U biti, cijelo trogodišnje razdoblje od 2015. do 2017. proteklo je u finalima. Uvijek istih momčadi. Hrvatska vs. Srbija. Dva svjetska u Rusiji i Mađarskoj i jedno olimpijskoj u Brazilu. Mi se posvećujemo, logično onim na svjetskim smotrama.

Kazanj 2015. - 2. mjesto

Čudna je pomalo bila cijela ta 2015. Samo u natuknicama. Tog smo proljeća ostali bez Nikše Dobuda odlukom WADA-e. U Bergamu, na završnom turniru Svjetske lige, Brazil kojeg je vodio Rudić je dobio Barakude 17:10!? Ni danas je vjerujemo tom rezultatu. A onda, 24 sata kasnije smo mi dobili Mađarsku 15:12. Pa sad vi znajte koliko je jaka Hrvatska. Puni blago rečeno nedoumica, Barakude smo ispratili u Tatarstan, odnosno Kazanj, a ondje su pod stijeg stali - Pavić, Burić, Petković, Lončar, Joković, Bukić, Muslim, Bušlje, Sukno, Paškvalin, Šetka, Obradović i Bijač.

Prođosmo skupinu, bez Europljana, kao preko plitkog potoka. neka vas ne zavara onih 10:9 sada protiv Brazila što bi sugeriralo neizvjesnost. Ne, bilo je 7:3 i 8:4, utakmica je dosta rano odlučena. U četvrtfinalu nas je čekala Crna Gora. S tom reprezentacijom imamo problema na EP, ali nam na SP nevjerojatno odgovaraju. To kao da su dvije različite momčadi Crne Gore. Rezultat 10:4 dovoljno govori. U trećoj smo četvrtini vodili 5:0. Toliko o toj utakmici, Zato je protiv Grka bilo jako “gusto”, u konačnici odlučivali su peterci. To je možda rulet, ali nije kada imate vratara klase Pavić. Možda smo mogli i bez peteraca budući da je dvije minute do kraja četvrte četvrtine bilo 10:8 za nas, ali nisu tako mislili Mylonakis i Kolomvos. No, prošli smo, a tom pobjedom smo ne samo ušli u finale, nego i osigurali medalju koja je ujedno značila i kvalifikacije za OI u Rio de Janeiru sljedeće godine.

Finale protiv Srbije? Hm, najradije na ne bi ni opisivali. Možda zato što se i nema što. Suparnik je slavio 11:4 što je do dana današnjeg najveća razlika u finalu. Tješili smo se time da je to bilo prvo srebro sa svjetskih prvenstava. To još nismo imali, pa eto. U biti, kada čovjek sada razmisli s malim odmakom, tek tada pojmi koliko je Hrvatska bila jaka i koliko su nas razmazili. Pazite, mi srebrni na Svjetskom prvenstvu, ali nismo zadovoljni!?

Rezultati: Kanada 12:7, Brazil 10:9, Kina 17:1, Crna Gora 10:4, Grčka 15:13 (5m) i Srbija 4:11.

Budimpešta 2017. - 1. mjesto

U Peštu na feštu. Tako bili najavljivali, nadali se, ali tako je i ispalo. Ponajbolje ljeto Barakuda u povijesti. Bolje je samo ljeto 2012. s olimpijskim zlatom s Temze. Na dan odlaska reprezentacije iz Zagreba, sjedili smo u Žapcu s izbornikom koji je tada kasno i glasno za SN izjavio.
- “Dosta mi je srebra, idemo skinuti Srbe s trona, imam tajno oružje za njih”.

Nije pojašnjavao više i dalje. Ostavio je to za vodu na Alfred Hajos bazenu na Margit Szigetu. Stanje je u momčadi bilo idilično, osim... Ozlijedio se bio Sandro Sukno. Kapetanu je “otišla” tetiva na “pucačkom prstu” desne šake i nastup je bio upitan. No, Tucak ga je čekao do posljednjeg trena, do ulaska u autobus. U biti, ako ćemo sada iskreno, pa nije Sandro niti došao u Peštu baš oporavljen do kraja. No, kakav je to genijalac od igrača bio. Pokazat će to i dokazati u dva čarobna mađarska tjedna.
Postava - Marko Bijač, Marko Macan, Loren Fatović, Luka Lončar, Maro Joković, Ivan Buljubašić, Ante Vukičević, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Ivan Krapić, Anđelo Šetka, Xavi Garcia, Ivan Marcelić.

Skupina apsolvirana za 5. Iako su recimo Rusi pred kraj druge četvrtine vodili 6:3. Brzo smo ih “smirili”. Sandro Sukno je još pazio, čuvao ruku, ali igrao je kapetan. Sve više i više, ali i sve bolje. U četvrtzavršnici je Italija ostavljena na tri razlike, iako je u početku, u uvodne dvije četvrtine bilo karakteristično s njima “čupavo”, tvrdo, s puno kontakta. Polufinale je donosilo sraz sa Srbima i sada je na Tucku dokazati ono što nam je govorio u Zagrebu. Dakle, predložili bi vam najradije da tu utakmicu pronađete na YouTubeu ili gdje već. Ima je cijela. Pogledajte ju, i zaljubit će te se u ovaj sport. Fotoreporteri Reutersa sjedili su na tribini do ovog novinara i tri četvrtine stalno slali fotke, a onda su zadnju prestali i... gledali tekmu.

- Nisam imao pojma da vaterpolo može biti ovako dobar - rekao je tada jedan od njih. Uistinu, ta je utakmica kasnije proglašena za najbolju cijelog desetljeća. “Kost na kost”, ali bez hrvanja i grubosti, samo umijeće. S jedne strana Sukno (3 gola, 3 asista, 1 izbačaj), na drugoj Prlainović 6 golova. Barakude su prve tri četvrtine završavale uvijek na isti način. Gol sekundu prije siren. To psihički “ubija”. Hajde jednom, ali kada to izvedete u tri navrata. Prvi put smo poveli u zadnjoj četvrtini, četiri minute do kraja, Vukičević za 11:10. Joković je bio strijelac posljednjeg, za 12:11 dvije i pol minute do kraja.

Finale je opet posebna storija. Mađarska bodrena od 7.500 navijača. U redu, bilo je i koja stotina naših, a u drugoj četvrtini 4:0 za Hrvatsku. Muk u Budimu i Pešti. Onda erupcija jer domaćin poravnava na 4:4, ali Hrvati ne padaju. Katalonac Garcia je “sprašio 2 komada” za 6:4, kasnije Sukno dodao jednog za 7:4. Trasiranje pobjede, Hrvatska je drugi put prvak svijeta. Da... bila je to i zadnja utakmica Sandra Sukna.

Rezultati: SAD 12:7, Rusija 10:8, Japan 16:6, Italija 12:9, Srbija 12:11, Mađarska 8:6.