Nakon završetka slaloma u Flachauu logično je pretpostaviti da je Samuel Kolega pomislio “šteta što nema još koji slalom u Svjetskom kupu”. Dobro, ima još jedan, na završnici u Courchevelu i Meribelu, ali u njemu naš 23-godišnjak nije izborio mjesto. Ne ove sezone. Ali već dogodine priča bi mogla biti drukčija. Nije to pusto priželjkivanje, nego rezultat onoga što je mladi Zagrepčanin pokazao ove sezone. Posebno onoga što je naznačio posljednjih tjedana, prvo u olimpijskom slalomu i onda u drugoj vožnji u Flachauu u kojoj je imao drugo najbrže vrijeme. I to tek 4 stotinke sporije od Henrika Kristoffersena. Završio je 13., njegov najbolji rezultat u Svjetskom kupu.

Visoka razina

Drugi Top 15 rezultat u karijeri, ali koliko god je to bio završetak u stilu, toliko je još više samo temelj prema većim rezultatima. I zato se on ne opterećuje s onim “šteta što nema još koji slalom”, nego...

Afp

- Bilo bi dobro da je još koji, ne bih se bunio, ali ne zamaram se time. Prvenstveno sam zadovoljan kako je sve ispalo i drago mi je što sam završio tako dobrim rezultatom. Uzeo sam nekoliko puta bodove u Svjetskom kupu, napravio sam dobar rezultat na Igrama u Pekingu, ali i u onim utrkama u kojima nisam ušao u drugu vožnju nisam bio daleko. Skijanje je bilo na visokoj razini i sve je to dobar temelj za iduću sezonu u koju ću krenuti s puno bolje pozicije nego u ovu.

I s puno više samopouzdanja što je u sportu uvijek bitno. Kao što je u Svjetskom kupu bitno da počneš u kontinuitetu “slagati” dobre rezultate, a Kolega to ima u završnici sezone u slalomu. U posljednja četiri slaloma ima 15. mjesto na Igrama, 18. u drugom slalomu u Garmisch-Partenkirchenu i 13. u Flachauu. Usput, odličan nastup na stazi Hermanna Maiera njega nije nimalo iznenadio, dapače, očekivao ga je.

- Jesam. Na treninzima mi je jako dobro išlo i znao sam da mogu stvarno dobro odskijati.

Ove sezone je četiri puta osvajao bodove u Svjetskom kupu, prije toga je imao samo jedan rezultat s bodovima, 15. mjesto u Zagrebu u siječnju 2021. Odličan rezultat, ali usamljen među svim onim oznakama “nije izborio drugu vožnju”. Što se promijenilo?

- Teško je to objasniti u samo nekoliko rečenica, ali ukratko moje skijanje je na dosta višoj razini i to na svim podlogama. Prije sam imao jako puno problema na ledenim podlogama, sad to više nije tako. U pripremama za sezonu smo poradili baš na onim stvarima koje su me mučile, poput tog skijanja na ledu i kad smo uspjeli ispraviti stvari koje su me mučile došle su velike promjene.

Filip Zubčić, Samuel Kolega i Matej Vidović bili su naši predstavnici na ZOI u Pekingu

DAVOR PONGRAČiĆ/CROPIX

Kredit za to ide treneru Pavelu Grašiču, dojam je da ste se dobro “našli”.

- On je već na prvom skijanju vidio što me muči, uoči je nekoliko bitnih stvari i kroz njegov način rada smo to ispravljali. Sad kad pogledam unatrag, na sve treninge koje smo odradili tijekom ljeta i jeseni, vidim koliko smo napravili i ne bih ništa mijenjao, idealno smo pogodili sve.

Promjene su i na fizičkoj pripremljenosti. Odnosno, novost je rad s Marinom Bašićem i Matkom Vicićem koji su već godinama zaslužni za odličnu pripremljenost Filipa Zubčića i Istoka Rodeša.

- Imao sam dobre temelje kroz rad s Antom Kostelićem, ne samo što se tiče fizičke pripremljenosti nego puno šire, a sad je rad na “fizikalijama” bio baš ciljan, rekao bih “laboratorijski”, odnosno bio je usmjeren na stvari koje su mi najviše trebale. Matko je cijelo vrijeme s nama, sve to odlično funkcionira i tu nećemo ništa mijenjati.

Malo se posložiti u glavi

Malo po malo tijekom sezone shvaćao je da je na dobrom putu prema onome što želi. I da, nekome će četiri ulaska u drugu vožnju i 15. mjesto na ZOI biti “pa i ne baš ogromna stvar”, ali takvi ne shvaćaju što je potrebno da bi se to uspjelo pa i nema potrebe objašnjavati.

- Skužio sam već na treninzima u listopadu i studenome velike pomake, a u prosincu kad smo treninzima s vrhunskim skijašima vidio da sam uvijek tu negdje i da na svim terenima i podlogama to dobro izgleda.

Shvatio je još nešto...

- Utrke Svjetskog kupa su najviša razina, ali ako u svakoj ima dio staze na kojoj sam najbrži ili među najbržima, ako mogu to biti na jednom dijelu, mogu i na cijeloj. Nije to nemoguće za dostići. I kad se to malo posloži u glavi, sve je lakše. Recimo, u Val d’Isereu sam sa skijanjem koje bih ja prema onome kako skijam na treninzima nazvao lošim imao 33. vrijeme prve vožnje, pa ako s takvom vožnjom mogu biti tako blizu, onda s pravom, onakvom kako znam skijati, mogu puno više. I nakon utrke u Madoni u prosincu više nisam želio “na pola” skijati.

”Na pola” ionako ne prolazi u Svjetskom kupu. U muškom je takva konkurencija da moraš uvijek ići maksimalno, makar ne prošlo to maksimalno svaki put. Doduše, dojam je da ste u nekim drugim vožnjama mogli više od onoga što ste ostvarili, kao da je tu ipak bilo malo “kočnice”?

- Osim u Pekingu, sad sam u Flachauu drugu vožnju prvi put potpuno oslobođeno vozio. Bila su to dva stvarno najpotpunija nastupa i to se osjetilo na rezultatu. A zašto ne prije... U Garmischu i u Kitzbühelu smo nešto krivo odlučili sa skijama, u Kitzbühelu nisam ni imao servisera uz sebe jer je bio pozitivan n koronavirus, a kad osjetim da mi se skije ne ponašaju potpuno kako bi trebale onda mislim da je bolje pametnije odskijati, nego previše riskirati. U Kitzbühelu sam na četvrtim vratima osjetio da u uvjetima kakvi su bili neću doći do cilja ako idem maksimalno, a sa svim odustajanjima na toj utrci takva se moja odluka isplatila. Tamo gdje mi je sve odgovaralo mislim da sam zbilja to i iskoristio.

Znate reći kako su očekivanja drugih uvijek puno manja od onoga što sami očekujete od sebe. Pa kakva su vaša očekivanja za iduću sezonu?

Očekivao sam i više

- Iskreno, ova sezona je bila dobra, ali ja sam očekivao i više. Ako sad kažem da želim iduće biti stalno u 15 to mi glupo, jer ako si u 15 onda želiš biti u 10, ako si sedmi, zašto ne bi bio šesti... Glupo je reći da bi bio zadovoljan šestim ili petim mjestima, zadovoljan bih bio da sam prvi. Uzor mi je Johannes Strolz i ono što je napravio ove sezone. Zašto bi njemu bio cilj biti u 30, da je bilo tako ne bi osvojio tri olimpijske medalje i napravio sve što je napravio u Svjetskom kupu. Ali definitivno mi je cilj da mi ovakve vožnje kao u Flachauu postanu normalne, da to ponavljam.

Jer ako to uspije, bit će i rezultata. Vrhunskih. A što je s veleslalomom?

- U listopadu i studenome smo ga dosta trenirali, a potom je bilo manje zbog slaloma, ali od jučer sam posebno usmjeren baš na veleslalom. U slalomu sam napravio i dobre FIS bodove, imam dobru poziciju za iduću sezone i sad ćemo se posvetiti veleslalomu, vozit ću i neke FIS utrke...

I to je tako u skijanju, sezona još nije završila, ali iduća na neki način već počinje. Nema tu nekog odmora, osim kratkog tijekom ljeta. To je praktično zatvoren krug jer se drukčije ne može doći na vrhunsku razinu.

- Da, već mi je u glavi priprema za iduću sezonu, usmjeren sam na ono što me čeka.