Samuel Kolega je znao koliko je blizu i nije se ni trudio to sakriti pod krinku nekakve lažne skromnosti ili micanja pritiska sa sebe.
“Znam da imam postolje u nogama i samo je pitanje trenutka kad će se dogoditi”, rekao nam je uoči slaloma u Madonni di Campiglio i logično, upravo je ta rečenica završila u naslovu na dan kad je 25-godišnji Zagrepčanin prvi put stao na postolje u Svjetskom kupu.
Jednu drugu njegovu rečenicu već godinama vežemo uz Samuela Kolegu i nismo je mogli preskočiti niti u tom našem posljednjem velikom intervjuu...
- Ja od sebe očekujem puno više nego što očekuje bilo tko drugi od mene.
Puno puta je ponovio te riječi, uoči sezona, uoči nekih natjecanja, postala nam je “njegova” iako nije išao dalje od toga “očekujem više”, nije nabrajao što očekuje. Čekao je da nam pokaže, dok bi Madonna di Campiglio - po svemu što smo do sada vidjeli od njega - trebala biti samo početak toga “više”.
Samuel Kolega nije nepoznato ime, ali istovremeno šira javnost malo zna o njemu. Recimo to da je podjednako purger koliko i bodul, ili da su nam ga Nijemci u jednom trenutku željeli “ukrasti”...
Obiteljski projekt u kojem je glavna bila mama Sonja
Većina uspješnih hrvatskih sportskih priča u pojedinačnom sportu su “obiteljski projekti”, od prvih koraka do najvećih uspjeha ili barem od početka pa do trenutka kad počne “pokoravanje svijeta”. Samuel Kolega i njegov tri godine stariji brat Elias, koji više nije aktivni skijaš, nego je trener belgijskog skijaša Armanda Marchanta, također imaju tu obiteljsku pozadinu iz koje je sve krenulo. Razlika je u tome što je za njihovu sportsku karijeru bila ključna mama Sonja, ne kako je to puno češće slučaj ili praktično pravilo kod nas - otac.
Mama je ta koja ih je naučila skijati, mama je s njima provela jako puno vremena u Innerkremsu koji je i u njihovom slučaju, kao recimo i kod Zrinke Ljutić, odigrao ključnu ulogu u skijaškom razvoju. Pritom, nije bilo bitno samo skijanje, nego i učenje, ali ne na onaj konvencionalni način na koji su naučeni naši klinci. Učilo se stalno pa je Sonja Kolega, koja je po struci profesorica engleskog i njemačkog, jednom ispričala kako su se u kombiju s kojim se putovalo od jedne do druge staze čitale slikovnice na njemačkom jeziku i tako “brusio” ovaj jezik koji im je na jednakoj razini kao hrvatski i engleski. Tata, koji je matematičar po struci, bio je zadužen za prirodne znanosti neovisno što se u nekom razdoblju učilo u školi.
A kao što je Zagreb njihov, tako je njihov i Kali na otoku Ugljanu iz kojeg je otac, pa se ovo malo otočko mjesto s pravom ovih dana hvali kako je netko njihov dohvatio ono s čime se ove sezone ne mogu pohvaliti ni Austrijanci - slalomsko postolje.
S bratom Eliasom doslovno odrastao uz Janicu i Ivicu
A priča o Nijemcima? Samuel je kao i njegov stariji brat rođen u Njemačkoj, Elias u Münchenu, Samuel 15. siječnja 1999. u Ulmu gdje im je radio otac pa se u jednom trenutku pojavila priča kako bi ih Nijemci rado vidjeli u svojim redovima. Je li ikad bilo išta više od izraženog zanimanja nekoga s njemačke strane zapravo nikad i nije bilo bitno, jer skijanje za Hrvatsku oduvijek je bila jedina njihova opcija.
Mama Sonja nije zaslužna samo za njihove početne skijaške korake, nego i za vezu s obitelji koja ih je uvelike oblikovala, ne samo kao skijaše, nego i kao osobe. Sonja je, naime, bila rukometašica, a trener joj je bio Ante Kostelić. Sonja je ne samo igrala u ekipi koju je Ante trenirao, nego je bila suigračica Marice Kostelić. Kosteliće i Kolege povezalo je čvrsto prijateljstvo pa su i Elias i Samuel doslovno odrasli uz Ivicu i Janicu.
Puno prije nego je 2017., a to je bila izričita želja Sonje i Eliasa, Ante Kostelić službeno postao trener braće Kolega, iza njih su bila brojna ljeta provedena s Ivicom i Antom na Mljetu. Svi oni specifični treninzi u kojima je priroda bila najbolja moguća teretana i savršeni poligon za razvoj sportaša i koji su obilježili sportske karijere Janice i Ivice Kostelića, oblikovali su i Kolege.
- Sami je proskijao s dvije i pol godine uz Eliasa, a istina je kako je doslovno odrastao uz Kosteliće i bez njih ne bi bio tu gdje je sada. Puno je ljudi bilo uz njega, uključujući i Marka Bošnjaka, pa i Amira Ljutića. Mi smo 10-ak godina stanovali skupa pod istim krovom u Innerkremsu dijeleći sve, a više od 20 godina smo svako ljeto trenirali na skroz drugačiji način s Kostelićima na Mljetu - objasnit će mama Sonja.
Bez juniorskih medalja, do prvih SK bodova u 18. utrci
Mladi sportaši postanu zanimljivi javnosti kad osvoje neku medalju na velikim natjecanjima u mlađim kategorijama, neko kadetsko ili juniorsko zlato, srebro ili broncu. Stariji brat Kolega je 2016. u olimpijskom Sočiju osvojio svjetsku juniorsku broncu u slalomu, u istoj utrci je Istok Rodeš postao svjetski prvak. Samuel nema juniorsku svjetsku medalju, ali zanimljivo je baciti pogled na njegove nastupe na Olimpijskim igrama mladih 2016. u Lillehammeru i dva svjetska juniorska prvenstva.
Na Olimpijskim igrama mladih je bio četvrti u slalomu, peti u veleslalomu, 13. u kombinaciji, dok super G nije završio. U slalomu ga je samo sedam stotinki dijelilo od bronce, a od tri skijaša koji su bili ispred njega aktivan je još samo osvajač zlata, Austrijanac Manuel Traninger (1988. godište), koji je tek ove sezone počeo skijati u Svjetskom kupu, ali samo brze discipline. Na tim Igrama je dominirao Amerikanac River Radamus, koji je osvojio zlata u veleslalomu, super G-u i kombinaciji. Trenutačno Radamus, koji je godinu stariji od našeg skijaša, ima kao i Samuel jedno postolje u Svjetskom kupu, ali Amerikanac ga je ostvario u veleslalomu.
Dvije godine nakon ZOI mladih, Samuel na Svjetskom juniorskom prvenstvu u švicarskom Davosu nije završio veleslalom, dok je u slalomu bio 11. Te 2018. svjetski juniorski prvak u slalomu postao je Clement Nöel (1997. godište) ispred Talijana Alexa Vinatzera, koji je Samuelovo 1999. godište, Austrijanac Fabio Gstrein je bio četvrti, Lucas Braathen (2000. godište) šesti.
Na sljedećem Svjetskom juniorskom prvenstvu, 2019. u talijanskoj Val di Fassi, Samuel je bio šesti, zlato je osvojio Alex Vinatzer, srebro Amerikanac Benjamin Ritchie, broncu Belgijac Sam Maes. Vinatzer se rano probio u Svjetskom kupu, prvo postolje je dohvatio u našem Zagrebu, još u siječnju 2020. Od njega se jako puno očekivalo, ali do sada je postolje ponovio još samo jednom i to također 2020. kad je treći bio u Madonni di Campiglio.
Samuel Kolega je u Svjetskom kupu debitirao u ožujku 2016. u veleslalomu u Kranjskoj Gori, dok je prve bodove osvojio u svojoj 18. utrci u najjačem društvu i nije to bilo “samo” 28. ili 26. mjesto, nego rezultat u Top 15.
Na svom najdražem skijalištu, na Sljemenu, 6. siječnja 2021. bio je 15. Imao je startni broj 53 i u drugu vožnju ušao je “kroz ušicu igle” kao 30. i pritom je iz drugog “laufa” za samo dvije stotinke izbacio Austrijanca Johannesa Strolza. U drugoj je imao drugo najbrže vrijeme i to mu donijelo skok od 15 mjesta. Trener mu je tada bio neponovljivi Ante Kostelić.
Te sezone više nije osvojio bodove, drugi njegovi bodovi stigli su godinu dana kasnije u švicarskom Adelbodenu. Sa startnim brojem 40 bio je 21. u slalomu koji je sa startnim brojem 38 senzacionalno osvojio Johannes Strolz. Te je sezone - 2021/22. - Kolega još tri puta bio među osvajačima slalomskih bodova, 19. u Kitzbühelu, 18. u Garmisch-Partenkirchenu i 13. u Flachauu, a vrlo bitan je te sezone bio i olimpijski slalom u Pekingu koji je završio na 15. mjestu. Bitan zbog dobrog rezultata, dodatno bitan jer samo plasmani u Top 15 na ZOI ili SP donese skijašima i bodove za startne liste u Svjetskom kupu.
Adelboden, uz Sljeme, najdraže skijalište Kolega
Malo po malo, gradio je svoj put prema gore. U sljedećoj sezoni 2022/23. od 10 slaloma šest je završio s bodovima, dok je stigao i prvi Top 10 plasman. Ostvario ga je u veljači 2023. u francuskom Chamonixu gdje je bio deveti.
Bila je to velika stvar za njega u tom trenutku, prvi proboj među najbolje pa je na pitanje koliko će mu biti lakše skijati nakon toga i koliku to uopće čini razliku rekao...
- Puno. Imam to deveto mjesto iza sebe i kad stanem na start samopouzdanje će biti veće. Osjetiš da si uspio, da si napravio nešto veliko. To će mi sigurno pomoći za iduće utrke.
Činjenica je kako puno faktora mora sjesti na svoje mjesto kako bi se došlo do tako nečega, a pogotovo ponavljalo i išlo još prema većim stvarima i toga je bio svjestan...
- Da, puno je tu faktora. Moraš imati i dobar materijal, treba i određeno iskustvo, moraš biti smiren u glavi, nije lagano. Velika je stvar prebaciti skijanje na treningu, koliko god ono bilo dobro, na utrku.
Prvi Top 10 plasman podigao mu je i ambicije za Svjetsko prvenstvo 2023. u Courchevelu i Meribelu, ali taj je nastup ispao puno ispod njegovih očekivanja (34. u slalomu). No, da ne bi ispalo kako je Chamonix bio slučajnost, iskazao se na prvoj sljedećoj utrci Svjetskog kupa u američkom Palisades Tahoeu gdje je bio samo mjesto iza top 10 društva, jedanaesti. Imao je u tom trenutku 91 bod i kao 23. (dijelio je to mjesto s AJ Ginnisom i Stefanom Grossom) plasirao se prvi put na završnicu Svjetskog kupa u Soldeu gdje nije završio prvu vožnju i tu je sezonu završio kao 25. slalomaš.
Ono što je bitno kod njega, stalno ide prema gore. Prije Madonne je rekao “nekad brže, nekad sporije”, ali taj je uspon bio jasno vidljiv i doveo ga do toga gdje je sad. Prošle sezone je u 10 slaloma sedam puta osvajao bodove, tri su bila s plasmanima u Top 10. Najbolji rezultat ostvario je u Adelbodenu, “mom najdražem skijalištu, uz Sljeme, naravno”, kako će on reći. Bio je šesti, ali u tom trenutku još uvijek nije postao i vlasnik najboljeg rezultata u obitelji jer je šesto mjesto u Adelbodenu 2019. bilo i najbolji rezultat brata Eliasa.
Skijanje je individualan sport, ali ovaj uspjeh nije individualan
Tamo gdje je stao prošle sezone, nastavio je ove. U prva četiri slaloma već je izjednačio broj Top 10 plasmana iz prethodne sezone. Krenuo je s devetog mjesta u Leviju, u Gurglu je bio sedmi nakon prve vožnje, ali je nakon druge došao na 18. mjesto, onda je stigla prava najava onoga što se u srijedu, 8. siječnja, dogodilo na noćnom slalomu u Madonni.
U Val d’Isereu je izjednačio svoj najbolji rezultat u Svjetskom kupu, bio je šesti, postolje mu je bilo udaljeno samo 18 stotinki. U Alta Badiji je došao još bliže najboljoj trojci, završio je na petom mjestu i ovaj put ga je od trećeg dijelilo tek 6 stotinki. Možda i važnije od toga bilo je to da je spojio dvije podjednako kvalitetne vožnje (7. i 5. vrijeme), a upravo je to bilo ono što je naglašavao nakon prethodnih nastupa kao sljedeći korak koji mora ostvariti da bi bio tamo gdje želi, na postolju.
Dogodilo se ono tamo gdje je, sigurni smo, najmanje očekivao ove sezone. U Madonni u kojoj u prethodnih pet nastupa nije osvojio niti bod i koju je silno želio pobijediti i dokazati si da može biti pravi i na čuvenoj stazi Miramonti.
- Puno je stvari leglo i nevjerojatno je da se baš sve posložilo upravo ovdje u Madonni, ali ovo je valjda bio moj dan. Svake godine smo ovdje imali veliku želju za pravim rezultatom, ostajali bi i dan kasnije trenirati, ali, evo, tek sam ove godine uspio. Rekao sam sebi prije utrke da ovaj put moram ići do kraja.
I otišao je. Dobro, pomogao je i Atle Lie McGrath svojim ispadanjem da prvo Samuelovo postolje bude baš te večeri, ali to je problem Norvežanina. On svoj posao nije obavio do kraja, Samuel Kolega jest.
- Skijanje je individualan sport, ali ovo postolje nikako nije individualni uspjeh. Cijela ekipa stoji iza mene i iza ovog rezultata. U drugoj vožnji mi je fokus bio na svakom zavoju, u svakom sam želio još bolje, još bolje. Serviser je napravio sjajan posao, skije su me izvukle u jednom trenutku, a moj trener mi na dan utrke uvijek kaže kako svi dobro skijamo, ali da za pravi rezultat treba imati i srca. Upravo sam to pokazao. Sada sam i strašno motiviran za sve što slijedi u siječnju.
Trener koji je zaslužan za jednostavnu, ali toliko točnu motivacijsku rečenicu je Slovenac Pavel Grašič s kojim radi sad već četvrtu sezonu i koji je nekad bio trener Nike Fleiss, dok mu je serviser Branko Gegač.
Najbolje od svega je što je njegova priča tek na početku ili jednostavnije - stiglo je vrijeme kad se Samuelova očekivanja počinju “ravnati” s rezultatima, kako je rekao prije Madonne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....