Leona Popović je na sjajan način počela prošlu sezonu u Svjetskom skijaškom kupu. U finskom Leviju, u drugom slalomu, bila je druga i zapravo postoljima spojila dvije sezone, jer je i onu prethodnu okončala na drugom mjestu, na završnici u Andori.
Nažalost, kraj nije bio na razini početka, a glavni krivac bilo je koljeno. Problemi su krenuli saltom u cilj s kojim je završila prvu vožnju slaloma u Kranjskoj Gori, a zanimljivo je da je unatoč padu dijelila drugo mjesto u toj vožnji. Izgledalo je jako ružno, ali koljeno je prošlo bez težeg oštećenja, no na određeni način baš je ono vuklo konce u nastavku sezone i tako sve do zadnjeg slaloma Svjetskog kupa koji je završio još jednim Leoninim padom i velikom neizvjesnošću oko težine ozljede.
Srećom, pokazalo se kako je koljeno, koje je prethodno dvaput operirala i koje je usporilo njezinu karijeru, ostalo čvrsto i nikakav novi operativni zahvat nije bio potreban. Kraj jedne sezone skijašima je ustvari početak priprema za novu pa je tu Leona izgubila dio dana za pripremu, ali uhvatila je ritam i trenutačno je točno tamo gdje i želi biti u ovom dijelu priprema za Svjetski kup koji počinje krajem listopada.
Za razliku od prethodnih godina ovog se ljeta i ona uputila “na kraj svijeta”, u argentinsku Ushuaiju gdje je odradila tri i pol tjedna priprema. Kako je bilo?
- Super. Kad dođeš u novo mjesto sve ti je fora, ali stvarno je tamo jako puno staza za trening, različiti tereni, podloge, svaki dan možeš mijenjati. S te strane je doista bilo odlično, a tamo je bilo i većina ekipa pa je bilo i dobro društvo. Nisu još ni svi nabrijani za sezonu pa je opuštenije i bolje druženje.
Kako to da ste se ove godine odlučili za odlazak u Argentinu?
- Možda najviše zato što smo propustili nešto više skijanja u četvrtom mjesecu, pa samo tu izgubili neke dane koji se već računaju za novu sezonu. Osim toga nismo uspjeli baš testirati i isprobati neke stvari zbog situacije s koljenom, tu smo malo bili u minusu i to smo htjeli nadoknaditi. Znamo da su tamo dobri uvjeti i može se odmah probati i opremu, ali i biti siguran da ćeš skijati koliko si isplanirao. U Saas Feeu, koji je bio europska alternativa, nikad ne znaš kako će biti. Može se dogoditi da bude sve super i maksimalno odradiš tih recimo 15-ak dana koje želiš, ali može se dogoditi i da se to pretvori u samo sedam dana jer je stalno nešto s vremenom. Ovo je bila sigurnija varijanta da ćemo napraviti sve što želimo i zato je trener Goran Rački odlučio kako je bolje i pametnije otići u Argentinu.
Što ste trenirali, samo slalom ili i veleslalom?
- Skijala sam i veleslalom, i kroz staze, ali i slobodno, pogotovo u prvom dijelu priprema i dobro je bilo. Super G nisam skijala.
Što je i logično, nema razloga u ovom trenutku riskirati s brzim disciplinama iako je prije problema s koljenom prošle sezone u planu bio njezin postepeni povratak i u super G u budućnosti.
Kakav je plan za novu sezonu? U prošloj ste ubacili i neke veleslalome...
- Vidjet ćemo, nećemo ništa forsirati. Prošle sezone smo krenuli s više veleslaloma uz slalome i htjela sam ovog proljeća “uloviti” nastupe na nacionalnim prvenstvima na kojima je moguće popraviti FIS “točke”, ali se to nije dogodilo zbog problema s koljenom. Tako da je sad fokus definitivno na slalomu, a tijekom sezone ćemo vidjeti kako će se sve razvijati. Možda ubacimo i koji veleslalom ili ćemo pomaknuti taj plan za onu sezonu iza pa iduće proljeće pokušam napraviti to što sam htjela ovog proljeća, popraviti veleslalomske točke i možda startati koji veleslalom više ili koji mi više odgovara.
Kako je sad koljeno? Je li sve u redu?
- Dobro je, stvarno nisam imala nikakvih problema. Prvo skijanje sam imala u Livignu još na proljeće, bili su super uvjeti, zimski i mogla sam odmah probati neke stvari, a sad u Argentini smo stvarno puno skijali i sve je bilo više-manje super, bez nekih većih problema.
Pad u Kranjskoj Gori u siječnju puno toga je skrenuo u krivom smjeru iako sama ozljeda nije bila teže prirode.
- Da, ispalo je tako. U Kranjskoj Gori sam se i super osjećala i skijala, a nakon tog pada smo morali malo smanjiti rad na treninzima jer me boljelo. Srećom nije se ništa teže dogodilo, ali kad te boli onda je logično da smanjiš opterećenje na treninzima, smanjiš broj rundi jer utrke su najbitnije i dolazile su jedna za drugom. U Flachauu sam još malo osjetila to koljeno, ali nakon njega me prestalo smetati i bila sam u redu, ali palo je samopouzdanje i trebalo mi je nekoliko utrka da se opet dignem. Psihički, ali i fizički, jer u onom periodu kad me boljelo koljeno pazili smo i na kondiciji što radimo i onda je to odmah neki drugi program, nije to ono što inače radim, a onda ni utrke nisu baš išle kako je trebalo.
Ili nisu ište onako kako ste nas već bili navikli i kako ste vi u stanju skijati.
- Da, iako je i dalje bilo rundi i zavoja koju su bili dobri, u kojima sam pokazivala i dalje skijanje za vrh, ali nisam mogla to povezati ili ne bih osjećala 100 posto da mogu, da sam dobra, nego mi je stalno bilo u glavi “smeta li me koljeno, ne, danas je dobro, hoću li popiti brufen ili ne”... Sad kad pogledam unazad, neke te sitnice utjecale su na moje nastupe koliko god sam u tom trenutku pokušavala da ne utječu, ali teško je to potpuno zanemariti.
Jedno je vuklo drugo...
- Za moju sigurnost i psihu je bitno da sam fizički sto posto spremna. Kad mogu maksimalno odrađivati kondicijske treninge, kad mi sve super ide u tom dijelu i mogu sve raditi onda i na skijanju osjećam kao da sve mogu, osjećam se samopouzdano i dobro. Kako zbog koljena nisam mogla sve raditi, recimo dosta me boljelo kod dizanja utega, onda smo to malo preskakali i štedjeli me i onda odmah padne i to moje samopouzdanje.
Samopouzdanje koje se sad vraća?
- Da, jer stvarno smo super odradili ljeto, sve po planu kako smo zamislili i sad joj trebam izbrusiti formu. Za to imam još dosta vremena i nekoliko kampova tako da vjerujem da će za Levi sve biti spremno.
Ciljevi u novoj sezoni su pretpostavljamo vratiti se tamo gdje ste bili, u prvu slalomsku skupinu, u borbu za postolja i pobjede?
- Definitivno. Opet me nekako ta prošla sezona samo podsjetila koliko je važno biti zdrav i kako onda iz toga dolazi sve ostalo. I fizička snaga i skijaška i mentalna... Naravno da bi se bilo lijepo vratiti u Top 7, a postolja su uvijek cilj, to je ono za što se sve radi i logično da su to moja očekivanja.
Pomaže li i to što znate da ste tamo već bili, što to više nije nešto što sanjate godinama, nego nešto što ste već napravili i dokazali i sebi i svima da možete?
- Lakše je. Možeš si uvijek vratiti film jer si ti to napravio, podsjetiti se i to doista u nekim trenucima pomaže.
Pred Leonom i Zrinkom Ljutić je sad novi skijaški kamp. S “kraja svijeta” sele se na sjever Europe, u Litvu. Treninzi u skijaškoj dvorani nisu baš “najdraža zabava” skijašima, ali su se pokazali kao vrlo korisni i postali su dio priprema praktički svima.
- Ostat ćemo tjedan dana u Litvi, to je taman dovoljno. Kako su uvjeti u dvorani uvijek isti to je idealno za isprobati i doraditi neke sitnice. Recimo, meni sad vezano uz nove pancerice koje sam upravo dobila. Brzo se rade runde, puno ih se radi tijekom treninga i zato je to super.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....