Ne smijemo srebro uzimati zdravo za gotovo, Sigurdsson ima konce

Dobro je bilo ove godine. Drugi na svijetu, maksimalni bodovno i najbolji uopće u kvalifikacijama za Euro. Bolje stvarno nije moglo. Nakon velikog stresa u Parizu koji je poraz od Egipta na startu SP još proširio, sve se okrenulo u našu korist. Deset utakmica na SP i šest u kvalifikacijama, ukupno 16, završiti sa 14 pobjeda i atmosferom koja je narasla sa srebrnom 200 posto izgleda savršeno.

No, koliko god nas optimizam napao moramo ostati čvrsto na zemlji. To što smo bili drugi na svijetu ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, jer samo ako nastavimo sa tim žarom i odricanjem možemo se nadati nastavku odlične priče. Ono najdragocjenije od svega je činjenica da smo se uspjeli poloviti, da u reprezentaciji vrijede neka nova pravila, da je uspostavljen red i da samo ono što se pokazuje na terenu postoje ključ. To je definitivno najpozitivnija stvar i sada na njoj treba ustrajati. To uvijek nije lako kako se naizgled čini, no Dagur Sigurdsson je pokazao da dobro vidi neke stvari, da kontrolira situaciju, da i dalje u svom mirnom stilu nastoji bez pritiskanja izvući maksimum iz svakog igrača. I jako dobro zna tko u je što donio i što pružio u toj priči. Pragmatičan je, ni s kim se ne svađa, svakom će ako mu treba ponuditi priliku, a ono nakon toga nije samo njegova stvar.

Prošili smo kadar, to je definitivno i to je nastavka one dobre priče koju je pokrenuo u svom mandatu Goran Perkovac svjestan da bez širokog kadra šanse u Europi nisu prevelike. Naravno da u tome neke slike izgledaju savršenije, neke manje savršeno, ali suština je da mi funkcioniramo i da imamo pravi motiv pokazati najbolje. U reprezentaciju se ne ulazi odjednom, to je proces na kojem Sigurdsson inzistira da bi svaki igrač stekao navike o očekivanjima i načinu kako želimo izgledati. Neke stvari smo isprofilirali, neke ćemo još morati, makar rješenje uvijek postoji. Još uvijek se nismo definirali na crti i na srednjem vanjskom odlaskom Duvnjaka i Karačića. Za to će se sigurno tražiti više, jer koliko god ok, pokazano u kvalifikacija neće biti dovoljno u sudaru s najjačim selekcijama današnjice, a njima uvijek težimo. Isto je i s obranom koja je nakon Egipta na SP bila top, a sada samo korektna. Izuzetak u toj priči je Marin Šipić koji pokazuje silnu energiju, koji sve češće igra u dva pravca, koji se nametnuo kao nositelj ovog tima, što je kod Sigudssona jedna od osnovnih postavki. Veliki dobitak ovih kvalifikacija je Tin Lučin. On igra odlično i legendarni Pako Ćavar bez ustezanja kaže da Lučina vidi kao srednjeg vanjskog ove selekcije. A kada Ćavar vidi tako neku stvar, onda to nešto znači i to treba respektirati. Eksplodirao je Filip Glavaš, sada to kroz klub mora nadograditi i u tandemu sa Šoštarićem to je velika snaga ovog tima.

Treba znati da smo posao nakon Svjetskog prvenstva odradili bez Martinovića koji je novi kapetan i koji jako fali ovom timu. A tim je bio vrlo šaren, očekivano, mnogi su nakon SP lutali s formom, mučili se s ozljedama i to se osjeti, a to tako neće ići od sljedeće sezone. Istina, ova sezona koja je nosila Olimpijske Igre bila je jako teška i jako naporna i nakon nje bit će jako važno dobro odmoriti, a onda naći novi zamah, jer koliko god ovaj dobar, neće biti dovoljan za ono što slijedi.

Konce smo polovili, opet smo u sedlu i sada treba oprezno da iz njega ne ispadnemo u periodu koji slijedi. Ljudi prate, gledaju i navijaju za hrvatske rukometaše gdje god se pojave. To je privilegija koja nas tjera dalje i koju više ne smijemo propustiti. Sljedeće veliko natjecanje je u Skandinaviji, a znate koliko je tamo teško biti dio vrha. I možda bolji izazov nakon ovakve sezone nismo mogli dobiti. Sada čekamo ždrijeb u Herningu. Bit će težak, jer na Euru drugačijeg nema. Ključ će biti kako god da on prođe da mi budemo pravi idućeg siječnja.