Eh, da nam je danas jedan Blaženko Lacković... Često se znamo sjetiti legendarne Haubice iz Marofa kad nemamo vanjskog šuta, on je to rješavao doista majstorski te je ugradio svoje golove u najveće uspjehe hrvatskog reprezentativnog rukometa. Danas Lac živi i radi u Njemačkoj, no jasno je da pozorno prati svoje nasljednike u kockastom dresu...
- Rezultat protiv Egipta je sam po sebi sigurno razočaravajući. Kad sam vidio reakciju naših igrača nakon himne, baš sam se naježio. Bilo je za očekivati da ćemo ih u obrambenom dijelu dočekati u fajterskom raspoloženju. To smo probali, ali nismo uspjeli. Ima različitih ideja o tome što se dogodilo, da li smo "pregorjeli" ili nešto drugo, ali u toj utakmici definitivno nismo imali ništa za što bi se mogli uhvatiti da je okrenemo u našem smjeru. Da li je to igra preko krila, da li je to vanjska linija... Nije bilo nečeg dominantnog da nas vrati u utakmicu, a to može samo obrana. Nažalost, praktički nismo napravili faul, dok golmani nisu imali svoj dan, što je pak povezano s obranom. Nažalost, izgubili smo ritam i samopouzdanje u napadu i to se veže jedno s drugim. Nešto nam je trebalo, to je i klupa tražila promjenama obrane i igrača, ali nismo uspjeli, jednostavno taj dan nije bio naš - rekao je Lacković.
Nije Hrvatska u toj utakmici bila prava, od samog početka sve je krenulo u korist suparnika.
- Moramo naglasiti i da smo igrali protiv jednog Egipta, koji je jako dobra reprezentacija. Ne trebamo se zavaravati da je to bio Alžir ili netko takav, jer Egipat je ipak igrao dvije završnice na dva prošla velika natjecanja. Imaju dobre igrače, još im je nedostajao i desni bek iz Veszprema, najbolji igrač Omar Yahia. To su kompenzirali konstantno napadajući naš desni dio obrane i jednostavno su previše lako dolazili do golova. I da smo mi bili pravi, to bi sigurno bila jako oštra i teška utakmica, u egalu do kraja. Jer Egipat je dobra reprezentacija. Nažalost, došli su nam u prvom kolu i nekako smo ih pustili da se razigraju. Ulazile su im lopte, od vratnice, od bloka, dok bi golman bio na njoj... To je njima dalo zamah za ulazak u utakmicu, to im nismo smjeli dozvoliti.
Situacija nije nimalo ugodna. Što i kako dalje?
- Posložili smo se protiv Amerikanaca. Ok, to je SAD, ali opet je bilo dobro vidjeti da smo se raspucali sa svih strana, obrana 6-0 i 5-1, sve je dobro funkcioniralo. Povratak u obranu bio je dobar, lagani golovi, golmani su bili top. Dobro je to za sve njih, ali naravno da bi bilo bolje da smo prvu utakmicu igrali s Amerikancima, neki igrači kojima je to bilo prvo veliko natjecanje sigurno su imali i psihološku barijeru na startu. Njima je najteže, znam kako je to, bio sam tamo i znam da dečki sigurno nisu ni spavali, da im je teško i da žele više. Ja bih isključio pristup, pristup nije bio problem i s te strane im nemamo što zamjeriti. Sad treba maksimalno odraditi Maroko, posložiti se još više i oštro ući u drugi krug. Zna se što nam treba, možda se možemo nadati da se netko posklizne i pokušati iskoristiti tu priliku. Utakmica s Danskom nam je finale, jednostavno... Teško je bilo što drugo reći, još je rano, dok je problem što nam je velika utakmica došla tako rano i što zbog sustava natjecanja nemaš baš puno mogućnosti za vađenje. Moramo skupiti glave, dizati se iz utakmice u utakmicu i čekati šansu.
Jesu li naša očekivanja ipak prevelika, jer Hrvatska posljednjih godina ipak više nije u samom svjetskom vrhu, odnosno u borbi za medalje?
- Protekle dvije godine bile su obilježene koronom, no i drugima je bilo isto. Imali smo peh što se nismo kvalificirali na Olimpijske igre i naravno da je uteg sve teži. Definitivno smo svi mi govorili "ajmo vidjeti što možemo", imali smo nove igrače na nekim pozicijama. Egipat je to iskoristio, to je ekipa koja ima glavu i rep i dobrog trenera. Čekaju da im protivnik da i milimetar prostora, i oni će to iskoristiti. Velika je to škola za cijelu ekipu, a i za ove nove igrače koji su došli, velika scena za dokazivanje i za učenje. Ali kažem, idemo dalje, neke stvari moramo popraviti. Primjerice, suradnju s golmanima. Obranom 5-1 Dancima možemo stvoriti probleme, i to je to. Drago mi je da su vratari u nedjelju imali odličan dan, vidjeli smo koliko su golmani bitni u ogledu Njemačke i Srbije, gdje je njemački golman odlučio utakmicu.
Kako vam je djelovala "vaša" Njemačka na startu turnira?
- Mislim da igraju dobro, ali ništa više od toga. Protiv Srbije su odigrali dobro prvo poluvrijeme. Srbija nije bila toliko loša, no Nijemci su pogađali sa svih strana. Imali su dobar tempo i to je iznenadilo suparnika koji ih nije mogao pratiti. U nastavku, kad su malo usporili igru šest na šest, uspjeli su se vratiti, i imali su veliku šansu, ali su promašili čiste zicere s pivota i krila nakon što su Nijemci u napadu previše gurali na crtu i gubili lopte. Prvenstvo će biti izjednačeno za neke reprezentacije, i vidimo koliko je značajan doprinos golmana. Ali Nijemci su friški, svježi su, djeluju mi dobro, rastrčano, ali imam osjećaj da bi mogli imati problema protiv ekipa koje će ih dobro sačekati u obrani i koje im neće dozvoliti suradnju s pivotima i lagane golove.
Tko je favorit za svjetski naslov?
- Mislim da su Skandinavci u prednosti. Dosta su moderni, brzi, igraju fantastičan rukomet, imaju dobre golmane s pokretnim, agresivnim 6-0 obranama i brza krila. Stvarno igraju moderno i opasno i mislim da će oni biti ti koji će voditi glavnu riječ na ovom prvenstvu. Francuska će se razmahati i bit će dobra, svaka čast njihovoj momčadi, ali mislim da će im biti problem to što malo igraju sporo. Rukomet se danas puno ubrzao. Prije su imali Omeyera koji je često bio prevaga, mislim da su ovaj put tu malo tanji i da su ipak u drugom redu favorita. Dakako, uvijek mogu biti opasni, isto kao Egipćani i Španjolci - zaključio je Blaženko Lacković.