Dejana Milosavljević podigla je pehar za pobjednice President‘s Cupa na Svjetskom prvenstvu u Nizozemskoj. Pehar je uvijek pobjeda, makar 25. mjesto nije za pohvaliti kada je riječ o Hrvatskoj. Osjećaji su pomiješani, jedino je sigurno da se curama nema što zamjeriti na angažmanu, da su dale svoj maksimum u ovom trenutku kojem se neke od njih ni u snu nisu nadale. Na listi President‘s Cupa su i druga velika imena, recimo Švedska iz 2009., pa Njemačka iz 2011. i Francuska 2019. te dva puta Poljska. Sada je i Hrvatska, što je prvi naš naslov u povijesti kada je riječ o ženskom rukometu, što god tko mislio.
Nije ovo bilo lagano SP za Hrvatsku. Evo što na to kaže Milosavljević:
- Nije. Držali smo se 30-40 minuta sa svakim, ali kada je ponestalo rotacije, presudilo nam je neiskustvo i širina klupe. Isto je bilo i protiv Rumunjske i protiv Danske i protiv Japana. Željele smo više, cure su dale sve, ali...
Onda smo osvojile President‘s Cup.
- Situacija nas je dovela do toga. Mlade igračice su dobile priliku više, dobile neko iskustvo više što će im sigurno koristiti. Nemamo se što hvaliti, ali drago mi je zbog tih mladih cura da smo to osvojile i da smo pokazale da ipak ne spadamo tu, nego znatno više. Pa Poljska, s kojom smo mi kombinirajući odigrale izjednačenu utakmicu u Novigradu prije SP, završila je na 11. mjestu.
Kako ćemo se izvući iz ove jako neugodne situacije, kakvu budućnost predviđate?
- Sigurno trebamo nastaviti raditi, truditi se da imamo više, uz Podravku i Lokomotivu koje su na višoj razini od ostalih. Budimo realni, neke cure ne igraju ni Hrvatsku ligu 60 minuta, nisu nositeljice, dok nama trebaju i takve i one koje igraju po jakim europskim klubovima, a tih je u ovom trenutku malo.
Iz reprezentacije koja je osvojila europsku broncu 2020. godine ostale ste...
- Šimara, Bešen, Prkačin i ja.
Interes za ženski rukomet je jako pao, ovakav rezultat pridonosi tome, sigurno.
- Nažalost, to je tako, jako puno ljudi ne zna ništa o tome, prate samo kada je SP i gledaju po rezultatima. I uglavnom kritiziraju, što, naravno, imaju pravo. A s druge strane su očekivanja, vrijeme, potrošnja zdravlja i to sve skupa nekad izgubi smisao. Posebno nakon ovakvih rezultata. Treba nam puno više razumijevanja svih za sve i ja vjerujem da tako nešto nije nedostižno.
Jedan primjer posebno boli.
- Da, mi smo posljednja ženska selekcija koja je osvojila medalju na velikom natjecanju. Na našu veliku žalost, to je bilo Europsko prvenstvo koje ne ulazi u sustav s kojim se dobiva bilo kakvo pravo na mirovine i slično, dok postoji i život nakon rukometa. Pravila su pravila, ali Europsko prvenstvo u rukometu je znatno veća razina od Svjetskog prvenstva i medalja s njega, posebno u kolektivnom sportu, ima posebnu vrijednost. Zašto to kod nas nije tako, ne znam. Mislim da su samo odbojkašice davno imale tri europska srebra. I boli nas sve kada se o tome ne može ni diskutirati, a to nije u eri kada se stalno priča o ženskom sportu, pravima, načinu koji je poticaj u bilo kojem smislu za nove mlade generacije. U tom smislu zaslužile smo drugačiji tretman - zaključila je Dejana Milosavljević.
I taj dio je važan dio priče zašto Hrvatska danas izgleda tako kako izgleda. A to su stvari koje se mogu riješiti mimo krutih birokratskih pravila. Sport nije birokracija. Tu ti ne treba papir za biti dobar. Mi trenutno nismo, ali imamo toliko razloga za početak kvalitetne diskusije koja može biti dobar temelj za budućnost. Ako je kome važno, naravno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....