Daleko smo od svjetskog vrha, Svjetsko prvenstvo bit će našim rukometašicama veliki rizik

Uvijek je dobro igrati s najjačima, jer ti to uvijek daje pravu sliku o stanju. Nekad to nije slika koju želiš i koju očekuješ, ali moraš se nositi s njom onako kako možeš. Hrvatska ženska rukometna reprezentacija igrala je proteklog vikenda na turniru u češkom Chebu. Dobili smo Tursku, trebali smo dobiti domaćina, ali nažalost nismo, a teško smo stradali od Norveške.

To govori da smo daleko od europskog rukometnog vrha u kojem smo ne tako davno bili, da se dobro nosimo sa sredinom i da imamo perspektivu pomaknuti se naprijed. To nije stvar želje, nego stvar čekanja. Ne može se ubaciti deset novih igračica i tražiti i očekivati pomak naprijed. Eto, baš to smo vidjeli u Chebu.

A to je ono s čime se moramo suočiti prije Svjetskog prvenstva koje će biti za dva i pol mjeseca u Njemačkoj i Nizozemskoj. Imamo puno problema, nemamo tim, mnoge igračice koje su bile u Chebu su daleko od reprezentativne kvalitete. One su dobre cure, mlade, možda i perspektiva, ali to s reprezentacijom nema previše veze. U reprezentaciji igraju najbolji, a nakon svega što smo vidjeli u posljednje vrijeme, ovo što smo vidjeli u Chebu, s izuzetkom Tine Barišić, je trenutno najbolje što imamo, kako se sugerira. S nekim stvarima smo se pomirili, tu očito pomaka neće biti i imamo situaciju – kako je, tako je.

Slijedi nam okupljanje za SP, mjesec dana na okupu, odricanja što mladima dakako nikad nije problem, u situaciji kada je očito da ćemo jako teško biti konkurentni ostalim selekcijama, što naravno nekima može biti teškoća. Nismo favoriti, protiv Danske sigurno, protiv Rumunjske i Japana vjerojatno, ali Rumunjsku i Japan možemo dobiti, ali to mora biti poprilično velik napor u ovoj situaciji.

Što imamo? Na golu Luciju Bešen. Tko je drugi, Marinović ili Zetović, to ćemo gađati. Zetović se preporučila odličnom utakmicom protiv Turske, ali Zetović je iza Pijević i Mamić u Lokomotivi, a Marinović iza Bešen i ponekad Tucaković u Podravki. Što imamo još? Nemamo ništa za tu razinu. Pijević je otpisana, Mamić brani za Austriju, u Ligi prvaka nemamo niti jednu drugu vratarku osim Podravkinih. Dakle, spomenuta trojka iz Cheba je to.

Lijeva krila? Šimara i Vuković, Frančić se tek pojavila. Paule Posavec više nema. Dakle, tu promjena neće biti.

Desna krila? Mamić i Burić. Kragulj ne igra u Podravki, Kosovac je skroz nova, Japundža nije u kombinaciji. Dakle, i tu je sve čisto.

Kružne napadačice? Debelić apsolutni broj 1, Šenvald sigurna uz nju, Brkić i Ježić još ne igraju zbog ozljeda, a od novih Babara se čini prije Balaško, ali obje su prvi put bile u reprezentaciji i treba oprezno s očekivanjima. Silno fali Ježić koja je uvijek ‘pola ekipe‘ i energija koju je lani dijelila Brkić. No, viša sila. Ježić bi možda mogla do SP, ali pitanje je smisla nakon što dugo nije igrala.

Lijeve vanjske? U Podravki je to Katarina Pandža koja igra za Austriju. U Rumunjskoj Ćamila Mičijević koja je otpisana. Kod nas je Prkačin koja je u Podravki broj 2, uz nju Barišić koja bi se trebala vratiti. Petika je imala puno minuta, ali mi konačno rješenje nismo dobili, niti ga uskoro treba očekivati. Najbolja od svih bila je Bule, no ona je mlada, griješi, a na visokoj razini za to treba puno strpljenja. U odnosu na ostale lijeve vanjske, Bule je drugačija igračica u dva pravca, što također nije nebitno.

Srednje vanjske? U Podravki je Pletikosić apsolutni broj 1 koja igra za Crnu Goru. Kod nas je to Milosavljević. Blažević je otpisana, Stele Posavec više nema, Zrlić je tu, ali je nominalno tek treća u Lokomotivi iza Posavec i Malec. I jako je mlada, fali joj još fizike za tako visoku razinu usprkos silnoj perspektivi. Antea Jerković, najbolja mlada srednjakinja Europe, još je premlada za tu razinu.

Desne vanjske? Fali Birtić zbog ozljede, a i ona je još mlada u reprezentativnom okruženju makar je broj 1. Pavlović nosi odlučnost, ali je puno puta njezina igra rizik za ekipu. Vuljak teško prati tu razinu, to se osjeti i u Podravki.Perspektive ima, ali premladi smo za SP. Nije mladost samo u godinama nego i u nastupima, iskustvu, a mi osim Debelić, Bešen i Milosavljević iskusnih skoro da nemamo. Dakle, to što smo pokazali u Chebu bit će uz dodatak Barišić i na SP. Dosta za prolaz skupine ili ne, teško je reći. Vidjet ćemo. Nada umire posljednja. Zanimljivo je da se nakon Cheba nitko nije službeno oglasio, a možda i to nešto znači.