Nova era našeg rukometa: 'Zbogom lepršavosti, odsad gledajte ratničku Hrvatsku!'

Točno koliko i sami božićni blagdani trajao je odmor za hrvatske rukometne reprezentativce, koji su se okupili u Zagrebu, a zatim otputovali u Karlovac gdje će odraditi prvi dio priprema za SP u Španjolskoj (11.- 27. siječnja).

Nikad kraće pripreme

Pripreme su kratke kao nikad dosad, u prvom dijelu samo pet dana, u drugom u Umagu jedva još toliko. Slavko Goluža zbog toga nije sretan, no kako je njemu, tako je i ostalim izbornicima:

- Ivanu Čupiću dao sam slobodno jer mu se treba roditi dijete, no on će ipak raditi po posebnom programu kakav sam dao i Jakovu Gojunu. Ovdje u Karlovcu ćemo prvenstveno vidjeti u kakvom su stanju igrači. Planiramo raditi na snazi. Ono što želimo postići ovim nikad kraćim pripremama je - igrati rukomet kakav smo uvijek igrali.

Nažalost, izostankom Ivana Balića kojeg Goluža nije uvrstio na širi popis, Hrvatska će teško igrati rukomet kakav ju je krasio zadnjih desetak godina od zlatnog Portugala 2003.

Igra s puno duha i vica ipak je bila odlika genijalaca koje smo imali do sada. Bit će to ipak ponajprije “radni” rukomet u kojem će prevladavati pojačano pojedinačno i momčadsko zalaganje kao nadomjestak za sav koncentrat kvalitete koji smo izgubili. To je, uostalom, upravo ono što izbornik Goluža radi i u CO Zagreb, koji je također ostao bez najvećih zvijezda.

Posljednji Mohikanci

Započela je nova era hrvatskog rukometa i pitanje je što nam ona donosi. Od igrača koji su u Španjolskoj susjednom Portugalu 2003. osvojili svjetsko zlato, ostali su samo Igor Vori i Blaženko Lacković, svi su ostali jedan po jedan otišli u reprezentativnu mirovinu.

Pirenejski poluotok nam je prije točno deset godina donio veliku slavu i sreću, postali smo prvaci svijeta, samo da se na istom mjestu dekadu kasnije kolo sreće ne okrene. Lisabon i Madrid tu su negdje, jako blizu...