Plaće sportaša: ‘Obećavaju brda i doline, a na kraju ne mogu izvršiti obaveze’

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta RH Željko Jovanović udario je svim oružjima u najavljenom postupku isušivanja močvara i “melioraciji” hrvatskog sporta. Mnogi smatraju kako se u obračunu s negativnostima u sportu ministar osobno zapleo u mrežu iz koje će se i sam teško izvući.

- Plaće svih hrvatskih sportaša u hrvatskim klubovima trebale bi se kretati u rasponu od 15 do 30 tisuća kuna (mjesečno) bruto. Nema smisla igračima u ovakvim uvjetima davati abnormalno visoke plaće...

Izjavio je to ministar u srijedu na tribini Kluba riječkih olimpijaca i Riječkog sportskog saveza.

Korak k eutanaziji?

Upravo u Rijeci, u svojoj “bazi”, ministar je otvorio još jednu frontu odjeci koje su dvojaki, u stvari dijametralno suprotni. Jedni smatraju kako je u redu smanjiti primanja “pijanim bogatašima” koji ih ničim ne ostvaruju, već sišu nezarađeni novac iz proračuna. Drugi pak drže da bi ostvarenje Jovanovićeve vizije dovelo do posvemašnje amaterizacije hrvatskog sporta. A time i marginalizacije u svjetskim okvirima jer bi svi naši sportaši otišli van i kao “gastarbajteri” privređivali za život u europskim klubovima. Amaterizacija bi u tom smislu značila skoro pa eutanaziju...

Nakon što su ga mnogi optužili da iz ministarske fotelje ne smije progovarati rječnikom identičnim onom kojim se služe “niža bića” iz nogometne močvare (“... pogledajte u ogledalo i pljunite u to što vidite...”), Jovanović je novim javnim istupom podijelio još veliki broj pristupnica klubu “obožavatelja” svojeg lika i djela.

No mnogo je i onih drugih koji u njegovim postupcima vide apsolutno suvisle namjere. U kresanju troškova - smanjivanje mugućnosti manipulacije koja je u našim klubovima evidentna.

Suzbijanje nereda

Matej Mamić, sportski direktor Cedevite, načelno podržava ministrove nakane:

- Podržavam sve što je usmjereno boljitku hrvatskog sporta, da konačno imamo pravi Zakon o sportu. Da se zna tko i koliko i zašto troši. Smanjivanje plaća igračima - vjerujem u to - i striktno pridržavanje ovih cifri trebalo bi se odnositi na klubove koji su u dubiozama. Siguran sam da ministar nije mislio na one klubove koji samo mogu pokriti veće plaće i tržišno funkcionirati. Slažem se da su naši igrači danas u košarci skupi i preskupi. Ovu nakanu gledam kao pozitivnu, da se suzbije nered jer neki klubovi na početku sezone obećavaju igračima brda i doline, a na kraju sezone ne mogu izvršiti obaveze.

Gazda rukometnog CO Zagreba Zoran Gobac nije na startu želio komentirati ministrov najnoviji potez, no:

- Teško je to komentirati a da nisam u potpunosti upućen u ministrove namjere. No, ako ćemo u sklopu tih najavljenih mjera od Lutrije i kladionica dobiti dodatna sredstva - kojih do sada nije bilo - tada je to OK.

Neriješeni statusi

Gobac i inače u klubu ima dosta problema s visokim primanjima igrača. Najveći mu je trn u oku visoki (mada već smanjeni) ugovor Ivana Balića. U klubu se ugovori dogovorno smanjuju - kao nedavno i u Dinamu. No sve je to još daleko od okvirnih cifri koje je zacrtao ministar.

Nakon osam godina u Saboru, Perica Bukić možda i najbolje razumije problematiku. Kako je izašao iz Mladosti, o klubu nije mogao govoriti. No, lako je zaokružio viđenje kompleksnog problema kao dopredsjednik Saveza:

- Namjera je dobra, no kako je provesti?! Država treba odrediti je li joj potreban, primjerice, vaterpolo ili ne... Reda dosad nije bilo, sve je ovisilo o snalaženju čelnika saveza ili klubova, ničiji status nije bio riješen. No kako provesti ideju o 15 do 30 tisuća bruto u momčadi u kojoj je pola mladih s primanjima ispod pet tisuća kuna, a ima nekoliko igrača s više od 100 tisuća. Tu nitko nije u zadanim gabaritima...