Sredina ‘90-tih godina prošlog stoljeća bila su vremena tipična za Britance u Wimbledonu. Od 1936. i nakon trostrukog trijumfa Freda Perryja nisu imali pobjednika na najvećem svjetskom teniskom turniru, a Tim Henman je opet izgubio ili će izgubiti u polufinalu. Engleski novinari, ozbiljni i oni drugi, teško su podnosili ta vremena koja pamte prije svega po neuspjehu. Jedan iz skupine hrabrijih napisao je tih godina tekst s radnim naslovom...

“Deset razloga zašto Henman nikad neće osvojiti Wimbledon”.

Svakako hrabro, ali njemu je bilo lakše jer nije dolazio iz skupine teniskih novinara. Njegova glavna zabava su bili konji. I tako su Englezi godinama patili, sve do dolaska Andyja Murraya, a i on je na nesreću nekih Škot, a ne Englez. Pa je to jedne godine i dokazao kada je neoprezno izjavio kako će na nekom prvenstvu navijati za sve protivnike Engleza i kasnije se morao ispričavati.

Teška vremena

Godinu 1996. pamtim po još jednom tužnom londonskom događaju, Englezi su prepuni nada, uz pjesmu sklepanu za to Europsko prvenstvo “Nogomet se vraća doma” doplovili u polufinale, a tamo su na jedanaesterce poraženi od Njemačke. Ključni jedanaesterac za Engleze promašio je, ili mu je vratar Njemačke obranio, Gareth Southgate. Današnji izbornik i čovjek koji je 25 godina kasnije doveo Engleze do finala i na određeni način ponovo aktivirao tu pjesmu o nogometu koji se vraća doma.

LAURENCE GRIFFITHS Afp

A upravo je ta pjesma bila ključna za sve što se godinama događalo s engleskim nogometom jer su novinari svako posrtanje popratili s nekom aluzijom i ironijom na nešto što se vraća doma, ali se poput Godota nije dogodilo.

Bila su to teška vremena engleskog sporta, koji je definitivno bio u krizi. Njihovi su sportaši na OI u Atlanti osvojili točno jednu (1) zlatnu medalju, zapravo bilo je to zlato u veslačkom dvojcu s Matthewom Pinsentom i genijalnim Sir Stevenom Redgraveom, od kojeg su u to doba živjeli jer čovjek je na pet OI zaredom (1984. - 2000.) osvajao zlata.

A onda su se stvari dramatično promijenile, engleski sport je u uzletu u kakvom još nikad nije bio i danas su jedna od najuspješnijih nacija u olimpijskim sportovima, ali i u onima koji to nisu. Napokon, zemlja, koja je izmislila nogomet, ragbi, kriket, golf, konjske utrke pa čak i veslanje i snooker, stigla je tamo gdje joj je mjesto.

No, opet su se ovih dana morali braniti jer se navodno cijela Europa smije kako su došli do finala nogometnog Eura protiv Danaca, nakon izmišljenog jedanaesterca. Kao da su samo izmišljali za njih, a nikad protiv njih. Morali su se čak braniti i od genijalnih komentatora koji su se dosjetili da su krali i varali 1966. na Svjetskom prvenstvu, koje su također igrali doma.

Za uspjeh treba trpiti

Ali njima je to u konačnici svejedno. Danas su oduševljeni svojim sportom i danas imaju razloga reći da se i nogomet vraća doma i to pod vodstvom čovjeka koji im je 1996. zabio nož u leđa i promašio ključni jedanaesterac.

A hoćemo li mi i kada moći reći da nam se košarka vraća doma? Istina je, nismo poput Engleza izumili gomilu sportova pa tako ni košarku, iako ćete se u Zadru redovito sudariti s rečenicom kako je Bog stvorio čovika, a Zadar košarku.

Što je danas ostalo od te košarke nakon onog jadnog promašaja u Splitu nije potrebno istraživati. Uostalom, svaki takav pokušaj nije legao na plodno tlo. Stojko Vranković ionako ne zna što bi rekao, a Dino Rađa ima ideju, ali teško je znati što zapravo Dino misli u tim trenucima. Popularna ideja bila je neka se svima zahvale (a tko bi to mogao učiniti) i neka na izlasku posljednji ugasi svjetlo. A meni se čini da baš i nije potrebno gasiti svjetlo, dovoljno bi bilo možda promijeniti žarulju i čekati.

Svima dođu trenuci kada moraš trpjeti i čekati da se nešto lijepo dogodi, ali za tako nešto treba i nešto uložiti, a ne zaključiti da je organizacija kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre bilo bonus ili nagrada za činjenicu da smo se izborili za nastup na EP. Daleko smo došli ako ćemo i to slaviti.

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX Cropix

Otplata dugova

Za Mirka Novosela kriva je NBA liga, a prije toga mu je bila kriva ABA liga. Ne znam, međutim, koliko treba ozbiljno shvatiti mišljenje velikog trenera, jer ima i onih poput Petra Skansija, koji misle potpuno drukčije. Ako je NBA kriva za naše probleme, a zašto nije kriva Slovencima koji su na briljantan način protutnjali kvalifikacijskim turnirom u Litvi, a bili su i prvaci Europe s NBA igračima poput Gorana Dragića i Luke Dončića. Možda upravo u Dončiću leži odgovor na pitanje jer je nakon sjajne sezone u toj istoj NBA ligi došao spreman pomoći Slovencima i odvesti ih u Tokio.

Kad otplatimo sve svoje dugove, pritom ne mislim na financijske, prema FIBA-i, i mi ćemo možda jednom proslaviti povratak baš kao što danas Nijemci slave košarkaški uzlet koji traje. A tko će biti na čelu ekspedicije povratka košarke doma nije najvažnija stvar na svijetu. Iako bi na određenim mjestima bilo zgodno vidjeti neke nove ljude koji se razumiju ili su ozbiljno zainteresirani.