‘U Splitu sam s tribina gledao Hrvatsku i sanjao poziv, kad sam ga dobio bio sam presretan. Uvijek ću se odazvati‘

Nakon dva uvodna poraza od Češke i Švedske te vrlo važne pobjede nad Litvom u Zagrebu, hrvatska ragbijaška reprezentacija je otputovala u Luksemburg, gdje u subotu igra utakmicu 4. kola divizije Trophy Europskog kupa nacija. Baš kao i ta pobjeda protiv Litve, i ova nova u Luksemburgu uvjet je opstanka u ovoj jakosnoj diviziji, što je cilj koji su za ovaj ciklus planirali ostvariti izbornik Anthony Poša i njegovi suradnici. U odnosu na postavu koja je bila vrlo jaka te je nadjačala Litvance, u momčadi neće biti pojačanja iz inozemstva Bojana Busseleza, Antonija Ripate, Dylana Rowea i Martina Altamirana, no pobjeda protiv Luksemburga ne bi trebala biti upitna. Uvjeren je u to i Marko Grčić, koji je protiv Litve prošle subote odigrao jubilarnu 50. utakmicu u nacionalnom dresu. S obzirom na to da reprezentacije u postojećem sustavu natjecanja godišnje igraju svega nekoliko utakmica, Markov je doseg zaista izvanserijski. On u ovom muškom sportu traje jako dugo:

- Protiv Litve smo ušli malo nervozno, teren je bio težak, neugodno raskvašen. Litvanci su poentirali iz naših pogrešaka, ali u drugom smo dijelu otpustili kočnice i igrali slobodnije, pa je do izražaja došlo što smo taktički i fizički spremniji. Ponosan sam što smo pobijedili za ovu moju godišnjicu. Mi nekad u godini igramo samo po četiri utakmice, a s obzirom na to da smo svi amateri, treba se dosta toga poklopiti da se oslobodimo poslovnih obveza i budemo na raspolaganju izborniku. Kao ugostitelj, ja sam tu malo sretniji od drugih, pa mogu kombinirati. Poslovni partneri ipak puno lakše podnose žrtvu od obitelji, koja najviše pati.

Premda je tako i premda za svoj trud ne dobiva nikakvu naknadu, kao ni njegovi kolege amateri, Marku nije teško igrati za hrvatsku reprezentaciju, za koju je debitirao kao klinac od 18 godina:

- Dobro se sjećam da sam u Splitu 2009. godine s tribina gledao utakmicu između Hrvatske i Nizozemske i sanjao da bih volio barem jednom zaigrati za reprezentaciju. Nije prošlo puno vremena i dobio sam taj poziv, bio mi je to jedan od sretnijih dana u životu. Baš kao i tada osjećam se i sada i ne želim propustiti niti jednu utakmicu za Hrvatsku. Odazivat ću se dok me god budu trebali i dok mogu nešto pridonijeti.

Upravo uoči Litve i tog 50. nastupa, Marko se našao u teškoj situaciji i dilemi:

- Bilo mi je to nešto novo jer nisam do posljednjeg trena znao hoću li moći zaigrati. Slomio sam palac na ruci i imao manju rupturu mišića lista. Nekako sam ipak uspio stisnuti zube.

Stasiti Sinjanin nakon utakmice je, u skladu s tradicijom, morao počastiti suigrače i to mu nije teško palo. Premda je u ragbiju prošao sito i rešeto, Marko još uvijek ima jednu neispunjenu želju:

- Kruna karijere bi mi bila da odigram barem jednu natjecateljsku utakmicu za reprezentaciju u svojem Sinju.

Valjda će i to doći jednog dana, makar za njegovu oproštajnu utakmicu. No vrijeme za to još nije došlo; na redu je Luksemburg:

- Na papiru bismo trebali biti jači i pobijediti, no nisu ni oni bezopasni, njihov je ragbi naslonjen na Francusku i imaju dosta dobrih igrača. Mi opet nećemo biti u istoj postavi, koja se stalno mijenja, no dat ćemo sve od sebe za novo slavlje i osiguranje opstanka u diviziji...

Popis za Luksemburg: Daniel Mau‘u, Krešimir Čorić, Ilija Biškić, Franko Tomić, Marko Buljac, Toni Miloš, Andrija Galić, Ivo Perić, Luka Lerotić, Nik Jurišić, Nikola Pavlović, Marko Grčić, Deon Mau‘u, Petar Marinović, Niko Vranešević; zamjene: Tomislav Fišić, Tomislav Stipić, Karlo Delo, Marko Livaić, Jan Vlašić, Lauro Kostić, Luka Prološčić