Split je grad sporta, prava metropola, posebno grad koji slavi i živi Hajduka, ali uz sav taj značaj, splitski gradski očevi nisu se dosad na dostojan način odužili sportskim veličinama. Splita ima ulicu Bernarda Vukasa (usput u predjelu koji nema veze s Vukasom, pa ni nogometom odnosno sportom), te Šetalište Mediteranskih igara na spomen MIS-a 1979.

Drugi gradovi u znatno većoj mjeri odaju počast svojim velikanima sporta, njihovim imenima označavaju stadione, dvorane, sportske centre, ulice i trgove. U svijetu je poznata praksa da najveći stadioni i dvorane, kao i razni drugi sportski objekti nose imena najzaslužnijih (Santiago Bernabeu, Artemio Franchi, Ferenc Puskas, Giuseppe Meazza, Ernst Happel itd). Zanimljivo je da su prije desetak godina u Beogradu odjednom, u jednoj turi, pet ulica nazvali po imenima sportaša od kojih su čak četvorica Hrvati: nogometaši Stjepan Bobek, Srđan Mrkušić, Dragan Mance, te atletičar Ivan Gubijan.

Iz Udruge za osnivanje Muzeja sporta u više navrata su predlagali da se u čast sporta, jedinstvenog branda grada Splita, na poseban način, sportskim timbrom, ovjekovječe ulice, trgovi i objekti, ali je to ostalo bez učinka.

Prijedlozi za preimenovanje tribina na Poljudu

Kako Hajduk sa svoje strane oduvijek ulaže u sjećanja na svoje najzaslužnije igrače i trenere, tako su po ugledu na Kuću slave kontinuirano na poseban način postavljanjem vitrina u trofejnim sala odavali počast veteranima "bijelih". Jedan od prijedloga Udruge za osnivanje Muzeja sporta, bio je da se pojedini dijelovi tribina stadiona Poljud označe imenima nezaboravnih igrača, tako da uz sjevernu tribinu logično nazvanu Torcida, svoj spomen dobiju pojedine sekcije gledališta, u prvom redu Frane Matošić, Bernard Vukas i Vladimir Beara. U međuvremenu je otišla serija izvanrednih igrača, pa je vjerojatno došlo vrijeme za realizaciju takve ideje.

Vladimir Beara

Ante Čizmić/Cropix

U pojedinim erama splitskog kluba, poslije perioda pedesetih godina prošlog stoljeća kada su nezaboravni pečat dali Matošić, Vukas i Beara, sigurno bi takve počasti trebali dobiti nezaboravni Dragan Holcer, Ivica Hlevnjak, Andrija Anković, Jurica Jerković i, naravno, nedavno preminuli Petar Nadoveza.

Što je s Kućom slavnih?

Također je sugerirano da stadion na Poljudu nosi ime Luke Kaliterne, ali su "bijeli" svoju akademiju nazvali po nestoru svih trenera, pa su tako propustili mogućnost da škola nogometa dobije ime Tomislav Ivić. Naravno, pravo je kluba odavati počasti, po njihovim kriterijima, kako god žele, ali je bjelodano da bi u svjetskoj memoriji bilo logičnije akademiju nazvati po Iviću. Naime, Kaliterna je u domaćim okvirima zaista zaslužan, s obzirom da je stari trener pokrenuo školu baluna premda bi ime Ivića imalo jači odjek, jer je bio i ostao najveći trener svih vremena ne samo Hajduka nego i daleko šire, u europskim razmjerima.

Inače još 2006. inaugurirana je Kuća slave splitskog sporta, zamišljena kao prva skalina do osnivanja Muzeja sporta, pa je u tom svojevrsnom Panteonu ukazana čast 26-torici znamenitih koji su proslavili splitski sport u svijetu. Dugi niz godina, tijekom mandata tri posljednja gradonačelnika, zamrla je potpora Udruzi za osnivanje Muzeja sporta, tako da Kuća slave nije dobila nove počasnike.

Frane Matošić

Cropix

Odbor časti Kuće slave izglasao je da su svoje mjesto zaslužili najprije zvijezda borilačkih sportova Branko Cikatić i master trener vaterpola Ratko Rudić, zatim i Božo Maljković i Lovro Radonjić, ali su oni zastali u svojevrsnoj čekaonici, jer za njihovu inauguraciju nisu osigurana ni simbolična financijska sredstva.

Ustvari, bolje je kazati da nije bilo sluha od strane gradskih vlasti, tako da je od 2015. zamrla praksa odavanja takvih priznanja premda su status stanara Kuće slave po svim mjerilima odavno, po svojem doprinosu, zaslužili sportaši kao što su atletičarka Blanka Vlašić, rukometaši Petar Metličić i Ivano Balić, jedriličari Minski Fabris i Tonći Stipanović, nogometaš Dragan Holcer, košarkašica Žana Lelas i niz drugih. Šteta…