Ponekad se u životu sve “kockice” savršeno poslože i odjednom više ne sanjamo nego živimo svoj san. Oni koji su to imali sreću iskusiti najbolje mogu razumjeti kako se ovih dana osjeća Nikola Miljenić. Iza njega je uspješno završen fakultet u SAD-u, a od nedjelje u džepu mu je i karta za Olimpijske igre u Tokiju. Može li bolje? Teško.

- Apsolutno sam sretan, što bih uopće mogao drugo reći - kaže 23-godišnji plivač Medveščaka koji je u nedjelju, posljednjeg dana Zlatnog medvjeda, isplivao 21.95 na 50 metara slobodno, odnosno A normu za Igre u Tokiju.

Bilo je to doslovno “pet do 12”...

- Zadnji dan. Zapravo, imao sam još samo 4 sata u kojima sam to imao priliku ostvariti.

Nikola je naš treći plivač s A normom, prije njega to su ostvarili Franko Grgić i Marin Mogić, ali kako njih dvojica neće na OI bit će naš jedini plivač u Tokiju. Iskreno će reći da nije očekivao da će plivati 27 stotinki brže od svog najboljeg vremena i spustiti se ispod 22.01 koliko je iznosila A norma za OI.

- Ne mogu reći da sam očekivao, ali kod nas sportaša uvijek postoji nada pa je ona postojala i kod mene. I kad su me svi otpisali i kad meni nije išlo.

Nikola Miljenić

USC TROJANS

Uvijek punom snagom

Sprinterske discipline su oduvijek bile njegov izbor.

- Da, samo sprinterske, nemam izdržljivost i nisam je nikad ni imao. Pronašao sam se u sprinterskim disciplinama, a sviđa mi se i taj koncept da uvijek ideš punom snagom, skočiš u vodu i utrkuješ se. Za mene je to - to.

Je li vam plivanje bio i prvi sportski izbor?

- Prvi je bila gimnastika, ali nisam se dugo zadržao. Imao sam osam godina kad mi je trener rekao da sam previsok za gimnastiku.

To nas baš i nije začudilo budući da je visok 194 centimetra i lako je zamisliti da je već kao klinac odudarao do budućih gimnastičkih majstora. Zašto baš plivanje?

- Stric mi se bavio plivanjem, pa su i mene gurnuli u plivanje, a onda su mi sve češće počeli govoriti da sam talent pa sam i ostao na bazenu.

Doduše, nije u tim trenucima presudio talent nego nešto drugo, nešto uobičajeno kad su klinci u pitanju.

- Nakon što sam prošao prve “filtere” i kad se odlučivalo nastaviti ili ne, ostao sam prvenstveno jer je bila dobra ekipa. Mi smo i dan-danas dobra klapa i družimo se i dalje. Izluđivali smo trenera, ali nikad nismo radili baš neke gluposti nego smo se baš dobro zabavljali.

Jedan od prijatelja iz te klape je i njegov imenjak Nikola Obrovac, a trener koji je tada morao izaći na kraj sa zaigranim klincima u nedjelju je dočekao da jedan od njih ispliva u najvažnijem trenutku svoju najbolju utrku i izbori odlazak u Tokio.

- Trener Domagoj Zajec me je zapravo cijelo vrijeme trenirao i mislim da je on slavio i više nego ja. Svaka mu čast.

Nikola je član Medveščaka, ali posljednje četiri godine proveo je u SAD-u gdje je ovog proljeća i diplomirao na University of Southern California u Los Angelesu, a uskoro ga očekuje i nastavak američkog obrazovanja na istom sveučilištu.

- Jedan smjer su mi bili međunarodni odnosi, a drugi ekonomija, a sad sam upisao i magisterij na svom faksu, vrhunsko poduzetništvo i inovacija, koji je u Top 10 programa u Americi.

Volim kad je teže

I tako smo se vratili na početak teksta...

- Definitivno je za mene ovo godina snova, a s ovim sam i zaokružio tu svoju američku priču, diplomirao sam i otišao na OI. Mislim da je to hrvatskim plivačima koji odu u Ameriku san, meni je bio san i sad osjećam da kad sam to uspio ostvariti, onda stvarno mogu reći da sam uspio - s pravom je ponosan ovaj 23-godišnjak.

U Kaliforniji se osjeća sjajno, ali nakon srednjoškolskog obrazovanja u Zagrebu nije odmah završio u LA-u, nego je jednu godinu proveo na Sveučilištu Indiana. Zašto ste promijenili sveučilište?

- Nisam se dobro osjećao tamo, ja sam više lik od toplog vremena i većeg grada - jednostavno će objasniti.

Je li vam odlazak u SAD oduvijek bila želja?

- Bio sam u čudnoj situaciji jer dok su svi moji prijatelji u drugom, trećem i četvrtom razredu razmišljali i računali na koji će faks, ja sam volio plivanje i razmišljao kako da nastavim i plivati, ali i upišem dobar fakultet. U Hrvatskoj bih teško mogao gurati oboje, a nisam bio spreman u tom trenutku odlučiti se samo za jedno. I zato sam počeo istraživati i tražiti jaki fakultet na kojem mogu i plivati, ali s naglaskom na faks.

U Hrvatskoj su podijeljena mišljenja oko toga je li odlazak u SAD dobar izbor za ambiciozne plivače ili ne. Što vi mislite?

- Sve ovisi što vas zanima i što želite dobiti od Amerike. Svaka odluka koja se donese mora biti 100-postotna, ako vam se ne ide - nemojte ići. Amerika je puno veće tržište, veći je protok novca i prilika i ja se to trudim tamo zgrabiti.

USC

Znači li da planirate i ostati u SAD-u?

- Ne nužno, a ovi plivački rezultati mi sad i malo mijenjaju planove. Ako dobijem pravu priliku da ostanem raditi u SAD-u logično ju je iskoristiti, a ne znam ni koliko se ovdje cijene američke diplome.

Kaže kako mu nije bilo teško pomiriti fakultetske i sportske obveze.

- Nekad nije bilo jednostavno, ali ja volim kad je teže i kad imam puno obveza, kad se osjećam produktivno onda najbolje sve rješavam. Osim toga, imaš stipendiju i obveze moraš ispunjavati na vrijeme jer inače ostaješ bez značajnih sredstava.

Ovih dana trenira na Šalati, ali prije Tokija će još negdje na kraće pripreme, a nakon OI će na red doći i konkretiziranje plivačkih planova za dalje.

- Volio bih vidjeti kakva je podrška sustava u Hrvatskoj, je li moguće pronaći sponzore, kako oni vide moj uspjeh... To je dugoročna priča i ovog trenutak ne razmišljam o tome, ali volio bih nakon Tokija sjesti s nekim ljudima i otvoriti tu priču. Načelno mi je prva ideja dobiti posao, ali ako ga mogu dobiti uz plivanje...

Što prije u avion

Kad je Amerika u pitanju žali samo zbog jedne stvari - nije bio na svojoj promociji na fakultetu. Zbog nastupa na Europskom prvenstvu morao je ranije otići iz SAD-a.

- To mi je jako žao, pogotovo jer je bila promocija za dvije generacije, ovogodišnju i prošlogodišnju pa su se vratili neki moji prijatelji koji su završili lani, ali nema veze, budemo mi to već proslavili kad se vratim u SAD.

Prije toga ga čeka Tokio u koji odlazi...

- Zapravo ne znam točno kad odlazim jer sam u posljednji trenutak izborio normu i tek trebam saznati s kojom grupom naših sportaša ću putovati.

Ako se njega pita...

- Što prije nek’ me stave u avion da budem što duže u Tokiju.

Dečko koji živi svoj san, u punom smislu. S američkom diplomom u džepu, s magisterijem koji ga čeka i s isplivanom A plivačkom olimpijskom normom. Teško da može bolje od toga.