Prošlog tjedna, bio je četvrtak ako se ne varamo, čuli smo se sa Sofijom. Nije riječ o ženi nego o gradu. U sobi jednog tamošnjeg hotela upravo se tada bio smjestio Ivan Šapina. Naš 22-godišnji teškaš u taekwondou, visok 193 cm i jedini hrvatski predstavnik na europskim kvalifikacijama u glavnom bugarskom gradu.

Razgovorčić od kojih 5 minuta, ne više, ali razgovor u kojem smo postavili barem 10 pitanja. Iz razloga što su odgovori bili šturi, kratki, jedna rečenica tek. Nije bila stvar u neraspoloženju sugovornika, već smo iz tog razgovora, pa onda i odgovora spoznali maksimalnu usredotočenost već tada Ivana Šapine na ono što mu je predstojalo dva dana kasnije, u subotu. Tada je bio njegov red na odijevanje doboka (ime taekwondo opreme, onog što se primjerice u karateu zove kimono). Nismo onda niti mi tada željeli remetiti koncentraciju.

TAEKWONDOEUROPE

Samo smo na kraju poručili Ivanu “OK, dosta zasad, sljedeći puta razgovarat ćemo sa Šapinom olimpijcem”.
- Dogovoreno - kratko će, ali prvi puta tada uz osmijeh Šapina.

Osjećaj je fantastičan

Ono što smo smo obećali tada, ostvarili smo jučer, u nedjelju. Po povratku Ivana iz Sofije.
- U zoru smo stigli. Cijelu smo noć putovali u kombiju do doma.

Jesu li naši na granici znali da im je došao olimpijac? Je li doprla informacija do njih već?
- He, he, pa baš i ne.

U redu, neka im je oprošteno. Spoznat će u kolovozu kada će se vraćati iz Tokija. Kamo sreće da ima nešto i za prijaviti na carini, kakav plemeniti metal...
- Uh, to bi bilo dobro. Nadam se, nadam se...

Vratimo se mi suboti.
- Suvišno je i pitati kako se osjećam. Otrcano, ali ni sam nisam svjestan da sam olimpijac, ali osjećaj je fantastičan. A u subotu... Kako sam bio treći nositelj od nas 10 (kategorija iznad 80 kg), bio sam slobodan u 1. kolu, tako da je tek poslijepodne iza 16 sati počinjala moja prva borba. Zato sam ujutro s trenerom Deanom Mesarovom odradio simulaciju borbe, da se dobro zagrijem i spremim za ono što je slijedilo. Spreman sam tako dočekao Ukrajinca (Bodnar) kojeg sam dobio na prekid (24:3). Protiv Turčina (Atesli) je slijedila borba za Igre. To je bilo ipak malo zahtjevnije i sve otvoreno do zadnje sekunde... Treba ostati fokusiran doslovno do posljednje sekunde i na kraju se isplatilo.

Turčina ste pobijedili u doslovno zadnjoj sekundi, bilo je 9 desetinki još ostalo do kraja kada ste povukli “potez za notes”, za Tokio. Što ste napravili?
- Bilo je točno 0.91 sekunde do kraja. Bio je kratki prekid i kada je sudac dao znak za nastavak, išao sam “opaliti” kružni ispod njegove noge, pa što bude. I... nekako je uspjelo, “skočila” su mi 2 boda, te sam od 13:12 za njega preokrenuo na 14:13 za mene i to je bilo za pobjedu. Za Tokio.

Naučio sam iz poraza

Intimno, jeste li se nadali prije Sofije uspjehu? Naime, konkurencije je bila izvanredna, u Sofiji su “zapeli” primjerice Azerbajdžanac Isajev, olimpijski pobjednik iz Rija, višestruki i aktualni europski prvak, pa svjetski prvak. Ispao je i Bjelorus Silla, trostruki prvak Europe...
- Uvijek sam se nadao, ali da, konkurencija je bila vrlo jaka. Međutim, baš od tog Turčina, kojeg sam sada dobio u zadnjoj sekundi, 2019. sam izgubio. Poučen tim mečom, poradili smo na ispravljanju nekih pogrešaka - veli Ivan Šapina.

Ivan je dosad od značajnijih seniorskih ostvarenja osvojio broncu 2019. na Svjetskom prvenstvu, iste godine na Grand Prixu u Sofiji također bronca, te ove godine na EP u Sofiji ponovo bronca. Ispada da mu Sofija itekako “leži”...

Sofija kao sretan grad

- To smo baš na povratku pričali. Nisam prije razmišljao, ali evo, triput sam bio ondje i uvijek uspio. Dvije bronce, a sad se još i kvalificirao na Olimpijske igre.

Što se daljnjih priprema tiče, one će se po svemu sudeći i što je logično održati u Splitu, u Marjanu ili rasadniku hrvatskih taekwondo medalja. U Tokiju pak Ivana čeka, kao i u svakoj kategoriji, još 15 boraca (ukupno dakle 16). Ostala su još prazna trenutačno tri mjesta. Dva će dati Azijske kvalifikacije, dok je jedno rezervirano za domaćina, ali kako Japanci baš nemaju osobitog teškaša, tu je moguća onda jedna pozivnica. No, polako. Ima još vremena za razglabati o Tokiju. Sada su dani za čestitke Ivanu.