Ragbijaši Južne Afrike kreirali su neviđeni preokret u drugom polufinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj pobijedivši nakon neizvjesne završnice Englesku rezultatom 16:15 te će u finalu igrati protiv Novog Zelanda, koji je dan ranije u prvom polufinalu bez većih problema pobijedio Argentinu. Južnoafrikanci su već bili u “nokdaunu”, ništa im nije polazilo za rukom, Englezi su odigrali savršenu taktičku utakmicu te vodili do 78. minute kad je Handre Pollard mirno izveo kazneni udarac za još uvijek aktualne prvake iz Japana 2019. donijevši im novo veliko slavlje i priliku za obranu naslova. Engleski su ragbijaši igrali praktično kao na domaćem terenu, osim gomile svojih navijača koji su izvršili pravu malu invaziju na Pariz, za njih su - što je ogromni paradoks - navijali praktično svi navijači francuske reprezentacije koju su upravo Južnoafrikanci u sličnom trileru izbacili u četvrtfinalu.

Veliki trenutak

Vječiti i najljući, ne samo sportski “neprijatelji” zajedno?! Pravi raritet. Na u potpunosti ispunjenom Stade Franceu orila se od samog početka ragbijaška himna “Swing Low, Sweet Chariot” i ona je nosila Engleze gotovo do perfektne izvedbe u zaustavljanju protivnika pri čemu su stalnim kaznenim udarcima iz kojih je bio precizan Owen Farrell, zadržavali konstantnu minimalnu prednost. Nisu bili u prednosti sve do dalekometnog penala koji je izveo zamjena Pollard. Četiri Farrellove kazne u prvom poluvremenu, jedan Libboka i jedan Pollarda - koji je zamijenio Libboka nakon samo 30 minuta igre - doveli su Englesku do vodstva na poluvremenu 12:6, koje je Farrell povećao na 15:6 sjajnim drop golom. Klupa Springboksa reagirala je bolje, zamjena u drugoj liniji RG Snyman položio je jedini puta na utakmici u 69. minutI, da bi Pollardovo pretvaranje dovelo Južnoafrikance na minus od samo dva boda i zatim do spomenute odlučujuće u 78. minuti.

Handre Pollard

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

- Bio je to veliki trenutak, ali to je ono što želite kao igrač na ovakvoj pozornici. Kao fly half imati takve trenutke, to je ono za što živite. Bilo je zabavno - rekao je Pollard, koji je proglašen igračem utakmice.

- Nevjerojatno, kakvo veliko olakšanje u ovom trenutku. Bili smo frustrirani što na utakmici nismo bili na najboljem nivou, pogotovo u prvom dijelu. Znali smo da imamo još puno toga za dati i uspjeli smo. Nikad odustati, to je ono za što se zalažemo kao momčad i kao nacija.

No, na stranu sportski rezultat i činjenica da će o medaljama u posljednje dvije utakmice odlučivati Južnoafrikanci i Novozelanđani, kao i 1995. godine, te u borbi za broncu Englezi i Argentinci, ragbijaško SP u Francuskoj objektivno je bio najveći sportski događaj u 2023. godini. U tom je smislu, još uoči posljednje dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu, predsjednik World Rugbyja Bill Beaumont poručio:

- Odlučili smo napraviti SP u ragbiju 2023. kao najveću proslavu zajedništva, kao ultimativnu feštu našeg sporta, koji sve više plijeni maštu te privlači i uzbuđuje obožavatelje u rekordnom broju. Uz razne zabavne aktivnosti, aktivacije partnera i emitiranje svih utakmica uživo, “Rugby Villages” postali su jedna od glavnih atrakcija ovog posebnog turnira. Oni su puno više od običnog odredišta za gledanje utakmica, oni su okupljali domaće i međunarodne navijače u slavlju ragbija, Francuske i prijateljstva.

Savršena organizacija

Naravno, ovaj je turnir porušio sve dosadašnje rekorde gledanosti svjetkih prvenstava u ragbiju i ponovno je bio veličanstvena sportska fešta i esencijalno slavljenje života u ovo vrijeme kad dva velika rata i brojni manji sukobi razdiru cijeli svijet, prijeteći iz dana u dan sve većim i dodatnim eskalacijama nasilja na svim meridijanima.

Savršena organizacija Svjetskog prvenstva u Parizu i u još 10 francuskih gradova ispala je, isto tako savršenom uvertirom za još veći sportski događaj koji se sljedećeg ljeta odvija u Parizu. Olimpijske igre 2024. u Francuskoj dosad su toliko puta bile kamenom spoticanja u razgovorima i prijeporima oko sigurnosnih pitanja u vrijeme rastućeg međunarodnog terorizma, no ovaj je SP, barem nakratko, odagnao i te strahove. Ako je u Francuskoj, koja je ponekad kao zajednica pravo “bure baruta”, uspješno odrađen ovaj SP, nema ni najmanje razloga sumnjati da će tako biti i na Igrama. Francuska je država položila ispit, a ispalo je da je ogromno osiguranje, koje je pratilo SP odradilo odličan posao jer se tijekom SP nije dogodio niti najmanji incident. Vidjeti “vojsku” i “duge cijevi” na ulicama gradova možda baš i nije najsretnije rješenje, no u ovom se slučaju pokazalo efikasnim. No, Francuska je i bez ovakvih masovnih događanja već navikla s time živjeti. Ako je nekih pravih opasnosti uopće i bilo.

Navijači Južne Afrike

DAVE WINTER/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA

U srcu Francuske, u gradu svjetlosti Parizu, na kultnom stadionu Stade de France na Saint Denisu, u završnici SP našli su se Novi Zeland, Argentina, Engleska i Južna Afrika. Oceanija, Južna Amerika, Europa i Afrika na jednom, cijeli svijet na jednom mjestu. Na tribinama u potpunosti ispunjenog Stade de Francea, jednog od svjetskih hramova nogometa, ali i ragbija kao sporta, čija je esencija nešto sasvim drugo, našli su se zaljubljenici ovog prekrasnog, džentlmenskog sporta u kojem je najvažnije biti čovjekom, tek onda članom neke pobjedničke ili gubitničke momčadi. Gospoština i fair-play prije svega, zajedničko slavljenje, dobra volja, druženje bez granica i masovno okupljanje bez ijednog i najmanjeg incidenta - to je zapravo “definicija” ragbija koja odudara od drugih sportova u kojim su vrlo često dopuštena i tolerirana neka druga sredstva.

Pariz i Francuska još su jednom pokazali da je ragbi svijet za sebe. Ali ne i samo to - ragbijaški SP je natjecanje koje je poslije Olimpijskih igara i nogometnog SP po svim statističkim i ekonomskim kriterijima treća najveća sportska fešta. Ogromne rijeke ljudi u dva su se polufinalna dana slijevale u pravcu Saint Denisa već u ranim poslijepodnevnim satima, prostor oko stadiona bio je okupiran satima uoči utakmice. Doslovno kontrolirani kaos. Linija metroa 13 koja vezuje centar grada i tisuće turista, kojih je Pariz pun bez obzira na doba godine, sa Saint Denisom bila je u potpunosti zagušena. Nepregledno mnoštvo ljudi, stari i mladi, žene i muškarci, došle su uživati u sportskom nadmetanju u kojem su najmanje ili nimalo važni boja kože, nacija, stavovi, uvjerenja i vjera. Multikulturalna i tolerantna Francuska i Pariz kao jedan od “glavnih gradova svijeta” bili su idealna pozornica za veliku sportsku feštu. Polufinalima su prisustvovali i brojni hrvatski ljubitelji ragbija, dakako, ponajprije iz same hrvatske ragbijaške obitelji.

FEDERICO PESTELLINI/PANORAMIC/BESTIMAGE/PROFIMEDIA

Glavnom tajniku Hrvatskog ragbi saveza Većeslavu Holjevcu, članu Rugby Europe Boarda koji je zapravo bio jedini hrvatski “link” prema razgrabljenim ulazicama za završnicu SP, nije se ostvarila želja o Englezima u finalu. A ostali njegovi europski favoriti ispali su još u ranijoj fazi natjecanja. Slično je bilo i s mladim Dujom Plazibatom, našim mladim reprezentativcem, koji je nedavno u dresu reprezentacije doživio vrlo tešku ozljedu, koji je također bio na tribinama Saint Denisa, kao i potpisnik ovih redova.

Prava i iskrena ljubav

Još od ragbijaškog SP koje se također u Francuskoj održalo 2007. godine, san gore potpisanog, koji sam u karijeri prošao najveća europska i svjetska natjecanja diljem svijeta u rukometu, vaterpolu plivanju, atletici, iznimno i u nogometu, košarci, odbojci, veslanju... bio je upravo to. Prisustvovati završnici ragbijaškog SP od kojih su naši ragbijaši, nažalost daleko. Ljubav prema ragbiju kao sportu “koji igraju huligani, a prate gospoda - za razliku od nogometa koji igraju gospoda, a gledaju huligani”, razvila se među nama vrlo brzo i vrlo lako. Tako je i s mnogim drugim ljudima te je ragbi jedan od sportova u najvećem uzletu. S punim pravom.

Premda je to sport koji ljudi doživljavaju iznimno teškim i grubim, on je prije svega, uvijek i svuda, gospodska i miroljubiva igra u kojoj nema simuliranja, prigovaranja arbitrima, međusobnih svađa i provociranja suparnika na terenu. Sasvim dovoljno za pravu i iskrenu ljubav. A ona se nakon ovakvih događanja samo produbljuje. Pariz i Francuska ponovno su otvorili vrata svijetu i manirom najboljeg domaćina organizirali još jednu veliku sportsku priredbu. Ponovno s najboljim ocjenama. Oni koji su ovom slavlju života prisustvovali, zauvijek će ga pamtiti samo po dobrom i lijepom...