Anton Glasnovic

 Privatna arhiva
SPORTCAST

‘Nitko ne zna iz kojeg je razloga sezona rano počela, a ne znamo ni koliko ćemo sljedeće godine imati kvota za OI u Parizu‘

U novom izdanju Sportcasta gostovao je hrvatski strijelac Anton Glasnović
Piše: Emir FulurijaObjavljeno: 08. travanj 2023. 07:42

Definitivno se može reći kako je Hrvatska prava velesila u trapu. Giovanni Cernogoraz je osvojio zlatnu olimpijsku medalju 2012. u Londonu, a Josip Glasnović četiri godine kasnije u Rio de Janeiru. Treći veliki hrvatski adut je Anton Glasnović, a on je najbolje otvorio ovu sezonu od svih domaćih strijelaca. Anton je nedavno na Svjetskom kupu u Larnaki osvojio prvo mjesto, a to je bio povod da ga ugostimo u novom izdanju Sportcasta.

Najveća tema ove godine u svijetu streljaštva su promjene pravila. Tako je ova sezona počela jako rano, već u siječnju na Svjetskom kupu u Maroku. Zbog čega su se dogodile te promjene?

- Promijenila se struktura unutar ISSF-a i ta nova garnitura radi neke promjene. Nitko ne zna iz kojeg je razloga sezona tako rano počela, ali počela je. Mi smo vanjski sport, nama je preko zime mrtva sezona. Streljačka sezona u Hrvatskoj počinje polovicom ili krajem ožujka i stvarno ne znam zašto je sve krenulo u siječnju s time da smo onda na sljedeće natjecanje čekali dva mjeseca.

Puno veći problem je činjenica da su se promijenila pravila kvalifikacija, odnosno dodjeljivanja kvota za odlazak na Olimpijske igre. Tako natjecanja Svjetskog kupa više ne donose kvote.

- Postoje dvije rang liste na ISSF-ovoj stranici. Jedna je klasična, a druga je za Pariz. Čudan je sistem bodovanja, još ne znam kako oni vode te bodove. Što se kvota tiče, jedna će se ove godine dijeliti na Europskim igrama, četiri na Svjetskom prvenstvu i jedna na Europskom prvenstvu. Za sljedeću godinu još uvijek ne znamo točno, a pretpostavljamo da će se nekoliko kvota dijeliti još na EP-u te još nekoliko putem rang-liste. Svaka država može maksimalno imati dvije kvote. Ako neka država ima jednu osvojenu kvotu na nekom od natjecanja, onda ne može dobiti drugu po rang-listi. Kod nas u streljaštvu je jako teško doći do kvote. U nekim drugim sportovama ide se na Olimpijske igre preko rang-lista, a kod nas moraš biti top-spreman na nekom natjecanju i osvojiti je kvote.

image

Anton Glasnović i Emir Fulurija

SPORTSKE NOVOSTI

Ove promjene idu na ruku strijelcima s drugih kontinenata što nije baš najsretnije rješenje jer je kvaliteta koncentrirana u Europi.

- Lakše je osvojiti kvotu na drugim kontinentima. Ima manje strijelaca i s nižim rezultatom može se doći do kvote.

Što se Antona i kova tiče, on po tom pitanju ima zanimljivu izjavu:

- U svojoj streljačkoj karijeri uvijek sam osvajao medalje tamo gdje se kvote ne dijele.

Samo streljaštvo je definitivno skup sport.

- Nekome treba 15.000, nekome 25.000 metaka u sezoni. Jedan metak košta oko 3 kune, dakle oko 50 centi. Puške su skupe, neka vrhunska puška je oko 6-7 tisuća eura pa onda još prsluk, naočale, druga oprema pa putovanja, noćenja.

Kada je već tako, kako se Anton snalazi s financijskim troškovima bavljenja ovim sportom?

- Imam potpore Berrette i Clevera za streljivo. U olimpijskom sam poticajnom programu što mi puno olakšava doći do rezultata do kojih dolazim. Pomaže i Hrvatski streljački savez te, naravno, MORH od kojeg imam plaću te ono puno važnije, a to je da ne moram dolaziti na posao.

Potpore su došle kada su došli i rezultati, a kako je bilo na početcima, kada nije bilo rezultata, pa ni potpora?

- Otac je praktično imao četiri strijelca jer smo Josip i ja, osim pojedinačno, pucali i parni trap. To je stvarno puno potpore, ali i oslobađanja od posla jer nismo radili kod oca kada bi išli na treninge. Bez njegove potpore mi ne bi bili ovdje gdje jesmo.

image

Anton Glasnović

SPORTSKE NOVOSTI

Anton nam je objasnio i kako su Josip i on krenuli s ovim sportom.

- Krenuli smo isti dan zajedno. U školi smo igrali razne sportove, a kako je otac lovac nakon jednog neuspješnog lova išli smo na jedno lovačko natjecanje. Tamo smo se okušali u streljaštvu i bilo nam je zanimljivo. Tog prvog dana je svaki od nas pogodio po jednu od deset meta. Tu se rodila ljubav i tako je krenulo. Rezultati su tako brzo dolazili da otac nije mogao sve pratiti.

Osim s financijama, Glasnovići su se na početku karijere borili i s drugim problemom.

- Tada nije bilo trenera u Hrvatskoj. Kada smo krenuli na natjecanja u inozemstvu gledali smo ostale strijelce, snimali ih s kamerom da vidimo iz kojih stavova pucaju, kako se ponašaju, koja je tehnika. Mi smo bili sami svoji majstori.

I za kraj nas je zanimalo što bi Anton rekao roditeljima čija su se djeca odlučila za bavljenje trapom?

- Taj sport je stvarno odličan sport, nema nikakvih opasnosti. Ja se streljaštvom bavim 25 godina i još nisam ni vidio ni čuo da je netko nastradao. Druge stvar je ona što smo već pričali, a to je da je to jako skup sport i zbog toga postaje problem.

Linker
21. studeni 2024 23:06