Lijep uspjeh hrvatskog reprezentativca: Frane Kojić osvojio drugo mjesto u Europskom kupu

Na završnici, koja se igrala u Varaždinu u organizaciji STK Starr, njegov klub Walter Wels je u finalu poražen od Pontoise Cergya s 3:1.

Kojić i suigrači su na putu do drugog mjesta pobijedili Irun Leku Eneu (3:0), Peac Kalo-Meh (3:0), Ostravu (3:0) i Messinu (3:0), ali u finalu francuska momčad je bila bolja. Inače, austrijskoj momčadi ovo je povijesni doseg, nikad nisu bili ovako daleko u europskim natjecanjima.

- Prije ovog natjecanja smo rekli da nas ždrijeb uopće ne zanima. Znali smo što nas čeka i imali smo veliku želju za iskupljenjem. Naime, prije tjedan dana smo poraženi od Salzburga u polufinalu austrijske Bundeslige. Salzburg je bio na visokom nivou, mi nešto slabiji, te smo ispali. Bolja smo momčad od njih, ali tako je ispalo. Nakon tog poraza bilo je veliko razočaranje u klubu, zato smo se odlučili probati iskupiti u Varaždinu gdje ima dosta jačih momčadi od Salzburga. Prije svakog meča smo radili detaljne video analize, doslovno ništa nismo prepustili slučaju. To je, uz naš momčadski duh i lavovsku borbu, prevagnulo da ostvarimo ovaj uspjeh. Szudiju i meni je ovo zadnji meč za Walter Wels, obojica odlazimo te je ovo lijepa uspomena za oproštaj - kazao je Kojić te dodao:

- Bio je težak i neizvjestan meč, napeto do kraja. Možda je moglo završiti i na našoj strani, no ispostavilo se da su se Francuzi pokazali kao iskusnija momčad. Velika šteta za moj meč s Robinotom, bili su gusti setovi i poeni, ali nisam bio dobar s 'glavom'. U krucijalnim trenucima nisam bio dovoljno miran. Žalim i za propuštenom prilikom Szudija, imao je četiri meč lopte, vodio 5:2. Da je Szudi dobio Matteneta, mi bi poveli 2:1 i možda bi i Baum bio pod većim pritiskom u meču sa mnom. On je bio favorit prije meča, a ovako je bio dodatno opušten. Mene je i svladao umor, sve me boli, nešto me i u ramenu zakočilo. Nadam se da nisu opet isti problemi. Moram pohvaliti Levenka i njegovu igru, bio je odličan. Šteta za propuštenim prilikama. To su ti trenuci u finalima, te sitne stvari koje odlučuju, a koje se ne praštaju.