Kuglačice su oduševljeno pozirale s trofejem za najbolju ekipu

 DAMIR KRAJAC Cropix
Tigrice s Mlake

Sport u kojem je Hrvatska istinska svjetska velesila: Noćna smjena - jutro na putu, popodne - pobjeda!

Ekipa godine u našem izboru, Kuglački klub Mlaka iz Rijeke po mnogo je čemu jedinstven na ovim prostorima.
Piše: Dean BauerObjavljeno: 16. siječanj 2023. 10:49

Hrvatska je u kuglanju istinska i trajna europska i svjetska velesila. Traje to desetljećima, nije “vijest ovogodišnja” ili trenutačan bljesak. Nikola Dragaš, Štefica Krištof, Biserka Perman... samo neka su od imena, sigurno među najsvjetlijima koji su Lijepoj Našoj priuštili epitet iz uvodne rečenice. No, varate se ako mislite da se vraćamo u “daleku prošlost” odnosno da ti uspjesi pripadaju samo nekim minulim vremenima.

Možda malo podalje od svjetla reflektora ili jače domaće medijske pozornosti, Hrvatska i dalje u ovom sportu bilježi zapanjujuće rezultate. Uostalom, sada ćemo samo o protekloj, 2022. godini. U njoj, a to je sezona 2021/22. u ˝tri različita europska kupa, klupska nadmetanja, dakle u 6 finala (žene i muškarci), imali smo četiri hrvatska kluba. U Münchenu su kuglači Zaprešića bili u finalu Europskog kupa, dok su u ženskoj konkurenciji to ostvarile kuglačice porečke Istre. U rumunjskom Cluju je u finalu NBC kupa bila momčad Zadra, ali ipak sve je to nadvisila jedna zanimljiva družina iz Rijeke. U biti, one nam dolaze iz cijele Hrvatske, ali nastupaju za Kuglački klub Mlaka iz Rijeke. Te su žene prošle godine osvojile... Pojednostavljeno, sve! Dvostruka kruna u Hrvatskoj, prvakinje Europe (Liga prvakinja), pa onda i svijeta (Svjetski kup). Ima li još nešto što nisu ili više od toga? Najjednostavniji odgovor - nema! Do prošle godine primjerice, nikad nismo imali klupske prvakinje Europe, a Liga prvakinja se igra od 2002. Koprivnička Podravka je bila dvaput druga (2004. i 2007.), do finala je došla jednom i Rijeka (2002.), a dvaput baš i Mlaka iz naše najveće luke (2019. i 2021.). A onda su cure rekle “dosta, na nama je red”.

Trener Tonči Mikac

Za početak, valja pripomenuti da riječku Mlaku čine kuglačice u biti iz cijele nam domovine. Iz Koprivnice su Valentina Gal i Ana Jambrović; iz Ogulina Venesa Bogdanović i Anamarija Grdić; Milana Pavlic je u odnosu na Rijeku s drugog kraja države, iz Belog Manastira gdje je direktorica obiteljske tvrtke za kuglačke rekvizite. Inače, još je i njezina majka igrala prije 35-40 godina za Mlaku. U ekipi su i dvije Anite, mađarske reprezentativke iz Budimpešte, Mehesz i Safrany; dok iz Hrvatskog zagorja dolazi, iz Zaboka konkretnije, Tamara Sinković koja sada studira u Rijeci (poslovna ekonomija).

image

Najbolja ekipa godine - Kuglački klub Mlaka

TOMISLAV KRISTO Cropix

Prof. dr. Tonči Mikac trener je ovih sportašica. E sad, nije baš ni samo trener. Odnosno, Tonči Mikac je ujedno i predsjednik kluba i Hrvatskog kuglačkog saveza i u stručnom stožeru reprezentacije, nakon što je 10 godina bio i izbornik. On sve to vodi, upravlja, odabire, trenira...

Kuglačka ekipa u utakmici ima 8 igračica, odnosno 6 plus 2 pričuve. Za ovu smo priliku odlučili malo pobliže predstaviti (što ne znači da druge zanemarujemo), najstariju, najmlađu i najnadareniju. Tu valja ipak biti malo oprezan kada je o sportašicama riječ, pa bi se ipak ispravili i umjesto pojma “najstarija” koristili drugu riječ - najiskusnija. Valentina Gal, rođena 1983.

- Ne, 1982. godine, ali hvala vam, ha, ha.

Nema na čemu, ali u biti nam se činilo da je ‘92. Pustimo to, Valentina je jedna do dvije Podravke koje igraju za Mlaku.

- U biti, živim u Koprivnici, ali radim u Križevcima.

Aha, a igrate za klub iz Rijeke. Da bude još malo napornije.

- I treniram u Koprivnici, a s curama idem samo na utakmice i eventualno vikende ako imamo neke zajedničke pripreme. U pravilu, dolazim samo na utakmice - veli Valentina Gal koja za Mlaku nastupa 4. sezonu, a u kuglanju je završila jer...

- Jer mi je bilo dosadno, ha-ha!

?

- Je, bilo mi je dosadno u životu, bila sam apsolventica na fakultetu, ostali su mi samo ispiti. Onda mi je kolegica tu u Koprivnici rekla “pa daj dođi malo na kuglanu, vidjeti kak’ je to, ja treniram i baš mi je dobro”. Velim si ja, ajde u redu. Tak’ sam otišla i ostala. Počela sam u Koprivnici kuglati, ali sam vidjela da sam prerasla taj dio i otišla prvo u Zagreb i sada sam četiri godine u Mlaki.

image

Valentina Gal

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Nakon najiskusnije i Koprivnice, stigosmo do Kvarnera i Rijeke, te najmlađe. Ona je Anamarija Grdić iz Ogulina, rođena 2001. Trener za nju veli da joj je osmijeh vječno na licu, a da ju ostatak ekipe obožava.

- Kuglanje je meni prvi sport, od osnovne škole još, od 10. godine. Mnogi se varaju kad pomisle da je kuglanje zapravo lagan sport, ali kada ga probaju, onda shvate koliko su se prevarili. Voljela bi da što više ljudi upozna kuglanje, oprobaju se, shvate koliko tu treba i snage i tehnike i mirnoće...

Svjetska rekorderka

Anamarija otkriva i tko je nju upoznao s kuglanjem. Nije ni tata, ni djed, društvo iz ulice, bratić ili sestrična, već...

- U školi, moja učiteljica iz hrvatskog jezika. Zato što je ona bila trenerica kuglanja, pa me pozvala da jedan dan dođem na trening isprobati kuglu. Pristala sam, došla i čim sam bacila kuglu nekoliko puta, ona je vidjela da imam neki talent. S vremenom je došlo jedno, pa drugo natjecanje, pa pobjede i...

Trener Mlake nam je pak biranim riječima predstavio Anu Jambrović. Još jedna Koprivničanka, kapetanica je sastava, rođena 1994. i ako smo dobro shvatili, a jesmo, najbolja igračica.

- Ana je top svjetska razina za mene. Nešto najbolje što žena može odigrati, najnadarenija je - veli dr. Mikac.

Ana je svojedobna vlasnica juniorskog svjetskog rekorda u broju oborenih čunjeva (677). Inače, to je bilo tada samo čunj manje od seniorskog. U prošlu je sezonu ušla kao dokapetanica, ali kako je Nika Grubišić bila u “blagoslovljenom stanju”, Ana je preuzela ulogu prve među jednakima.

- Ono što je nama teško, jako teško, što smo ipak mi raštrkane po cijeloj Hrvatskoj. Mi zajedno skoro da nikad ne treniramo i nama su zapravo utakmice treninzi. Kako god to zvučalo, ali to je tako. Svaka od nas individualno radi. Jedino zajedno radimo onih tjedan dana kada smo recimo u reprezentaciji, na pripremama. Ono što nas veže je što smo dosta dugo, barem na ovaj način, zajedno. Većina nas je kao mlade ušlo u kuglanje, poznajemo se, svaka od svakoj sve. Dovoljno je pogledati se i znamo, jel’ dobro ili nije. Zato je ovo čudo. Pretprošle godine sam bila ozlijeđena, cure su igrale bez mene Svjetski kup, ali samo ih šest bilo, minimalna brojka, bez rezerve. To je strašan pritisak jer igrate pet dana uzastopno i ako ne jedna samo ozlijedi, ako nemate rezervu, gotovo. I cure su svejedno i tada osvojile Svjetski kup. Preponosna sam na njih.

Ima samo jedna otegotna okolnost. Noćna smjena u tvornici lijekova Belupo. Ondje Anamarija radi.

- Joj da, to je problem. Ima puno ljudi koji rade noćne smjene, ali onda danju odmaraju, a ja trening ili putovanje. Sad će mi biti 7. godina kako radim u Belupu i nemam ja tu problema. Ako imam šihtu za raditi subotom, većinom imam zamjenu jer u subotu su kuglačke utakmice. Međutim, od ponedjeljka do petka kada radim noćnu, od 11 navečer do 7 ujutro, pa sad si zamislite petak na subotu noć radim, a onda u 7 ujutro s posla na put. Umorna sam. To mi je naporno. Moram i odigrati utakmicu, i doći doma, a neprospavana noć. Onda dolazi i do pada imuniteta. To je problem, ali... ne dam se - iskazuje Ana Jambrović onaj karakter prave Tigrice.

Mlaka, družina koja je 8 uzastopnih godina, najbolja ekipa u gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji; ekipa koja je pokorila Europu i svijet; cure, žene koje su osvojile sve što se osvojiti dalo i može, sve što postoji, one su Sportska ekipa godine 2022. u izboru SN odnosno hrvatskih sportskih novinara. One su u biti - Tigrice s Mlake!

Linker
23. studeni 2024 12:48