Fran Miholjević: ‘Želim formu s Vuelte prenijeti na CRO Race, jer cilj mi je etapna pobjeda‘

Završnica je biciklističke sezone, a to znači dvije stvari: vrijeme je za Svjetsko prvenstvo, a potom još i šlag na kraju svega - CRO Race.

Ono što povezuje oba natjecanja, barem kada je hrvatski biciklizam u pitanju, jest Fran Miholjević. Riječki će 22-godišnjak u petak (27. rujna) biti na startu cestovne utrke U-23 na SP-u u Švicarskoj, a onda tjedan potom, od 1. do 6. listopada, ponovno će biti dio pelotona na novom izdanju najveće hrvatske biciklističke utrke.

To je ono što je pred njim, a iza njega je prvi nastup u životu na Grand Tour utrci, jednoj od tri najveće višednevne utrke u svijetu. Sudjelovao je, naime, na Vuelti, što predstavlja novi i veliki korak naprijed za Miholjevića, ali i potvrdu odličnog rada unutar momčadi Bahrain Victorious, koja je na taj način zapravo i nagradila sav njegov trud kroz ovu sezonu. Jer počeo je još u siječnju na utrci u Australiji, pa onda na proljeće vozio svu silu jednodnevnih klasika, među kojima i kultne utrke Milan - Sanremo, Flandriju, Valonsku strijelu, Amstel Gold Race, a postao je i prvi Hrvat na Paris - Roubaix, jednoj od najslavnijih i najstarijih utrka na svijetu.

Općenito je Fran jedini naš biciklist koji je član svjetske elite, odnosno World Tour (WT) momčadi, pa zahvaljujući njemu ljubitelji biciklizma u Hrvatskoj nakon dugo vremena mogu navijati za sunarodnjaka na svjetskoj sceni. A uskoro će, eto, imati prilike i na domaćim cestama.

- Od svih utrka na kojima sam sudjelovao, CRO Race zauzima posebno mjesto u mojem srcu. Osjećaj ponosa koji osjećam dok vozim kroz svoju domovinu je neprocjenjiv. Ta mi je utrka najdraža jer mi omogućuje da se natječem pred domaćom publikom, a to je uvijek posebna stvar - reći će Miholjević, sin našeg proslavljenog biciklista Vladimira, a koji je sada prvi čivjek CRO Racea.

FOTOREPORTER SIROTTI STEFANO/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

Zasad su na preliminarnoj startnoj listi još trojica hrvatskih biciklista, Viktor Potočki, Ian Peran (Gusto Santic) i Nicolas Gojković (Adria Mobil), a Franu će ovo biti četvrti uzastopni CRO Race. Teško je zaboraviti njegov bombastičan debi, kada je, sa samo 19 godina, većinu najdulje etape, 240 kilometara od Osijeka do Varaždina, proveo u bijegu od glavne skupine. Otad do sad dosta se toga promijenilo, Fran je skupio podosta iskustva, stigao u vrhunsku momčad, u kojoj je protekle dvije godine na CRO Raceu "rudario" za suvozače. Sada je možda vrijeme da mu se momčad oduži...

- Za ovu godinu moj cilj na CRO Raceu je etapna pobjeda - jasan je Riječanin.

- Sve ostalo bio bi samo bonus. Nisam još puno razmišljao o konkurenciji, ali pobjednika CRO Racea odlučuju vrlo male razlike, pa bi etapna pobjeda za mene bila veliki korak u pravom smjeru.

S obzirom da je ove godine skoro pa isključivo vozio World Tour (WT) utrke, a CRO Race ipak nije ta razina, neće mu za "hrvatski Tour" trebati posebne pripreme, iako će jasno i ovdje konkurencija biti snažna s čak još pet WT momčadi (Ineos, UAE, Red Bull Bora, DSM, Jayco AlUla).

- Pa, da budem iskren, ne mogu reći da se pripreme za CRO Race razlikuju od onih za ostale utrke, osim što ovdje mogu trenirati na samoj ruti utrke. Ove sam godine, naprimjer, vozio Vueltu tako da su pripreme i forma bile bazirane i tempirane za nju, ali nadam se da ću na CRO Race uspjeti prenijeti formu stečenu na svojem prvom Grand Touru.

Biciklizam je vrlo često i brutalno težak sport, s napornim treninzima i put, poput Franova, do neke od najboljih svjetskih momčadi, osim talenta, zahtijeva i puno, puno rada. Nema tu prečica ni posebnih tajnih recepata za uspjeh.

- Mislim da formula za uspjeh u biciklizmu, kao i u životu općenito, nije neka tajna. Ključ je predanost i ljubav prema onome što radiš. Uvijek nastojim biti najbolja verzija sebe, i to je ono što me najviše motivira. Svaki dan je prilika za dodatno poboljšanje i upravo ta težnja da budem bolji nego jučer gura me naprijed. Put do uspjeha zahtijeva puno truda, vremena i odricanja. Međutim, kad radiš ono što voliš, sve te žrtve ne izgledaju kao prevelik napor. Uvijek sam vjerovao da se isplati truditi se i žrtvovati za ono što te uistinu veseli - objasnio je Fran, koji je za biciklizam relativno kasno "zagrizao".

- Kao dijete sam se okušao u nekoliko sportova, košarci, rukometu, ali nisam ih shvaćao odveć ozbiljno. Sve se to promijenilo kad sam imao 16-17 godina. Do tada je sport bio više razonoda nego ozbiljna ambicija. Biciklizmom sam se počeo baviti sasvim neplanirano. S tatom sam išao na treninge triatlonaca i upravo se iz tih treninga razvila ljubav prema biciklizmu. U početku je to bila samo zabava, no ubrzo sam shvatio da me vožnja bicikla ispunjava na poseban način. Od tada je biciklizam postao središnji dio mog života.