HRVATSKA - ITALIJA 2:3 (25:22, 25:21, 20:25, 14:25, 13:15)
OSIJEK - Dvorana Gradski vrt. Gledatelja 500. Suci: Aro (Fin), Boulanger (Bel).
HRVATSKA: Lijić 4, Bošnjak 12, Burilović 19, Štiglić 15, Papac 9, Lulić 2, Kovčo (L), Brkičić 2, Škoro, Perić, Sesar 1, Drobac.
Izbornik: Saša Ivanišević.
ITALIJA: Batte 3, Adigwe 8, Manfredini 15, L. Esposito 26, E. Esposito 18, Monaco 9, Moroni 13, Amoroso 1, Bardaro (L), Coba, Atamah, Piomboni.
Izbornik: Michele Fanni.
POENI IZ NAPADA: Hrvatska 36, Italija 78. POENI IZ SERVISA: Hrvatska 13, Italija 11. POENI OD BLOKA: Hrvatska 19, Italija 4. POENI OD PROTIVNIČKIH GREŠAKA: Hrvatska 29, Italija 15.
Hrvatske juniorke odigrale su sjajnu utakmicu protiv vršnjakinja iz Italije, ali nažalost nisu uspjele proći u polufinale Svjetskog prvenstva (U19), čija se završnica igra u Osijeku. Naše prekojadranske susjede slavile su u dramatičnih pet setova te prošle dalje u borbu za medalje, dok će Hrvatska razigravati za plasman od petog do osmog mjesta.
Nikada prije u povijesti nismo igrali polufinale u juniorskom uzrastu, sada je bila velika šansa, ali ostali smo, nažalost, za nekoliko poena prekratki. Makar, za hrvatsku reprezentaciju već i plasman u četvrtfinale, pogotovo preko pobjede nad također favoriziranom Poljskom u krugu ranije, valja smatrati uspjehom jer takav rezultat nismo ostvarili punih 18 godina. Posljednji puta smo, naime, među najboljih osam na svijetu u juniorskoj konkurenciji bili 2005. godine, kada smo bili, na koncu, šesti.
S time da treba imati na umu kako je od dosadašnjih 18 održanih svjetskih prvenstava za juniorke, ovo nama tek peto pojavljivanje na istima. Dosad su nam tri četvrtfinala bili najveći dometi, prvo još u prošlom stoljeću, 1999. godine, pa potom 2003. i 2005. A poseban trn u peti bile su nam upravo - Talijanke. Jer upravo su nas one pobijedile u posljednja naša dva četvrtfinala, i 2003. u Turskoj (i tada u pet setova), i 2005. u Macau (3:0). Sada smo bili na koračić do osvete, vodili 2-0 u setovima, ali...
U međuvremenu se nismo ni mogli osvetiti jer od 2005. pa sve do sada uopće nismo igrali SP, odnosno nismo se uspijevali kvalificirati na uzastopnih osam prvenstava. Ne bismo se kvalificirali ni na ovo (lani smo na EP bili deveti, a prvih je šest mjesta vodilo na SP), ali smo dobili mjesto među 24 reprezentacije kao domaćini i tu priliku maksimalno iskoristili. Bili smo i jednom ranije također domaćini SP-a juniorki, bilo je to 2001. godine (Pula i Rijeka), a tada smo osvojili deveto mjesto.
U Osijeku su neustrašivo mlade Hrvatice ušle u dvoboj protiv favoriziranih suparnica i reprezentacije iza koje stoji golemi nacionalni pogon, zahvaljujući kojem je Italija odbojkaška velesila bez obzira o kojem se uzrastu i kojoj se generaciji radi. Uostalom, Italija je na posljednja četiri SP-a za juniorke igrala četiri finala - dakle, bez obzira što su se izmijenile četiri različite generacije igračica, Talijanke su se konstantno držale u vrhu, a to ne govori tek o talentiranim djevojkama, već o sustavu koji “proizvodi” kvalitetne igračice.
Sada je jako malo nedostajao da prvi puta nakon 2013. “promaše” polufinale i ostanu bez medalje jer su naletjele na iznimnu generaciju hrvatskih odbojkašica, ali iza kojih je također sve više potpore u vidu sustavnog i planskog rada nacionalnog saveza. Jer nije puka slučajnost da u istoj godini i kadetkinje osvoje broncu na EP-u i juniorke dođu tako blizu polufinala SP-a, a seniorska reprezentacija debitira u prestižnoj Ligi nacija. Iza svega toga potpis je dugoročnog sustavnog rada od podnožja piramide prema gore.
Uz pomoć osječke publike, koja je više nego li ijednom do sada tijekom turnira popunila tribine Gradskog vrta, i pozitivnog ozračja naše su odbojkašice i “morale” igrati bolje i lakše. Pa makar su Talijanke otvorile meč s vodstvom 4:1 i 6:3, egal smo dostigli već na 7:7. Ostala je lagana inicijativa na suparničkoj strani, međutim u završnici je rezultatska vaga lagano počela pretezati na našu stranu. Prvo vodstvo smo imali kod 18:17, prvi puta na plus dva otišle kod 20:18, pa odmah u sljedećem poenu i na +3 (21:18). I to je bilo dovoljno za prvi set.
Talijanke su bile evidentno uzdrmane takvim raspletom, vidjelo se to po njihovom “govoru tijela” i zbunjenim pogledima kojima kao da su tražile odgovor na enigmu “kako igrati protiv Hrvatske?”. U drugom setu su se gošće držale do sredine seta i imale vodstvo 15:14, ali uslijedila je serija od 6-0 naših djevojaka za hrvatsko vodstvo 20:15. Malo kao da su i suci u tim trenucima povukli Italiju, dosudivši dva naoko sporna poena u njihovu korist (20:18), no Mara Štiglić prekinula je tu seriju “kuhanjem” iz druge linije, pa je onda Aurora Papac prvo blokom pa onda i asom donijela nedostižnih 24:20, odnosno velikih 2-0 u setovima.
Već smo počeli vizualizrati “metlu” u tri seta, ali ne bi Italija bila to što jest u odbojci da ne iznađu rješenja i u takvim neugodnim situacijama. Uspjele su se u trećem setu Talijanke posložiti, uvesti reda svoju obranu te ponovo preuzeti kontrolu i donijelo im je to ne samo treći set nego i nadu za, za početak, povratak, a kasnije i potpuni preokret.
Četvrti su set otvorile gošće s 5:0, držale taj razmak i na 10:5, a makar su se izabranice Saše Ivaniševića na trenutke uspjele vratiti na -3 (11:8) pa i -2 (12:10), Talijanke nisu dopustile da im set isklizne iz ruku. Štoviše, ubacile su u brzinu više i projurile do 25:14.
Opet je stoga odlučivao peti set, baš kao i protiv Poljske u prvoj eliminacijskoj utakmici dva dana ranije. Tada smo uspjeli u tom, kako se voli reći, ruletu iščupati pobjedu, spasivši i meč-loptu, međutim ovog je puta kuglica stala na talijanski broj.
Štoviše, dva puta jer na prvu su meč-loptu Talijanke već počele slaviti osvajanje poena, ali sudac je preinačio odluku i dodijelio poena nama, došli smo na 14:13, ali nismo uspjeli više od toga.
Najefikasnije u našim redovima bile su Ana Burilović sa 19 i Mara Štiglić sa 15 poena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....