U Osijeku su angažirali Portugalca za sportskog direktora. U Hajduku je već godinama Litavac, koji je stigao iz Gorice. Istra 1961 je imala više stranih SD-a otkako su vlasnici Baski. Sad je aktualna najava kako bi Dinamo mogao angažirati Talijana za vođenje sportskog sektora.

Odakle taj trend u HNL-u? Mogli bismo ga prilično jednostavno adresirati. U našim klubovima osjeća se deficit stručnih kadrova (i) za to vrlo važno mjesto unutar sportskog sektora, a posljedično je u porastu i očito nepovjerenje u domaće kadrove.

Nije iznenađenje

Zapravo, i nije iznenađenje što se traže odgovarajući stručnjaci iz inozemstva. U HNL-u je u tijeku crescendo angažmana stranih igrača, trenera, a onda i drugih kadrova za sportsku politiku. Domaća nam je liga, i to ne samo u najvišem razredu, u punoj dinamici internacionalizacije.

To je najjasnija potvrda svega onog što analitički izlazi u javnosti, a nogometni upravljači ne priznaju. Hrvatskih je talenata sve manje među igračima, trenerskih potencijala također, a kako vidimo i kroz temu o angažmanu stranih sudaca, puno je deficita i domaćeg sudačkog kadra.

To što sada i Dinamo promiče ideju stranog sportskog direktora možda i najjače ukazuje na devalvaciju “hrvatskog brenda”.
Dinamo je najuspješniji klub u proteklih 20-ak godina, vrlo učinkovit u Europi, posljedično najbogatiji u Hrvatskoj. Kad se s te adrese i zbilje traže inozemna rješenja na terenu, na klupi i sada u uredima, to je alarmantan znak da domaći sustav proizvodnje kadrova ima vrlo ozbiljan zastoj. Povećavanje kvota stranaca je odraz da u krovnoj kući nogometa, HNS-u, ne prepoznaju pogubnost takvog tretmana domaćeg kadra...

Dakako da je globalni trend angažman stranaca, ali ako isti postaje većinski u odnosu na domaće snage, tada taj nogomet ulazi u ogromne probleme. Pogotovo u manjim stvarnostima nogometa kakva je hrvatska zbilja, gdje kvaliteta stranaca ne može biti takve razine (financijski i tehnički) da jamči više natjecateljske ambicije. One koje će kompenzirati manjak domaćih igrača, struke i upravljača. Stranci koji donose višu kvalitetu i time pridonose lakšem sazrijevanju domaćeg kadra su dobrodošli. No, u našem okruženju takvih je manje, a po masovnosti sve ih je više.

Kad su u pitanju sportski direktori, onda ćemo podsjetiti da je Istra, nakon tri-četiri španjolska kadra, bila neuspješna, a najviše je učinila (rezultatski i financijski) otkako je došao domaći (Bjelanović) akter. Hajdukov sportski direktor Nikoličius je donio pomake, ali njegov je ukupni rezultat ovisan o tome hoće li Bijeli osvojiti naslov. Za Bota je prerano predviđati što će donijeti Osijeku.

Porazan status

U HNL će, naravno, doći oni kadrovi jačih nogometnih zemalja koji ne uspijevaju iskoračiti u njihovoj domaćoj konkurenciji. Često se tu radi o skautima, ali to je bitno drugačiji posao nego upravljanje sportskim sektorom jednog kluba. Naravno da je skauting jedna od najlošijih strukturnih stvari u HNL-u. Stranci u tom pogledu bi trebali ponuditi svoju mrežu i to je O.K.
No, ako SD samo u tome ima “snagu”, onda je klub koji ga angažira u priličnom riziku da mu sportski sektor (sve momčadi, omladinska škola, treneri, tehničko osoblje...) kao sustav ne funkcionira dobro. Specifičnosti HNL okruženja (folklori) su pritom drugi teret na kojeg stranci nisu baš navikli i teško ga prihvaćaju (vidi se po trenerima) u svakodnevici svog rada.

Kako god, sve veći broj stranaca po svim nogometnim “linijama” jasan je znak poraznog statusa domaćeg kadra. Tko će i na koji način uspostaviti nužnu kadrovsku i sistemsku ravnotežu HR nogometa pitanje je na koje se zasad ne nazire logičan odgovor...