Jakobušić i društvo ne smiju ni pomisliti na nešto drugo osim naslova prvaka, evo što bi se moglo dogoditi

Redovna godišnja skupština Hajduka, nota bene sportskog dioničkog društva, održana uoči božićnih blagdana, protekla je u spektakularnim okvirima nakrcanim obećanjima i nadanjima, ali je izazvala i neke nedoumice i to u odnosu na stanje u najdelikatnijem resoru: financijama kluba.

Ali da se ne bi gubili u raznim tumačenjima što znači raport Ivana Matane, člana uprave Hajduka za financije, logistiku i infrastrukturu, koji je izazvao određene nesporazume o stanju financijskog zdravlja blagajne splitskog kluba (uglavnom glede realizacije transfera Luke Vuškovića u Tottenham), pa i tog minusa od 12.47 milijuna eura, treba do krajnosti pojednostaviti, čak vulgarno prosto, definirati poziciju u kojoj se nalazi vodstvo "bijelih". To jest sveto trojstvo: predsjednik Lukša Jakobušić, sportski direktor Mindaugas Nikoličius i rečeni Matana.

BOZIDAR VUKICEVIC Cropix

Hajduk je trenutno u komfornoj ulozi vodeće momčadi prvenstva sa šest, odnosno sedam bodova prednosti u odnosu na Rijeku i Dinama (rivali tek trebaju odigrati svoje zaostale utakmice i eventualno smanjiti bodovnu razliku)), "bijeli" predvođeni trenerom Mislavom Karoglanom prolaze kroz period nezabilježene serije uspjeha na krilima odanih navijača uz nizanja poslovnih uspjeha, tako da zaista ne bi trebalo dvoumiti o blistavoj budućnosti kluba.

Istina, Jakobušić je još jednom ponovio kako je planirano da klub, koji on vodi od studenoga 2020. na prilično autokratski način (osim u odnosu prema udruzi Naš Hajduk i Kluba navijača Torcida), osvoji dva puta prvenstvo do 2027., znači u roku od četiri godine.

Gospar Jako, sa svojim pobočnikom "gosasom", na litvanskom gazdom, šefom stručne politike Nikom, alias Mr Footballom, neizostavno tumače kako im je glavni cilj plasirati Hajduka sljedeće sezone u lukrativno grupno natjecanje Lige prvaka ili Europa lige, pa i Konferencijske lige, što automatski znači osvojiti naslov. Jer da i pomisle na druge "targete" vjerojatno bi doživjeli barem neugodnosti, možda čak i progon sa svojih ugodnih položaja na Poljudu.

Dakle, sva programiranja, planiranja, pa ma kako ona bila obećavajuća, uvjerljivo sročena u dugoročnoj strategiji Hajduka, u slučaju da izostane taj uspjeh, na koji hajdučki puk čeka evo 19 sezona, mogla bi dovesti do razočaranja epskih dimenzija.

U sportu uopće, posebnu u nogometu, praktično je nezahvalno sa sigurnošću, pogotovo u ovom stanju euforije "prgave familije" računati na izvjesnost željenih rezultata, ali je raspoloženje svedeno na jednostavan imperativ: "sada ili tko zna kada".