Četiri dana su protekla od onog famoznog 120. dana, a bilo je to u četvrtak, kada je Cibona, zbog toga što joj je račun neprestano bio u blokadi, slovom zakona otišla u stečaj. O tome su agencijski, mahom prepisujući objavljeno u SN, izvijestili domaći mediji, nešto su se šire ovom temom bavili specijalizirani mediji u Europi, ali teško bi se moglo reći da se podigla prevelika bura.

Umorni od godina prelijevanja iz šupljeg u prazno, tko zna kojeg po redu plana za spas, malo si je tko dao truda proučiti ideju u koju vjeruju aktualni čelnici Cibone. Ta je ideja, čini se barem tako, za sada jedino za što se bilo tko može uhvatiti, jer klub je doslovno pred gašenjem.

Može li Cibona do 1. studenog dobiti privolu Ministarstva turizma i sporta i početi djelovati kao Sportsko dioničko društvo, pa tom akrobacijom izbjeći stečaj sadašnje Udruge građana, može li podastrijeti razuman plan otplate svih dugova, upisa istih u dionice ili što već, pokazat će turbulentni dani koji slijedi.

Čisti start - 10 milijuna €

Ono što su fakti, znamo od ranije. Cibona je dužna pet milijuna eura, od toga bi se dva milijuna upisalo u nove dionice, za što postoje realni dogovori, po kazivanju direktora Tomislava Šerića i ljudi koji se bave spašavanjem kluba. U Cibonu bi slovom preoblikovanja trebao uči i svježi novac, jer je to nužno za dobiti dozvolu za preoblikovanje.

Direktor Cibone Tomislav Šerić

NERA SIMIC Cropix

Već je godinama, otkako je klub u dubiozi, uvijek ista priča oko novca. I već je godinama tu sve manje-više jasno. Onaj tko želi spasiti Cibonu morao bi imati deset milijuna eura za čisti start. Pet da se zatvore dugovi, dva do tri za ozbiljnu sezonu, i još toliko sa strane, zlu ne trebalo, jer jedina konstanta u Savskoj ovih godina bila su ispadanja kostiju iz ormara.

Grupacija ljudi o kojoj trenutačno ovisi sudbina Cibone se također godinama mijenjala. Dok su za neke prethodne uprave postojale ozbiljne indicije o muljanjima raznih dimenzija, za ove se ljude isto ne može reći. Opet, i tu je bilo svega, sjetite se samo indijskih svadbi. Jedan mi je prijatelj, upoznavši jednog od tih indijskih magova na nekoj večeri šapnuo: “kad sam mu vidio odijelo, nisam bio siguran da ima za povratnu kartu za New Delhi”.

Oni međutim, nisu krivi za ono što je Cibona danas. Ključna godina u Ciboninom propadanju sada je već daleka 2006. godina, kada je Milan Bandić sa svojom svitom bacio oko na Tuškanac koji je bio u vlasništvu Cibone. Kao i Draženova dvorana te poslovni prostori oko dvorane. Cibona, kojoj je tada vladao Božo Miličević, nije to željela tek tako prepustiti Gradu, pa je Grad na nekoliko godina prestao Ciboni plaćati ono što je bio dužan. I ne samo to. Do tada je Cibona imala generalnog sponzora, bio je to VIP, koji je baš tada uskrsnuo kao glavni sponzor festivala skijanja povrh Zagreba, Snježne kraljice. Na obilati gradski poguranac, a iščeznuo je iz Cibone. Ostavljena bez ičega, Cibona se 2010. predala Gradu. Ostala je, jasno, bez Tuškanca, gdje je niknula gradska garaža, ubrzo će ostati i bez dvorane, kao i poslovnih prostora. Jer, Grad je te nekretnine oteo za sebe gurajući u ruke Ciboni kredit za spas, dok je iznos tog kredita bio je debelo manji nego je bila tržišna vrijednost nekretnina. No, bilo je to i vrijeme kad su isti ljudi radili operacije u gradu i sjedili u foteljama čelnika kluba.

U tom razdoblju grozote Cibona se srozala do razine seoske igranke, postala je Zvezdin potrčko u regiji, poslušna, već debelo opljačkana kujica koja uzima mrvice sa stola i od koje koristi imaju tek oni koji je zastupaju. Dok se nije dogodila smjena gradske vlasti.

Bez odgovornih za pljačku

Pa su se pojavili navodni investitori. I neke agencije. I tu smo gdje smo danas.
Oko Svih svetih će isteći 45 dana u kojima će se Cibona preoblikovati ili nestati zauvijek. Ako se dogodi fatalni scenarij, ostat će zapisano da je klub po kojem je zagrebački sport prepoznat u svijetu prije svih ostalih sportova u metropoli nestao zbog tri ili pet milijuna eura. Koliko trenutačno koštaju ruke i noge petorke bilo kojeg ozbiljnog euroligaša za sljedeću sezonu. Pa i u susjedstvu, u Zvezdi i Partizanu.

Još veće poniženje je što za Ciboninu pljačku nitko ne odgovara, sumnjam da i hoće. Ispast će da je Cibona nestala po Duhu svetom.