RUKOMETNI MOZART

Ivano Balić: 'Fora je bilo doći u Zagreb, sve je štimalo 1. godinu, a onda se sve rasulo'

Piše: Jelena KolarObjavljeno: 05. kolovoz 2014. 09:24

RUKOMETNI POČETAK

Prvo sjećanje na rukomet

- Prijatelj iz srednje škole družio se s momkom koji je trenirao rukomet i on me nagovorio da dođem pogledati utakmicu Split - Metković. Te je godine Metković ulazio u Prvu ligu i na utakmici me vidio Mate Bokan, koji je igrao s mojim ocem, i rekao da dođem na jedan trening. I, eto, tako. Tada sam imao 15 i pol godina.

Razdoblje prije rukometa

- Što sam radio? Klošario. Ne, šalim se. Igrao sam košarku i išao u školu.

Treninzi

- Jesam li volio trenirati? Valjda jesam. Ako ideš na dva treninga prve ekipe i još navečer s juniorima, onda valjda voliš trenirati. Iako će neki ljudi reći drukčije.

Mjesto gdje trebam biti

- Nikad nisam mislio odustati od rukometa. Nakon te košarke, bio sam cijelo vrijeme u dvorani, mater i otac igrali su rukomet, pa mi je to možda nekako bilo i u krvi. Kad sam došao, nekako sam osjetio da je baš to mjesto gdje trebam biti. Nikad nisam mislio da ću ostvariti to što sam na kraju ostvario, ali nekako sam osjetio da sam našao svoje mjesto.

ŠPANJOLSKA

Pamplona

- Otišao sam u Pamplonu zato što sam htio igrati s Jacksonom Richardsonom, a i tad je to bila Top 5 destinacija. Možda nije financijski bila najbolja, ali nije me to nikad vuklo jer sam znao da mi neće sve isplatiti, ha, ha, ha.

Dobar izbor

- Pamplona je za mene bila jako dobar izbor jer ja sam uživao sve četiri godine. Moglo je biti boljih rezultata, jer uvijek može biti bolje, ali ne treba sve gledati kroz rezultat, nego kako si se ti osjećao tamo i jesi li napredovao kao igrač i čovjek. A mislim da jesam.

Bolje ponude koje nije htio

- Prije odlaska u Pamplonu rekli su mi da sam imao ponude vodećih klubova Španjolske (Barcelona i Ciudad) i Njemačke (Kiel), ali mene ništa nije zanimalo, ja ih nisam htio ni poslušati. Sad kad pričam s menadžerom, nakon što se znamo 10 godina, kaže mi da su druge ponude bile puno, puno bolje. Ali mene to stvarno nije zanimalo. Meni je bilo Jackson i Pamplona, želio sam igrati s njim i to je bilo to.

Povratak nakon Zagreba

- Nakon OI mi je menadžer javio da me hoće Atletico, nisam previše razmišljao. Opet prilika da igraš u dobrom klubu i pokušaš nešto osvojiti, što je, po meni, najvažnije u životu sportaša. Da možeš nešto osvojiti, igrati na najvišoj razini. Jedina promjena mi je bila skužiti Madrid vozeći se u autu, ali ni to nije bio problem. Nakon pet dana sam sve pohvatao, sve što mi je trebalo bilo je doći do dvorane, a poslije se snađeš.

ZAGREB

Povratak

- Došao sam u Zagreb jer je Zagreb bio na dobrom putu, pravi europski klub i bilo mi je fora doći kući i s našim klubom probat 'uzet' Ligu prvaka. I to je sve dobro štimalo i dobro izgledalo prvu godinu i onda se nekako rasulo. Zašto? Ne znam, nije to pitanje za mene, vjerojatno zbog financija. Šteta. Nakon prve godine su otišli Dule i Vori, a onda je nakon godinu dana otišao još Kiro, pa Dempa i Đole...

Gobac, odšteta...

- Ne znam je li moj ugovor previše opteretio klub jer ne znam kako su to riješili, što se radilo. Nemam pojma. Nikog nisam prisilio puškom da to napravi. Nisam ja niti zvao, oni su mene zvali i mene pitali bih li došao doma. Zašto ne bih došao doma? Normalno da bih došao doma. To je bio moj jedini odgovor. Ništa drugo nisam napravio. Možda je moglo biti bolje, a moglo je i gore, tako je i tako to treba prihvatiti.

Želio sam ostati

- Želio sam ostati u Zagrebu, cijelo ljeto bio sam s reprezentacijom bez ugovora, ali sve je bilo kao 'hoćeš-nećeš'... Možda je ljudima bilo čudno što Zagreb ne želi produžiti ugovor pa su mislili da ima neki misterij iza toga, ili ne znam što.

NJEMAČKA

Bundesliga je drukčija

- U Njemačkoj je ipak drukčije, više se prati rukomet, ljudi te prepoznaju. Dobro, tko će te znat u Madridu... Wetzlar ima 50.000 stanovnika i uglavnom te svi znaju, ali naviknuo sam se iz Hrvatske pa mi je praktički svejedno je'l me ljudi gledaju ili ne.

Fizički zahtjevnije

- Igrači u Bundesligi su stvarno fizički jaki, ima puno tempa i puno trke, malo je zahtjevnije. Stil je drukčiji, ali to je ipak rukomet, nije balet, tako da dobro plivam u tome. More, riba u moru i to... Gdjegod je bace, ona će plivati, u Jadranskom moru ili Tihom oceanu, tako da je dobro.

Jedini problem

- Kad doč‘eš u novi klub, onda ti je jedini problem dok upoznaš igrače i njihove navike te dok oni tebe skuže, što hoćeš ti, a što oni. Nekad ti za to treba godinu dana, a nekad ti treba mjesec dana. S nekim igračem tri mjeseca, s nekima mjesec, a nekima pet...

Cijelu karijeru učio suigrače

- Nastojiš se prilagoditi, a i oni su za mene radili neke stvari, kao što sam i ja za njih. Treba napraviti kompromis. Treba napraviti dobar odnos, dobar temelj, i kad suigrač vidi da ti radiš za njega, onda će i on za tebe. Kompromis treba u svemu, pa tako i u timskoj igri.

Linker
27. studeni 2024 00:23