Naša Sanda upalila je olimpijski plamen 1984. godine: ‘Sarajevo ima posebno mjesto u mojem srcu‘

Sanda Dubravčić-Šimunjak, europska doprvakinja u klizanju, prije pet godina za SN je napisala priču o ZOI 1984.

Piše: SNObjavljeno: 29. lipanj 2025. 15:27

Što god da sportaš radio nakon sporta, uvijek će ga pamtiti kao sportaša. Kada sam klizala, nisam uopće bila svjesna koliko sam popularna. Nisam se osjećala kao zvijezda niti sam se htjela tako osjećati, ali su me ljudi očito tako doživljavali. Tek sam kasnije kroz razgovore sa svojim pacijentima shvatila koliko sam tada ljudima značila kao klizačica.

Nakon osvajanja zlata u studenome 1983. na Zlatnoj pirueti te osvajanja prve medalje u zimskim sportovima za ex-Jugoslaviju 1981. u Innsbrucku, došao je i službeni poziv iz ondašnjeg Jugoslavenskog olimpijskog odbora da budem zadnji nositelj olimpijske baklje i da zapalim olimpijski plamen na ZOI Sarajevo 1984. Vijest mi je priopćio gospodin Artur Takač, osjećaj je bio savršen i riječima ga je teško opisati. O tome se pričalo, premda se nije smjelo pričati i znalo se premda se nije trebalo znati. Nije to bila toliko velika tajna kao što je to danas.

U Sarajevo sam došla dva dana prije otvaranja Igara i imala sam dvije do tri probe. Trebalo je pretrčati 98 stepenica, ali niti prebrzo niti presporo kako bi me zastava olimpijskih boja pravilno pratila po stepenicama. Osim toga, taj grandiozni i svečani čin paljenja plamena trebao je biti povezan s određenim taktom glazbe.

Nekoliko trenutaka prije svečanog čina, jedan od organizatora došao je do mene i zamolio me da unatoč svim probama i dogovorima pokušam upaliti plamen na drugi, jači i svečaniji takt. Nisam se zbunila, dapače, ta promjena je bila dodatni poticaj da sve skupa vrlo ležerno, a opet svečano i dostojanstveno odradim.

Još se sjećam kako sam trčeći preko stadiona kroz gomilu sportaša i trenera jednom rukom držala baklju, a drugom im mahala. Stepenice, zastava, muzika, sve se složilo i poklopilo te se na "citius, altius, fortius" upalio olimpijski plamen i svečano označio početak 14. zimskih olimpijskih igara.

Svi u jednom olimpijskom selu

Na Igrama sam bila deseta. Bilo je teško održati formu tijekom dva tjedna boravka u Sarajevu. Danas sportaši dolaze na OI netom prije natjecanja, a meni tadašnji Jugoslavenski olimpijski odbor nije dopustio napuštanje Sarajeva i brušenje forme. Uz nedovoljno treninga i medijski pritisak, trema i odgovornost uzele su danak. Da toga nije bilo, ne bi bilo niti pogreške u kratkom programu koja me koštala boljeg rezultata.

Za Jugoslaviju jedinu medalju je osvojio Jure Franko, srebro u veleslalomu, a Sarajlije su šarmantnom Slovencu izvjesile golemi transparent na vrhu olimpijske dvorane Zetre "Volimo Jureka više nego bureka!". Ta njegova medalja bila je nešto posebno, a on heroj Igara.

Bile su to možda posljednje Igre na kojima su svi sportaši bili zajedno u jednom olimpijskom selu. Nisam se družila samo s klizačima nego i s drugim sportašima. Jedino su sportaši Istočne Njemačke i Sovjetskog Saveza bili malo više izolirani. Danas je sport otišao u profesionalizam i nema više druženja kao nekada.

Prekrasne, ljudski tople Igre

Iako sam već 1980. u Lake Placidu osjetila duh olimpizma, Sarajevo je bilo nešto posebno, svi u gradu disali su za ZOI. Bile su to prekrasne, ljudski tople Igre. Sarajevo i sve vezano za ZOI vječno će ostati u mom srcu. Iako sam rođena Zagrepčanka, prizori razaranja Sarajeva i sportskih objekata duboko su me potresli i rasplakali.

I prije Sarajeva znala sam da mi je to jedan od zadnjih nastupa, jer nisam željela biti najbolji liječnik među klizačima niti najbolji klizač među liječnicima, a ispiti prve godine studija medicine trebali su biti položeni. Nije tada bilo novčanih nagrada, sponzora, nisu se smjele snimati reklame te se od umjetničkog klizanja nije moglo živjeti, osim ako si nakon klizačke karijere odlučio nastaviti biti dio "klizačke cirkuske trupe".

] Rođena u Zagrebu 24. kolovoza 1964. u obitelji liječnika; udana, majka jednog djeteta.
] Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i završila specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije; od 1994. je zaposlena na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničke bolnice Sveti Duh, a od 2015. je i pročelnica Zavoda.
] Doktorirala je iz područja sportske medicine pod mentorstvom akademika Marka Pećine, a od 2016. je docent na Međunarodnom sveučilištu Libertas gdje je nositeljica više kolegija.
] Doping-kontrolor je od 1989., danas pri HZTA (Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping), a kao iDCO (međunarodni doping kontrolor) radila je na ZOI 2018. u Pjongčangu.
] Zauzela je sedmo mjesto na prvom Svjetskom juniorskom prvenstvu u Megeveu 1976.
] Bila je pet puta prva, dvaput druga i jednom treća na Zlatnoj pirueti Zagreba, a 1983. je nadmašila i aktualnu svjetsku prvakinju, Amerikanku Roselyn Summers.
] Nastupila je na 8 europskih prvenstava od 1977. do 1984., a 1981. u Innsbrucku je osvojila srebro što je bila prva medalja u zimskim sportovima za Hrvatsku i tadašnju Jugoslaviju.
] Nastupila je na 6 svjetskih prvenstava, a najbolji plasman joj je deveto mjesto 1984.
] Nastupila je na Olimpijskim igrama 1980. u Lake Placidu (11. mjesto) i 1984. u Sarajevu (10. mjesto).
] Proglašena je najboljom sportašicom Zagreba i Hrvatske 1980. te najboljom sportašicom Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije 1981.

Vezane vijesti

NOVE IDEJE Reforma olimpijskog programa: Hoćemo li na Zimskim igrama gledati kros, biciklizam i - judo?!

ČAK NITI KAO NEUTRALNI FIS zabranio ruskim i bjeloruskim sportašima nastup na ZOI

#80. rođendan SN #sanda dubravčić #Zimske olimpijske igre