Da spasi japanski Pride, Cro Cop se trebao 2007. godine boriti s Mikeom Tysonom

Prema pisanju američkih medija koji prate slobodnu borbu, Pride je tijekom 2006. godine potpisao predugovor s Mikeom Tysonom, i to za borbe s Mirkom Filipovićem i Fjodorom Jemeljianenkom...

Japanska organizacija koja se bavila organiziranjem borilačkih mečeva na slobodan način pokušala se tim projektom izvući iz krize koja je na kraju, 2007. godine, rezultirala prodajom Prideove licence UFC-u, organizaciji koja je danas pod svojim krovom ima najatraktivnije svjetske borce mješovitih borilačkih vještina.

Prvi sastanak s legendarnim američkim boksačkim šampionom, koji je tada imao 40 godina, predsjednik Pridea Nobuyuki Sakakibara održao je u travnju 2006. godine u Kini, kamo je tamnoputi bivši boksač doputovao da bi izrazio počast Mao Zedongu, kojim je postao opčinjen tijekom izdržavanja zatvorske kazne, piše MMAconvert.com.

Kako Tyson, kao bivši osuđenik, tada nije mogao dobiti dozvolu za nastup u Sjedinjenim Državama i Japanu, vodstvo Pridea namjeravalo je zbog njega organizirati Svjetsku turneju. Planirali su da bi svoja dva meča u slobodnoj borbi, za koliko je pristao potpisati ugovor, odradio u Kini, Rusiji ili nekoj drugoj europskoj zemlji. Protivnici bi mu bili Mirko "Cro Cop" Filipović i Fjodor Jemeljianenko.

Uzimajući u obzir Tysonovu isključivo boksačku verziranost, Pride bi ograničio stil borbe na boks. Vodstvo kompanije procijenilo je da bi od svih boraca mješovite vještine u teškoj kategoriji tada Tysonu ravnopravno mogli parirati samo Hrvat i Rus, pa su stoga Tysonu i priredili ugovor s njihovim imenima.

Moguća suradnja nakon toga bi se nastavila, i to s perspektivom organizacije Tysonovih mečeva u SAD-u i Japanu, po ukidanju suspenzije pri nadležnim sportskim institucijama dviju država.

Projektom bi, da je uspio, Pride sasvim sigurno uzeo velik dio publike koji UFC još ni dan-danas nije uspio uzeti.

Na kraju je, kao i puno drugih dobrih ideja iz Pridea, propao. Tyson se predomislio u posljednji trenutak opravdavši se novim poslovima u koje je krenuo. Je li se možda preplašio Filipovića ili Jemeljianenka, vjerojatno nikad nećemo doznati.