Svjetsko prvenstvo u taekwondou u Bakuu bit će još - pretpostavka je - dugo pamćeno u našoj, hrvatskoj taekwondo zajednici. Doduše, kako se u posljednje vrijeme radi i koliki je izraziti porast zanimanja djevojčica i dječaka za ovim sportom, što nužno kao posljedicu ima i podizanje kvalitete, ne moramo se baš šokirati ukoliko i brojka od šest medalja ne bude nadmašena za godinu ili dvije. Nije nerealno, nije uopće.

Jedna brojka koju dosad nismo publicirali. Hrvatska je - zaključno sa Svjetskim prvenstvom u Bakuu - osvojila u taekwondou ukupno nestvarnih 348 seniorskih medalja. S velikih natjecanja tipa OI, SP, EP, Europske igre, Grand Prix ili ini turniri. Taekwondo nikada neće biti hrvatski nacionalni sport. Ruku na srce, sumnjamo da će ikada itko u svijetu na spomen Hrvatske i sportske izvrsnosti poveznicu potražiti u taekwondou. Malo teško ispred nogometa, rukometa, vaterpola, Janice, Blanke, Sandre, braće Sinković... No, da se malo tko kod nas može uspoređivati s taekwondoom po pitanju kolajni, to je također istina.

Smjena generacija

No, nije baš i da je taj Baku bila “šetnica Hrvata”. Natjecanje u glavnom gradu Azerbajdžana ponudilo je dosad možda i najširi krug država koje su osvajale medalje. Na Svjetskom prvenstvu u Bakuu nastupalo je tisuću sportaša iz 144 države sa svih kontinenata, plus reprezentacija izbjeglica. Barem jednu medalju osvojile su 24 države, sa svih kontinenata. To već govori o planetarnoj raširenosti ovog sporta. Nadalje, ukupno 16 zlatnih medalja je otišlo u devet različitih država.

Od 64 sportaša koliko ih je ukupno osvojilo medalje, njih deset su sad prvi puta postali svjetski prvaci. Nadalje, 31 sportaš i sportašica su upravo u Bakuu osvojili svoje prve medalje na ovom Svjetskom prvenstvu. Među njima je većina mlađa od 24 godine, što označava generacijsku promjenu koja će imati trajan utjecaj na taekwondo scenu u godinama koje dolaze. Sve ovo vrijedi i za Hrvatsku jer i jezgra naših osvajača kolajni jest vrlo, vrlo mlada. Djevojke i mladići od kojih se očekuje dugotrajnost i još veći uspjesi od dosadašnjih. Konačno, pa ima u našoj reprezentaciji i nekolicine koji se sada nisu uspeli na postolje, ali uopće nema dvojbe da će ih ono jednog dana “pogoditi”.

- Ovo će Svjetsko prvenstvo u Bakuu, ostati zapamćeno kao jedno od povijesnih. Izvrstan izlog našeg olimpijskog sporta u povodom 50. obljetnice osnutka, nastanka taekwondoa i naše organizacije. Uz toliko zemalja koje su osvojile medalje i novi naraštaj mladih sportaša koji dolaze, možemo biti vrlo sigurni u budućnost našeg sporta - nakon zatvaranja SP u Azerbajdžanu je, s ushićenjem, ali ne bez razloga ustvrdio predsjednik Međunarodnog taekwondo saveza, Chungwon Choue, inače iz Južne Koreje.

Oduševljeno je Thomasu Bachu, predsjedniku MOO koji je pohodio Baku posljednja dva dana natjecanja predočilo i dodatne brojke, poput 21,7 milijun pratitelja SP u Bakuu na društvenim mrežama (to je inače najveća brojka u konkurenciji svih borilačkih sportova), pa onda 1,6 streamova...

- Ovaj događaj nije bio samo elitno sportsko natjecanje. Ono je također utjelovio taekwondo vrijednosti snošljivosti, uključivosti i poštovanja, te je pridonio pozivu MOO na mir - rekao je predsjednik Choue.

Medalje ostaju za vječnost

Hrvatska je u Bakuu doživjela zapravo samo jedno razočaranje i o tomu se relativno malo kod nas izvješćivalo. U nedjelju, prije prvog dana natjecanja, održan je Kongres WTU (World Taekwondo Union), te je tada biran domaćin sljedećeg Svjetskog prvenstva, koje će se održati 2025. Hrvatska je bila kandidat, zajedno sa SAD i Kinom. Prema svim informacijama, doduše iz našeg tabora samo tako da tu ipak moramo zauzeti malo oprezniji stav, hrvatska je kandidatura bila najbolja, ali... Izabrani su Kinezi, grad Wuxi. Malo jest bilo čudno da se sada napravio presedan, te o domaćinu nije odlučivao Kongres, svi zastupnici, već su se predomislili i odluku ostavili na užem tijelu, Vijeću WTU. Rekosmo, to je bio jedini “poraz”, ako ćemo ga baš takvim nazvati. Na koncu je hrvatska kandidatura čak i bila ispred američke, no Wuxi i Kina... Ha, vjerojatno je ranije “odlučeno” da to pripada njima. Nema ljutnje. Do konca ovog desetljeća će Hrvatska zajamčeno dobiti domaćinstvo Svjetskog prvenstva.

Puno nas ipak više od (trenutačnog) gubitka jednog natjecanja, veseli osvajanje čak šest medalja. Za vječnost!