Mavrović o Veočićevu uspjehu: ‘On je idealan uzor mladim sportašima, ali boks traži posebne borce koji odudaraju‘

Koliki je uspjeh ulazak u polufinale Svjetskog prvenstva najbolje će potvrditi činjenica da je Veočić osigurao svjetsko odličje za hrvatski boks nakon puna dva desetljeća i srebra Marija Šivolije Jelice 2005. u Kini.

Svjestan toga je i jedan od najvećih hrvatskih boksača u povijesti, Željko Mavrović.

- Malo sam se na neko vrijeme "iskrao" iz javnosti i iz boksačkog saveza, radim i treniram i dalje sa svojom ekipom, ne pratim sve u detalje, ali svjestan sam veličine Gabrijelova uspjeha. Veočić je tek u svojoj 25. godini, a onako "odoka", rekao bih da je puno stariji, jer mi se čini da je već jako dugo unutra i ostvaruje lijepe uspjehe. Ovo mu je kruna dosadašnje karijere - kaže Mavrović.

Dosad su na Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu "padali" Dominikanac Pacheco, Amerikanac Gonzales i Bugarin Čolov.

- Nisam potpuno upoznat sa svim protivnicima, no zasigurno su odlični boksači i nisu "zalutali" na SP. Plasman među četiri najbolja na svijetu u svakom je slučaju ogroman uspjeh. Boks je toliko raširen u svakom kutku svijeta da je tako nešto zaista izuzetan uspjeh.

Šaka sa Srednjaka dobro poznaje Veočićev "lik i djelo".

- Upoznao sam ga, odličan je boksač, u potpunosti predan onome što radi. Svojim načinom života, bez ijednog poroka, idealan je uzor mlađim sportašima, koji bi se mogli ugledati na njegov primjer. Ne pije, ne puši, ne izlazi, ne "divlja", kao što je to slučaj s nekima. Zaista bih volio da u Liverpoolu uspije otići do kraja.

Protivnik mu je nadolazeća mlada zvijezda Ummataliev.

- Ne mogu reći da ga predobro poznajem, no ako je prošao Oralbaja, sve je jasno. Nadam se da će Gabrijel iskoristiti to što je ipak dosta iskusniji. Nekad se boksaču dogodi da se podsvjesno zadovolji ulaskom među četiri i osiguravanjem odličja, da mu padne fokus. Ipak bi puno veća stvar bila da dobije još te dvije borbe i uzme prvo zlato za Hrvatsku, vjerujem da se Veočić neće opustiti. Zaista mu to želim...

Mate Parlov, Pero Tadić, Damir Škaro su "priče iz davnina", Filip Palić i Mario Šivolija Jelica također. To su jedini hrvatski osvajači odličja na svjetskim prvenstvima. U svakom slučaju - premalo, što je tome razlog?

- Hrvatska je ipak mala država s malom sportskom bazom, dok se naš boks bori s istim problemima s kojima se bore i ostali pojedinačni sportovi. Oni se ne financiraju na najbolji način, tretman im je lošiji, nego što je to slučaj s ekipnim sportovima kao što su nogomet, košarka, rukomet... Pojedinci su, nažalost, oslonjeni samo na sebe same, svoje "lude" obitelji i ljubav prema onome čime se bave.

U olimpijskom boksu jako je teško pronaći svoje mjesto pod suncem...

- Nažalost, to je tako; nije rijedak slučaj da se neki odlični boksač "probudi" u tridesetim godinama, a nije ostvario praktično ništa na planu egzistencije. Taj neki mladi čovjek prošao je svijeta, naučio jezike, upoznao ljude, ali ni najmanje nije osigurao egzistenciju. Također, brojni talenti zbog toga prerano prestaju s boksom i nestanu.

Gabrijel Veočić ipak ima veće snove i prilično je determiniran i posvećen uspjehu.

- On ima podršku svog oca Pere i cijele obitelji, on je tip sportaša koji bi morao uspjeti. Nažalost, ni to mu nije neka čista garancija, jer danas boksački svijet traži neke atraktivne i posebne borce koji odudaraju, koji su drugačiji, i nije uvijek odlučujuća samo boksačka kvaliteta koju on neosporno posjeduje. Gabrijel nije takav lik, on će se morati probijati svojom upornošću i čistom kvalitetom, no ja sam ipak uvjeren da je puno lijepih stvari pred njim. Pred njim je lijepa budućnost, siguran sam. Što god uradi sada u Liverpoolu, koju god medalju da uzme, to je samo jedan mali korak naprijed za njega - zaključio je Željko Mavrović.