Sandra Perković i Filip Mihaljević neupitno su u ovom trenutku najveća imena hrvatske atletike i najveći mamac za domaću publiku uoči nadolazećeg 73. Hanžekovićevog memorijala. Ne može ni biti drugačije jer Sandra je dvostruka olimpijska pobjednica, dvostruka svjetska prvakinja i šesterostruka europska prvakinja u bacanju diska, a Filip je aktualni europski prvak u bacanju kugle. Na njima će stoga i biti najveći naglasak na zagrebačkom mitingu kad govorimo o domaćim uzdanicama, ali ima među hrvatskim atletičarima još imena na koja se itekako isplati obratiti pažnju od petka do nedjelje.

Kao domaćin, Hrvatska ima pravo na svoje predstavnike i u elitnom dijelu mitinga, ne samo u disciplinama tzv. nacionalnog ili B programa, i to je doista velika prilika za naše adute. Premda je sezona u zalasku i forma možda nije na vrhuncu, za mnoge od njih nastup u Zagrebu ima ogroman značaj, ne samo u simboličkom smislu. Jer Hanžekovićev memorijal je miting zlatne kategorije Continental Toura, što je razred odmah ispod Dijamantne lige, i kao takav nosi velik broj bodova za renking Svjetske atletike koji je posljednjih godina, uz norme, postao druga mogućnost za plasman na najveća natjecanja.

Menadžeri igraju veliku ulogu

Pisali smo već, nismo obožavatelji sustava renkinga jer smatramo da je nepravedan prema velikom broju atletičara, ali situacija je takva kakva jest i treba joj se prilagoditi. Za podsjetnik, u sustavu renkinga boduje se pet rezultata u posljednjih godinu dana i onda se radi ljestvica atletičara. Sami rezultati donose određeni broj bodova prema tzv. mađarskim tablicama Svjetske atletske federacije (WA), baš kao i plasmani na natjecanjima. No kako se ne boduje svako natjecanje jednako, to onda u povoljniji položaj stavlja atletičare koji imaju bolje financijske uvjete i (bolje) menadžere koji ih mogu ugurati na kvalitetniji miting.

Marino Bloudek

RONALD GORŠIĆ/Cropix

Dakle, jači miting vam, čak i ako ste posljednji u poretku, donosi više bodova od pobjede na nekom manjem natjecanju.

Norme su, pak, drastično pojačane u odnosu na ranija vremena i, ako govorimo o Olimpijskim igrama u Parizu, mogu ih ispuniti samo oni koji spadaju u sam svjetski vrh. Sandra Perković i Filip Mihaljević taj su posao obavili, baš kao i naše dvije maratonke Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro, a za ostale je realnije da put do francuske prijestolnice traže preko renkinga.

Sjajna sezona Pravdice

Tu u priču ulazi Hanžekovićev memorijal kao jedan od najjačih svjetskih mitinga jer nudi našim atletičarima mogućnost ugrabiti lijep bodovni “paket”. Za primjer, našem daljašu Filipu Pravdici i diskašu Martinu Markoviću lanjski su rezultati iz Zagreba bili među pet koji su ulazili u bodovanje za renking, što im je u konačnici pomoglo da se plasiraju na nedavno Svjetsko prvenstvo u Budimpešti. Posebno Pravdici, kojem je skok od 8,03 m i drugo mjesto bio i najjači rezultat u izračunu.

Upravo zato je važno da svi oni koji imaju realnu mogućnost loviti OI u Parizu odrade predstojeći nastup u Zagrebu na visokoj razini jer većina neće imati još puno prilika za nastupe na tako jakom i bodovima bogatom natjecanju. Pravdica je ove sezone doista blistao, s 8,09 je došao na treće mjesto svih vremena u Hrvatskoj, osvojio je šesto mjesto na mitingu Dijamantne lige u Lausannei, debitirao na SP-u...

Uspije li u petak na Trgu bana Jelačića i treći put ovog ljeta skočiti preko osam metara, bit će mu to odličan temelj i snažan vjetar u leđa za Pariz. Naravno, isto se odnosi i na našeg drugog daljaša Marka Čeku koji nije imao tako uspješnu sezonu (najbolji rezultat 7,87), ali lani je bio odličan na Trgu i nije isključeno da će ga dobra atmosfera povući do najboljeg rezultata u 2023.

Bloudekov uzlet

Martina Markovića ćemo gledati u nedjelju na Mladosti, u društvu briljantnog Slovenca Kristjana Čeha, aktualnog svjetskog doprvaka i čovjeka koji ima peti rezultat u povijesti. Marković, nekadašnji svjetski juniorski prvak, uživa u najboljoj godini karijere, godini u kojoj je osobni rekord popravio za više od dva metra i doveo ga do svjetski vrijednih 65,69. Zaslužio je da ga gledatelji u nedjelju nagrade bučnom podrškom, a on će im se, ne sumnjamo u to, odužiti novim dalekim hicem koji bi ga mogao usmjeriti prema debitantskom nastupu na Olimpijskim igrama.

Sara Kolak

RONALD GORŠIĆ/Cropix

Priču sličnu Markovićevoj ima i Marino Bloudek koji se nakon europskog juniorskog naslova na 800 metara nekoliko godina tražio da bi ove sezone doživio veliki uzlet. Rezultat s lanjskog zagrebačkog mitinga pogurao ga je tijekom zime do nastupa na dvoranskom EP-u u Istanbulu, a nastavio je Marino u još jačem ritmu i na ljeto, pa je otišao i na SP u Budimpeštu. Zanimljivo, i on je, baš poput Pravdice i Markovića, ove sezone došao na treće mjesto vječne hrvatske ljestvice u svojoj disciplini (1:46.38), a velika mu je želja pred domaćim navijačima spustiti se i ispod 1:46.

Može li Sara preko 60 metara?

I za Saru Kolak, olimpijsku pobjednicu u bacanju koplja iz Rio de Janeira, nastup u Zagrebu važan je zbog renkinga. Rezultati joj u posljednje vrijeme nisu na nekadašnjoj razini, pa za SP u Budimpešti nije uspjela ispuniti normu, ali je prošla preko renkinga. No, kako su za OI u Parizu kvote manje, trebat će još jače stisnuti i zato se nadamo da će Sara u nedjelju prvi put ove godine prebaciti 60 metara i najaviti bolje dane.

U bacanju koplja svakako vrijedi obratiti pažnju i na 19-godišnju Veroniku Šokotu koja je na nedavnom juniorskom EP-u u Jeruzalemu osvojila srebro. Vidjet ćemo kako će se dalje razvijati, a uspije li u skorije vrijeme napraviti veći napredak, nije nemoguće ni da se ona uključi u lov na Pariz.

Nastup na Hanžekovićevom memorijalu lijepa je prilika i za našu drugu diskašicu Mariju Tolj, kao i za Veroniku Drljačić (400 m) i Ninu Vuković (800 m) koje su ove sezone također napredovale, a veselimo se i nastupu naših talenata Janka Kišaka (100 m), Roka Farkaša (200 m), Matka Belčića (3000 m zapreke), Klare Koščak (100 m prepone), kao i svih drugih hrvatskih predstavnika koji će, uvjereni smo, uživati u društvu kreme kraljice sportova.