Marino Bloudek

 Darko Tomaš/Cropix
MARINO BLOUDEK

Najbolji hrvatski 800-metraš: Volim gužvu, velike sportaše oko sebe i buku s tribina, tada sam najbolji

Virovitičanin se priprema za prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri, dvoransko EP u Istanbulu
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 28. veljača 2023. 13:19

Bilo je tu puno kalkulacija, kombiniranja, zbrajanja i oduzimanja, ali na kraju je ta “matematička” priča bila sretna za trenutno najboljeg hrvatskog srednjoprugaša Marina Bloudeka. Kako smo već pisali, 23-godišnji Virovitičanin je stalno plesao na rubu plasmana na Europsko dvoransko prvenstvo u Istanbulu i unatoč odličnim rezultatima ove zime, u tom nesretnom novom sustavu renkinga, krajnje kompliciranom i u većini slučajeva nepravednom, nije bio siguran hoće li ugledati Bospor. Ali, kao što smo spomenuli, priča je imala sretan kraj i Marino je upao na svoje prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri.

- Prezadovoljan sam! Žao mi je što mi se poslije mitinga u Ostravi dogodio peh s nekoliko natjecanja na koja nisam mogao otići, utrka u Francuskoj je otkazana, nakon toga sam se malo razbolio... Htio sam još malo spustiti osobni rekord jer i trener i ja znamo koliko vrijedimo i to bismo voljeli pokazati, ali mislim da će doći prilika na EP-u. Otvaramo prvenstvo, 800 metara je prva disciplina cijelog natjecanja, nakon toga je dan pauze, tako da mislim da će se u kvalifikacijama ići na nož, da će biti brze utrke i da ćemo moći ganjati osobni rekord - kaže Marino.

Za kakav je plasman spreman na 37. izdanju EP koje kreće u četvrtak?

- Prvi je cilj doći sretno do tamo i da sve bude u redu, da dođemo odmorni i spremni za dobar nastup, a onda odraditi kvalifikacije najbolje što mogu i probati se ugurati u polufinale. Uspijem li u tome, naravno da će cilj biti i finale, ali idemo najprije odraditi kvalifikacije najbolje što možemo.

Ima li ikakve treme s obzirom na to da mu je ovo prvo veliko natjecanje u seniorskoj konkurenciji?

- Onaj sam tip sportaša koji na velike utrke ili nešto što je jako važno dolazi bez treme. Čak i bez malo one zdrave treme, tako da se ponekad pitam jesam li uopće spreman za utrku ili ne, ha-ha. Ali stvarno, kad dođe neko natjecanje gdje je velika gužva, veliki sportaši, velika podrška s tribine, pokazalo se da tada najbolje odradim posao.

Pokazao je to još 2017. godine kada je u talijanskom Grossetu postao europski juniorski prvak. Iako se juniorska i seniorska atletika ne mogu uspoređivati, ipak se i s tog natjecanja može izvući neko iskustvo.

- Ovo je europsko natjecanje na kojem svatko može dobiti svakoga. Treba uzeti u obzir da neki imaju jako dobar rezultat, ali možda ne mogu izdržati tri dana utrka na razini svojih osobnih rekorda. Ja sam spreman, ako dođe do toga, odraditi i tri dana u punom pogonu, pa čak i ganjati u svakoj od tih utrka osobni rekord.

image
Ronald Goršić/Cropix

Imao je Marino posljednjih tjedana uz sebe na treninzima i jedno veliko ime jer u Zagrebu se pripremao nekadašnji svjetski doprvak na 800 metara Amel Tuka.

- Drago mi je da je izabrao pripreme u Zagrebu. Čim je vidio da sam počeo opet super trčati, ušli smo u kontakt i dogovorili se na mitingu u Ostravi da ćemo ovdje trenirati zajedno tri tjedna. U redu, bilo je manjih prekida jer bi ponekad on išao na neki miting, ponekad ja, ali kad smo bili tu, sve smo zajedno odrađivali. Bio mi je dobra podrška, a i treninzi idu puno bolje kad sam uz njega. Volio bih da opet dođe, čak i planiramo spojiti neke pripreme, možda u Italiji ili čak negdje izvan Europe.

Je li mu dao Amel i kakav vrijedan savjet?

- Bilo mi je drago što me došao gledati na Prvenstvo Hrvatske i poslije utrke mi je čestitao, bio je oduševljen što sam u solo utrci istrčao osobni rekord (1:48.21, op. a.) i to još poslije lakše gripe. Baš sam vidio pravu podršku u njemu. Rekao mi je da bih, ako tako nastavim, mogao dobro proći na EP-u.

Rekao nam je Tuka u šali da je za Bloudekove uspjehe zaslužno njegovo kakanjsko porijeklo. Amel je upravo iz Kaknja, a iz tog grada potječe i Marinov otac.

- Da, tako se zezamo, jer čim nešto dobro istrčimo, odmah tamošnji mediji pišu “Kakanjac Bloudek” i “Kakanjac Tuka”. Ne znam je li do toga, ali mislim da imamo sličnu priča, obojica smo krenuli ni iz čega, iz malih sredina, kopali da dođemo do uspjeha. Mislim da je bitna ta motivacija koju nosimo duboko u sebi, vjerujem da smo zato i tu gdje jesmo.

Linker
27. studeni 2024 22:21