U subotu se na stadionu u Sportskom parku Mladost održava miting iz zlatne kategorije Continental Toura. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali prošlo je već 19 godina otkad je Sandra Elkasević, tada pod prezimenom Perković, prvi put ušla u bacački krug na Hanžekovićevom memorijalu. Tada 16-godišnja klinka iz Dubrave bacila je disk 44,11 metara i napravila prvi korak u jednoj velikoj, spektakularnoj pustolovini. U pustolovini u kojoj će pokoriti svijet, u kojoj će postati najtrofejnija bacačica diska u atletskoj povijesti, u kojoj će joj osobni i hrvatski rekord biti više od 27 metara bolji od tog prvog rezultata na Hanžekovićevom memorijalu... U pustolovini koja traje i dalje.
- Te 2006. godine sam bila na svom prvom Svjetskom juniorskom prvenstvu, premda sam po dobi još bila mlađa juniorka. Nakon toga sam dobila pozivnicu za sudjelovanje na najvećem sportskom i atletskom spektaklu u Hrvatskoj i završila sam na devetom mjestu. To je natjecanje na koje sam godinama prije toga dolazila navijati, skupljala sam novac da bih mogla kupiti kartu od 50 kuna za zapadnu tribinu. Išli smo na miting kao grupa bacača i sjećam se da sam navijala za Dwighta Phillipsa i sve ostale zvijezde koje su tada nastupale. Mislim da je to upravo ono što treba mladim atletičarima kako bi se do kraja zaljubili u svoj sport. Zato ih pozivam da i ove subote i svih sljedećih godina dođu na Hanžek jer to je jedna posebna energija. Atletika je sport u kojem sudac ne igra ulogu, tu ste samo ti i tvoja glava protiv cijelog svijeta, a to rijetko koji drugi sport može pružiti - poručila je najbolja hrvatska atletičarka na konferenciji za medije uoči subotnjeg glavnog dijela Hanžekovićeva memorijala na stadionu Mladost.
Da, neuništiva Sandra i dalje je tu, i dalje grize, i dalje je motivirana, i dalje osvaja velike medalje. Unatrag godinu dana u svoj je životopis upisala 14. i 15. u grandioznoj karijeri, ali na tome ne misli stati. Jest da je aktualnu sezonu svjesno i planirano otvorila malo sporije jer joj je na ulasku u peti olimpijski ciklus trebao nešto duži predah, ali to ne znači da neće dodati gas kako se bude bližio vrhunac sezone. A prije toga planira dodati gas i ove subote u lovu na 12. pobjedu na mitingu koji za nju uvijek ima posebno emocionalno značenje, jer u Zagrebu je rođena i tu je već desetljeće i pol prva zvijezda natjecanja.
Kako smo i spomenuli, u ovu je sezonu krenula malo lakše, šestim mjestom u Xiamenu i četvrtim u Keqiau, odnosno hicima od 63,55 i 62,68 metara.
- Da, ove godine smo otvorili sezonu Dijamantne lige sa šestim i četvrtim mjestom, što je za vas možda bilo iznenađenje, ali za mene je ovo lakša godina, smanjili smo intenzitet treninga, sve u svrhu dugoročnog cilja, a to su Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. U subotu lovim 12. pobjedu na Hanžekovićevom memorijalu i voljela bih uz pomoć zagrebačke i hrvatske publike prebaciti 63,55 metara te doći do rezultata sezone - istaknula je najbolja hrvatska atletičarka
Promjena termina mitinga, odnosno prebacivanje s rujna na svibanj, donekle je utjecala i na startnu listu diska. Nema ovaj put u Zagrebu aktualne olimpijske pobjednice Valarie Allman, ni nekih drugih bacačica iz svjetskog vrha, ali tu je bivša svjetska prvakinja, Kubanka Denia Caballero, pa sve bolja Šveđanka Vanessa Kamga, dakako i naša druga predstavnica Marija Tolj.
- Iskreno, kad sam na prvom natjecanju bacila 63,55, očekivala sam da ću na drugom ići preko 64 m, ali zbog nekih zdravstvenih i sportskih poteškoća, bila sam spriječena u tome. Međutim, skupili smo snage, vratili se u naš dragi Medulin, pripremili se i sad je vrijeme da bacim malo dalje - kaže Sandra.
Pogledala je potom i prema onome što je čeka nakon zagrebačkog nastupa.
- Željela bih ovu sezonu odraditi u miru, bez stresa i ozljeda, pa sljedeću dočekati na malo višoj razini. Nismo u pripreme krenuli u listopadu, kao što je to bilo uobičajeno, već krajem siječnja, tako da za tri mjeseca treninga 63 metra i ne zvuči loše. Svjetsko prvenstvo je u rujnu u Tokiju, to je ono što želimo i što očekujemo. Ništa, svakih mjesec dana po metar gore, pa će se do rujna nakupiti.
Mogla bi onda i vitrina s njezinim medaljama postati bogatija...
- Ako Bog da. Ako odem u Tokio, nadam se da ćemo proširiti kolekciju.
I ove subote na Hanžekovićevom memorijalu, kao i u rujnu u Tokiju, društvo će joj praviti naša druga atletska diva, naša druga olimpijska pobjednica Sara Kolak. Ludbrežanka koja je kreirala svjetsku senzaciju kada je prije devet godina u Riju osvojila zlato u bacanju koplja prolazila je posljednjih sezona kroz rezultatsku krizu, ali lani se na Igrama u Parizu četvrtim mjestom vratila u elitu.
Zanimljivo, ona je prvi put na zagrebačkom mitingu nastupila tek 2017. godine, kada je već bila olimpijska pobjednica.
- Da, Rio je bio iznenađenje svima, pa nisu stigli uvrstiti koplje te godine na miting, ali sjećam se da sam se provozala po stazi u onom autu. A inače mi je najviše u sjećanju ostala 2019. godina kada sam postavila rekord mitinga. Ja baš ne pamtim brojke kao Sandra, ni svoje ni tuđe, ali znam da sam bacila preko 66 metara.
Konkretno, bacila je 66,42 m što je i danas rekord mitinga, ali i treći rezultat Sarine karijere. Koliko bi daleko njezino koplje moglo poletjeti ove subote, nije htjela nagađati.
- Ne znam, ne vidim u budućnost. Bumo vidli.
Činjenica da je već u nedjelju miting Dijamantne lige u Rabatu, koji u programu ima i žensko koplje, malo je "uzdrmala" startnu listu Zagreba, ali vrijedi izdvojiti Turkinju Edu Tugsuz koja ima osobni rekord preko 67 metara, a nas posebno veseli nastup jedne od najvećih nada hrvatske atletike, 17-godišnje Vite Barbić, aktualne europske mlađejuniorske prvakinje.
- Meni je OK bilo koji termin mitinga, ja ću se uvijek natjecati ovdje, a i ne zvuči mi loše otvoriti ljetni dio sezone na domaćem terenu. Doduše, mislila sam da će biti više mojih navijača, ali sezona je krizmi i drugih stvari, pa mi je bilo malo teže dovesti ekipu - kaže Sara.
I njoj je u fokusu ponajprije Svjetsko prvenstvo u Tokiju.
- Za razliku od prijašnjih nekoliko godina, sada imam normu i to je super osjećaj, lakše se pripremati i mirnija sam. Ima još puno natjecanja do Tokija, treba postupno dizati formu, a kad dođe SP, idem dati sve od sebe. Kako to uvijek govorim, cilj je finale, pa ćemo vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....