Svjetska atletska federacija (WA) prošli je vikend u Monte Carlu proglasila najbolje pojedince u 2024. godini. Ovom prilikom krovna je udruga kraljice sportova omogućila navijačima da putem društvenih mreža izaberu atletičarku i atletičara godine između finalista koje je odredio posebni žiri, pa su u konačnici laureatima postali olimpijski pobjednik na 200 metara Letsile Tebogo i osvajačica tri olimpijske medalje u Parizu, uključujući maratonsko zlato, Sifan Hassan. U takvoj se situaciji Mondo Duplantis, već godinama najveća priča svjetske atletike, morao pomiriti s “utješnom” nagradom, onom za najboljeg atletičara u tehničkim disciplinama.
No, bez namjere da podcijenimo dosege 21-godišnjeg Teboga koji je ove sezone doista eksplodirao i donio Bocvani prvo olimpijsko zlato u povijesti, reći ćemo da je za nas Mondo Duplantis ipak prvo ime ove atletske godine. Šveđanin rođen i odrastao u američkoj Louisiani posljednjih je godina odveo skok s motkom do neslućenih visina, ušutkavši one koji su tvrdili da je ova disciplina stala sa Sergejem Bubkom i da se više nitko nikad neće približiti njegovim dosezima. Duplantis ne samo da im se približio, nego ih je i obilato nadmašio, osvojivši više puta sva moguća zlata koja su bila “na stolu”. Pa opet, pored svega što je napravio prijašnjih godina, za ovu slobodno može reći da mu je najbolja u dosadašnjoj karijeri.
Stvarno posebna godina
Nastupio je ove godine na 15 natjecanja i ostvario 15 pobjeda. U ožujku je u Glasgowu po drugi put postao svjetski dvoranski prvak, potom je u lipnju u Rimu treći put osvojio naslov europskog prvaka, u kolovozu je u Parizu obranio olimpijsko zlato, da bi sezonu zaključio četvrtim uzastopnim trijumfom u Dijamantnoj ligi. I povrh svega toga, tri puta je ovog ljeta popravljao svjetski rekord - najprije na mitingu u kineskom Xiamenu (6,24), potom u olimpijskom finalu (6,25) i na kraju na mitingu u poljskom Chorzowu (6,26). Savršena godina najvećeg atletskog dominatora današnjice, ali i jednog od najdominantnijih sportaša uopće.
Ono što sve Mondove medalje i svjetske rekorde, a ovaj posljednji bio mu je jubilarni deseti u karijeri, čini još fascinantnijima jest podatak da je do njih došao i prije 25. rođendana koji je proslavio prošli mjesec.
- Tek posljednjih dana, nakon što sam se vratio treninzima, postao sam svjestan svega što se dogodilo. Bila je ovo stvarno posebna godina - rekao je u nedavnom intervjuu za Athletics Weekly.
Iako je samo koji tjedan kasnije skočio još centimetar više, taj svjetski rekord ostvaren u olimpijskom finalu ostat će mu, priznaje, jedan od vrhunaca karijere.
- Olimpijske igre su zapravo jedina prilika da napravimo pravi globalni bljesak, pravi prodor prema ‘vanjskom’ svijetu, a ne samo unutar vlastite zemlje ili u krugu obožavatelja atletike. S tom misli sam otišao u Pariz, znao sam da bi, ako napravim nešto posebno, ako srušim svjetski rekord, to stvarno mogla biti velika priča. Obarao sam svjetski rekord i na Svjetskom prvenstvu i na drugim velikim natjecanjima, i bilo je sjajno, bila je to velika stvar, ljudi su bili sretni zbog toga, odali mi priznanje, ali nije to bila eksplozija, nije to bilo toliko ludo. Olimpijske igre su drugačije. U Parizu sam pogodio apsolutno savršeni trenutak, a to je sve što kao sportaš možeš tražiti. Naravno, ima preda mnom još olimpijskih igara, doći će Los Angeles i Brisbane, ali znam da sam već uspio, da sam napravio veliku stvar, vrhunac onoga što možeš postići kao sportaš.
No, ako ste pomislili da mu nakon svih ovih postignuća ponestaje motiva, varate se. Mondo je i dalje jako gladan. Pisali smo već više puta kako je još od vrtićke dobi bio opsjednut skokom s motkom i kako mu je tata Greg, i sam nekad vrsni motkaš, u dvorištu obiteljske kuće u Lafayetteu izgradio skakalište. Tu je Mondo proveo velik dio djetinjstva i sanjao snove koji će mu se godinama kasnije i ostvariti.
- Kad sam skakao u svome dvorištu, iako je letvica tada bila na tri metra, zamišljao sam sebe kako skačem u olimpijskom finalu na visini svjetskog rekorda. I sada sam to ostvario, u stvarnosti sam napravio ono o čemu sam sanjao cijeli svoj život. Na neki način je to i čudan osjećaj jer kad ti se ostvari san, toliko se stvari promijeni, ali još više toga ostaje isto. I dalje skačem, i dalje sam motiviran, i dalje želim ostvariti neke ciljeve, i dalje sam uzbuđen zbog sljedeće sezone, i dalje želim uhvatiti bolju formu...
Samo je pitanje vremena
A koji su to novi ciljevi koje si je postavio, otkrio je odmah nakon pariških Igara.
- Znam da mogu skočiti još više i želim skočiti još puno više. Želim preskočiti 6,30 metara.
S obzirom na to koliko zraka i dalje ostaje između njega i letvice, rekli bismo da je pitanje vremena kada će preletjeti i tu visinu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....