DAN KAD JE MUNJA POGODILA ZAGREB Svi su mislili da će otkazati, da neće nastupiti... A onda se pojavio: 'Zašto sam došao? Vrlo je jednostavno...'

Zagreb je tih dana živio u ritmu reggaea. Teško je uopće opisati ludnicu koju je svojim dolaskom na Hanžekovićev memorijal izazvao najbrži čovjek svih vremena Usain Bolt. Da, istina, bio je on i pet godina ranije na zagrebačkom mitingu, ali tada je za većinu bio samo “neki tamo klinac s Jamajke”. Premda je i tada - pobijedio.

- Stvarno se ne sjećam. Kad su mi rekli da sam već bio u Zagrebu, ostao sam pomalo iznenađen. Sad znam, rekli su mi da sam trčao 200 metara. Ali utrke, protivnika, rezultata, stvarno se ničega ne sjećam. Puno je vremena prošlo, a ja sam prošao puno mjesta i gradova, imao još više utrka - iskren je bio Bolt tog rujna 2011. kad se drugi put ukazao u Zagrebu.

Ovaj put kao najbrži čovjek svijeta, kao najbrži čovjek svih vremena, kao čovjek koji je s tri zlata i tri svjetska rekorda napravio show na Olimpijskim igrama u Pekingu. Pa onda sve to ponovio godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Tih 9.58 na stotki i 19.19 na 200 metara stoje i danas. I stajat će još neko vrijeme.

Zagreb ispred Züricha

Doduše, te 2011. godine Bolt je u Zagreb došao nakon “male neugodnosti” na SP-u u Daeguu. Istina, osvojio je zlato na 200 m i u štafeti 4x100 m, ali u finalu stotke je diskvalificiran zbog preranog starta, što mu se nikad prije nije dogodilo u utrci takve važnosti, i praktički je poklonio naslov sunarodnjaku Yohanu Blakeu. I zbog toga je u Zagreb došao još motiviraniji.

Htjeli su ga koji dan ranije vidjeti u Zürichu, na slavnom Weltklasseu, najvećem mitingu na svijetu. Silno su ga htjeli, nudili su mu 200.000 eura za “revanš” protiv Blakea, ali Bolt je ipak izabrao Zagreb. Naravno, ne zbog posebne ljubavi prema hrvatskoj metropoli ili mitingu na Mladosti, nego iz čisto pragmatičnih razloga.

- Zašto sam došao? Vrlo je jednostavno. Cijela sezona, pa tako i ova završnica, podređena je Svjetskom prvenstvu. Zvali su me u Zürich, ali to je bilo preblizu. Moram paziti na svoje tijelo, ne smijem ga izmoriti. Nije mi važna veličina mitinga, tradicija. Važan je tajming. I zato, očekujte najbolje od mene.

Kad su nekoliko mjeseci ranije organizatori mitinga pustili u javnost priču o mogućem dolasku jednog od najpopularnijih sportaša svijeta, malo je reći da je bilo puno sumnjičavih. I kad je stigla službena potvrda da je Bolt na startnoj listi stotke, opet su mnogi odmahivali glavom, “ma sigurno će otkazati”. Ali, nije otkazao. Štoviše, pojavio se u Zagrebu već u subotu navečer, a miting je bio tek u utorak.

Već na aerodromu je krenula histerija koja se nije stišala sve dok “Munja s Jamajke” nije napustila Hrvatsku. Gomila novinara i fotografa natiskala se na Plesu, a Bolt je uletio sa slušalicama na ušima i u prolazu dobacio:

- Odradit ću svoje najbolje, u formi sam i ovo mi je važna utrka. Ne znam ništa o svojim protivnicima na ovom mitingu. Bit ću brz, no ne mogu ništa predvidjeti, teško je reći što će biti.

Dan poslije brojna je novinarska svita kampirala u hotelu u nadi da će uhvatiti još koju Boltovu riječ. Kampiranje je, doduše, potrajalo samo dok organizatori nisu poslali zaštitare da udalje nepoželjne goste. Bolt je, u međuvremenu, odradio trening na Mladosti, isprobao stazu i koncentrirao se na ono što ga čeka za dva dana.

Poklon - dres Reala?!

Doista, ta magična privlačnost koju je imao Bolt bila je nevjerojatna, ljudi su se lijepili za njega gdje god je došao. Iako je ponekad odvlačio pozornost od drugih, bio je, realno, najbolja stvar koja se dogodila atletici. Jer, Bolt nije bio samo sportaš, nije bio samo čudesno brz lik, Bolt je bio show, bio je spektakl, bio je zabava i smijeh. I na stadionu i izvan njega. Jednom smo prilikom svjedočili kad je upao u bar u Monte Carlu. Odmah je primijetio automat za igranje, parkirao se tamo, a kad mu je postalo dosadno pucati samo po ekranu, okrenuo je pušku i krenuo “pucati” po gostima koji su prolazili. I umirali od smijeha. Takav, dječački razigran, bio je i na stazi, zato su ga toliko i voljeli.

- Uvijek sam se ponašao na isti način, u svakom trenutku bilo mi je bitno samo uživati na stazi, uživati u onome što radim. Ljudi na stadion ne dolaze gledati samo utrke, oni dolaze gledati i sportaše, na neki ih način žele upoznati. I to je ono što me potiče na show. Uostalom, puno sprintera je posljednjih godina promijenilo pristup, opušteniji su, na neki način me kopiraju. Bitno je, jako bitno biti opušten na startu, a ljudi to vide, navijači uživaju u tome - objašnjavao je Bolt dan prije zagrebačkog mitinga kada se napokon obratio novinarima.

Zanimljivo, samo dan nakon Hanžekovićeva memorijala u Zagrebu je kao Dinamov suparnik u Ligi prvaka gostovao Real Madrid. U isto su vrijeme, dakle, u gradu bili Usain Bolt i Cristiano Ronaldo, dvije sportske zvijezde najvećeg kalibra. A upravo je to pokušao iskoristiti zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ali se poprilično osramotio. Usred konferencije za novinare je, naime, poklonio Boltu dres - Real Madrida. Ne Dinama, što bi valjda bilo logično u Zagrebu, nego Real Madrida. Jer je Bolt tobože navijač Kraljevskog kluba. Samo što to nije istina, niti je ikada bila.

Bolt je, to barem nije bilo teško provjeriti, fanatični navijač Manchester Uniteda. Stoga i ne čudi da je dres koji mu je uvalio Bandić nagomilao upitnike iznad njegove glave. Da priča bude još smješnija, na Hanžekovićev memorijal su sljedeći dan došli predsjednik Reala Florentino Perez i direktor Emilio Butragueño koji su Boltu, naravno, poklonili dres svoga kluba. Pa je tako Bolt, ni kriv ni dužan, napustio Zagreb s dva Realova dresa u koferu.

Mladost na nogama

Kao što je i obećao, Bolt je na Mladosti bio brz. Istrčao je 100 metara za 9.85 sekundi i postavio rekord koji stoji i danas. Bila mu je to, u tom trenutku, i najbrža utrka sezone. No, perfekcionist s Jamajke nije bio zadovoljan.

- Bilo je prekrasno doći i trčati u Zagrebu, odlično sam se osjećao, sve je bilo super, osim rezultata. Nisam to sve dobro iskoristio kako sam mogao. Start je bio jako loš, to me je potpuno dekoncentriralo, no nekako sam se uspio pribrati i na kraju je ispalo dobro. Moglo je bolje...

Ako je Bolt i bio nezadovoljan, navijači sigurno nisu. Dupkom puna Mladost je na nogama, ne trepćući, ispratila najbržu stotku u povijesti stadiona. Poneki sretnik je uspio uloviti autogram ili fotografiju, i to je bilo to. Bolt je odjurio prema Bruxellesu, a Zagrebu je ostala uspomena za sva vremena.