Od 1988. kada su titule ponijeli Carl Lewis i Florence Griffith Joyner, Svjetska atletska federacija (WA) proglašava najbolje atletičare godine. Sve do lani birani su po jedan atletičar i atletičarka, a onda je prošle godine krovna atletska udruga uletjela u kompromis i proglasila po troje najboljih u muškoj i ženskoj konkurenciji. Točnije, izabrani su najbolji u trkačkim disciplinama na stazi, u tehničkim disciplinama te u izvanstadionskoj atletici.

Nakon mnoštva kritika, ove je godine WA malo modificirala svoj koncept, pa su uz najbolje u spomenute tri kategorije ipak izabrani i najbolji od najboljih, a to su olimpijski pobjednik na 200 metara Letsile Tebogo, te Sifan Hassan, žena koja je obilježila pariške Igre osvojivši bronce na 5000 i 10.000 m, a potom i zlato u maratonu.

Duplantis s jačim argumentima

Tebogo je, dakako, i najbolji atletičar na stazi, olimpijski pobjednik i svjetski rekorder u skoku s motkom Mondo Duplantis je laureat u tehničkim disciplinama, a zlatni maratonac iz Pariza Tamirat Tola je najbolji pojedinac iz izvanstadionske atletike. Kod žena su nagrade osvojile olimpijske pobjednice i svjetske rekorderke Sydney McLaughlin-Levrone (400 m prepone) i Jaroslava Mahučih (skok u vis), te Hassan za izvanstadionsku atletiku.

Najbolje među najboljima birali su navijači putem društvenih mreža što nikad nije najsretnije rješenje. Mnogi će reći da Duplantis ove godine ima jače argumente od Teboga, kao olimpijski pobjednik, europski prvak, svjetski dvoranski prvak, pobjednik Dijamantne lige i čovjek koji je tri puta popravljao svjetski rekord, ali moguće da je došlo i do malog zasićenja kod navijača budući da je Šveđanin već tri puta osvajao ovu nagradu.

FREDERIC DIDES Afp

Naravno, daleko od toga da i Tebogo nema jakih aduta. U olimpijskom finala u na 200 metara 21-godišnjak je ostavio iza sebe favorizirane Amerikance Kennyja Bednareka i Noaha Lylesa, te donio Bocvani prvo zlato u povijesti, računajući sve sportove. S rezultatom 19.46 je usput došao i na peto mjesto ljestvice svih vremena, a ukupno se devet puta u 2024. spustio ispod 20 sekundi. Štafetu Bocvane povukao je i do olimpijskog srebra na 4 × 400 m, bio je šesti u finalu stotke, a još u veljači je postavio i neslužbeni svjetski rekord na 300 m (30.69). No, iza svih tih uspjeha se krije i jedna emotivna priča koja mu je također donijela simpatije i glasove navijača.

U svibnju mu je u dobi od 44 godine nakon kratke bolesti preminula majka Seratiwa za koju je bio iznimno vezan. Prema vlastitom priznanju, htio je dići ruke od svega, odustati od atletike, ali uspio je pronaći snagu i u spomen na majku, čije je inicijale nosio na sprintericama u Parizu, osvojiti olimpijsko zlato.

- Prvih nekoliko tjedana nakon mamine smrti bilo mi je iznimno teško jer sam mislio da je to kraj svijeta, kraj moje karijere, kraj svega što sam pokušao ostvariti. Ali tada su mi bliski ljudi, moj trener i moj tim, rekli da trebam ići dan po dan, korak po korak. Bilo je dana kada nisam imao motiva za trening, ali su mi govorili “samo dođi, gledaj kako treniramo, bez pritiska”. S vremenom su stvari sjele na svoje mjesto, posebno nakon što sam odlučio otići u Europu kako bih bio što dalje od mjesta na kojem mi se dogodila tragedija - prepričao je Tebogo u nedavnom intervjuu za World Athletics.

Ovo je bila luda godina

Nada se da će njegovo olimpijsko zlato biti inspiracija afričkoj djeci.

- Sada se puno mladih želi baviti sportom, ne samo atletikom, jer sam im pokazao da je sve moguće. Vjerujem da u Africi postoji istinski potencijal, samo što nemamo toliko resursa kao bogate zemlje.

Sifan Hassan (31) potvrdila je u Parizu da je jedna od najčudesnijih sportašica današnjice. Nizozemka etiopskog porijekla postala je prva žena u povijesti koja je na istim Olimpijskim igrama osvojila medalje u tri najduže trkačke discipline, na 5000 i 10.000 metara, te u maratonu, podsjetivši time na legendarnog Emila Zatopeka koji je 1952. osvojio tri zlata u spomenutim disciplinama. Samo 37 sati nakon bronce na 10.000 m i šest dana nakon medalje istog sjaja na 5000 m, Hassan je pobijedila u maratonu, na ekstremno teškoj i brdovitoj stazi, srušivši pritom i olimpijski rekord (2;22:55). Svestrana atletičarka još od ranije ima u vlasništvu olimpijska zlata na 5000 i 10.000 m, svjetski naslov na 1500 m, pobjede na Londonskom i Čikaškom maratonu, sjajan osobni rekord na 800 metara (1:56.81)... Doista je posebna priča kraljice sportova.

FREDERIC DIDES Afp

- Ovo je bila luda godina - poručila je Hassan u nedjelju s pozornice u Monte Carlu.

U nedavnom razgovoru za RunBlogRun osvrnula se na pariški pothvat.

- Bila sam prestravljena, ali i znatiželjna što bi se moglo dogoditi. Išla sam korak po korak, odmarala sam se što sam više mogla i fokusirala se na prehranu. Na 5000 m sam se osjećala najmanje sigurnom, ali vrućina mi je dala samopouzdanja i bila sam oduševljena rezultatom u finalu. Kad je to bilo gotovo, mogla sam se usredotočiti na 10.000 m i maraton. Nisam bila oduševljena plasmanom na 10 000 m jer sam osjećala da imam šanse za zlato, ali to me još više motiviralo za maraton. Prolazak kroz cilj maratona bio je poput vatrometa u mojoj glavi. Bila sam sretna što sam pobijedila, ali još više jer sam završila svoju misiju - opisala je atletičarka godine.

FREDERIC DIDES Afp