PROLJETNI KRAH Jasno je da Igor Tudor nema momčad za sljedeću sezonu!

Razvodnio se i potrošio Hajduk. U posljednja četiri kola primili su Bijeli 10 pogodaka, izgubili dvije utakmica sa 1:4 i upisali samo jednu pobjedu, protiv Splita. Lokomotiva je stigla samo kao potvrda pada forme u završnici sezone. Tudor nije uspio zadržati igru, nije uspio u najvažnijem zadatku, a to je sprječavanje pada rezultata, dakako i igre. Ušao je i Tudorov Hajduk u seriju koju gledamo proteklih sezona, u seriju proljetne erozije koja je obilježila finiš prethodne četiri sezone u prvenstvu. Prošle godine Hajduk je natjecateljski motiv pronašao u Kupu, ali je prvenstvo imalo sličnu krivulju silazne putanje forme. Iste se stvari događaju Hajduku još od 2011. Sredinom ožujka gubi se motiv plasmana zbog osigurane Europe i svjedočimo velikom i razočaravajućem padu.

U ožujku 2011. Hajduk je još gajio nadu da će stići Dinamo, ali nakon poraza od Modrih u maksimirskom derbiju sve je krenulo naopako. Gubilo se od Varaždina 0:3 na gostovanju, od Karlovca 1:2 na Poljudu i kao epilog loše serije stigla je smjena trenera Vučevića kojeg su zamijenili Miše i Andrijašević. Godinu poslije Hajduk je ostao bez trenera Balakova krajem ožujka kada je Bugarin preuzeo Kaiserlautern. Nastavio je Mišo Krstičević umjesto Balakova i sezonu zaključio filtar-utakmicama koje su mu poslužile kao profiliranje momčadi za sljedeću sezonu. Hajduk je 2012. završio s četiri poraza u nizu, ali je ponovno osigurao Europu. Prošle je godine krajem travnja smijenjen Krstičević i promptno promoviran Tudor da bi se spasila sezona ulaskom u Europu. Smjeni je “kumovao” poraz od Rijeke na Poljudu (1:2), ali Bijeli se kroz prvenstvo ipak nisu domogli Europe. Uspjelo im je to osvajanjem Kupa i zato je završnica protekle sezone dobio pozitivnu ocjenu, ali ostala je činjenica da su Bijeli ponovno u prvenstvu imali negativnu zaključnu seriju. Što je ove godine bio razlog pada?

- Nakon poraza od Dinama na Poljudu (0:2) prije mjesec dana Hajduk se ispuhao. Do tada su Bijeli imali tenziju kakve-takve borbe za naslov prvaka. Imali su makar tanašnu nadu da bi mogli ugroziti Modre. Ali, taj poraz “ubio” je voljni moment i momčad se počela rasipati. Nakon Dinama stigla je samo kratka utjeha s pobjedom protiv Zadra, a nakon toga se slika ponovno “razbistrila” na Kantridi. Hajduk je od borbe za prvaka pao na treće mjesto i već je nakon poraza u Rijeci bilo jasno da su Bijeli već odigrali svoje najbolje utakmice ove sezone.

- Bile su najčešći razlog nedavnih poraza, ali i izgubljenih bodova. U Rijeci je “pocrvenio” Maloča i nakon toga raspao se Hajduk. S Lokomotivom je crveni karton dobio Andrijašević i Bijeli su od vodstva 2:0 došli u situaciju spašavanja jednog boda. Protiv Dragovoljca su “plivali” vezni red i obrana, a “eksperimentalni” napad s Abduholikovom na čelu nije uspijevao ozbiljnije zaprijetiti posljednjoj momčadi lige.

- Posljednji, ali ne i najmanje važan razlog. Sušić je proigrao nakon dva i pol mjeseca proljeća, a Kouassi ni tada. Kalinić je dva mjeseca liječio ozljedu lakta i stanka je ostavila duboki trag. Najbolji stoperski par lige, kako se često tituliraju Maloča i Milović, odigrali su najslabije utakmice s Rijekom i Dragovoljcem. Andrijašević je u nekoliko početnih utakmica proljeća dao naslutiti kako bi se mogao vratiti u nekadašnja velika izdanja, ali vrijeme je pokazalo da nema kontinuitet igara koje su ga nekoć promovirale u veliku nadu Hajduka.

Tudorov je Hajduk sedam mjeseci sezone držao jaku natjecateljsku tenziju, igrali su Bijeli u snažnom ritmu agresivno pritišćući protivnike na njihovoj polovici. Danas toga više nema, Hajduk je izgubio taj ritam, nema više prepoznatljive agresije ni želje. Ugasili su se Bijeli na kraju sezone i Tudor iz svega također može izvući pouku za novu sezonu. Jer, za razliku od mnogih prethodnika Tudor ima privilegij ostati na klupi Bijelih. Europski plasman je Hajduk osigurao i to je jasan plus, ali također je jasno da Bijeli nemaju momčad za sljedeću sezonu.