Sandra Elkasević je u strašnoj formi i osjećamo da se s pravom radujemo ponedjeljku i finalu bacanja diska, željenom povratku kraljice diska na olimpijski tron. U kvalifikacijama norma je prebačena iz prvog hica (65,63), a minute provedene s njom u utrobi Stade de Francea u Parizu potkrepljuju napisano u prvoj rečenici.
- Odlično, baš sam takav prvi hitac željela. Na zagrijavanju mi je bilo super, čak sam se i malo zabrinula jer ne volim da mi bude predobro. Kad se osjećam kao g...o, onda se bolje fokusiram na natjecanje i nema kalkuliranja koje bi se inače moglo javiti. Rekla sam si ‘nemoj se glupirati’ i mislim da će ovo biti moj najslabiji hitac ovdje. Nisam ja ovih skoro 66 metara bacila ‘iz šetnje’, ako se to nekome tako čini. Jer da to mogu, onda bih iz ‘nešetnje’ bacala 76 metara. Pripremila sam se i dobro odradila ovaj hitac - rekla je Sandra koja je premijerno prikazala nove “kockaste” dresove hrvatske atletske reprezentacije.
Nije me iznenadila Allman
- Jako mi je lijepo kada dominira crvena boja - prokomentirala je, a mi smo dodali da su sada puno bolje uočljivi s tribine.
Najbolja u kvalifikacijama je očekivano bila braniteljica naslova Valarie Allman s dalekih 69,59...
- Nije me iznenadila jer je ona bacačica koja ne može ciljano bacati slabije jer bi tada disk odletio tko zna gdje. Kako bi pokojni Trendžo (Ivan Ivančić, nap. a.) rekao: plaši vuka ovčjom mješinom. Sve će se vidjeti u finalu. Spremna sam za veliki rezultat i sada treba samo odraditi pravi tonus, uzeti prave vitamine i izaći na natjecanje kako treba.
I da bi sve bilo tako, Sandra i njezin tim na čelu s trenerom i suprugom Edisom Elkasovićem trudi se da se “kraljica” tako i osjeća.
- Edis je kupio pravi klima-uređaj jer nam je prvi dan po dolasku bilo jako vruće. Kupio je i frižider kako bismo mogli u sobi rashladiti pića, a iz Zagreba smo donijeli svoje madrace. Sinoć sam se prvi put naspavala kao beba jer je pala kiša pa smo rashladili sobe, baš mi je bilo dobro, a onda sam za 15 minuta vidjela Edisa kako na rudlama donosi klimu. Nije mi problem podnijeti vanjsku vrućinu, ali po povratku s treninga mi treba hladniji prostor - komentirala je Sandra koja nam je prepričala oduševljenje zlatnom medaljom braće Sinković.
- Znala sam da neće ići punom snagom od starta, nama u godinama ipak treba malo vremena da se dizne otvore, i da će imati jak finiš. Ipak sam ja iskusna veslačica pa znam, ha-ha, i čekala sam onaj lijepi dugački zaveslaj. I onda padaju Rumunji, pa Švicarci, već sam počela slaviti jer je i srebro super, a kad sam vidjela da su blizu Engleza počela sam vikati ‘vuci, vuci...’. Marija Tolj me u čudu gledala i govorila ‘kao da te oni čuju’. Skoro sam i ja zaveslala s njima, ha-ha.. Martin je čudesan, mislim da će do 100. godine veslati i da vuče jadan onoliko koliko Valent može. Ne smije jače, ha-ha...
Takvo dobro raspoloženje nisu imali ostali reprezentativci. Marija Tolj je s 59,87 metara zauzela 23. mjesto u istoj disciplini.
Filip Mihaljević je bio 14. u kvalifikacijama kugle. S jedne strane do finala mu je nedostajalo šest cm (20,81), ali ostaje da je bacio za njegov standard slabih 20,75 metara.
- Ništa me nije mučilo, jednostavno nisam dobro bacao. Ta glupa kvalifikacijska energija mi večeras nije odgovarala, nisam bio na sto posto. Zadnje bacanje sam imao u ponedjeljak, možda sam se i malo uspavao. Uglavnom, morao sam baciti 20,81 cm i ući u finale. Prije dvije godine na SP-u u Eugeneu sam u kvalifikacijama bacio 21 metara, a da nisam ni osjetio hitac. Tako je i ovaj put trebalo biti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....