Robert Murić otpušten je iz slovenske Mure. Prije toga iz Slavena Belupa. Mladić iz Bednje kojem su nekad predskazivali veliku karijeru u ožujku će napuniti 30 godina. Kad bi bio pravi, kad bi bio igrač kakav se najavljivalo, žario bi i palio, a umjesto da ga nose na ramenima, žale ga i gaze. Potonje najviše oni koji mu spočitavaju da je za "šaku eura", kako će kazati naš narod, okrenuo leđa Dinamu, a razvukao smiješak Ajaxu. Iako ta priča nije crno-bijela i prostire se kroz više nijansi. U Amsterdamu se nije dugo smijao. Ostao je ukočena lica. Gdje će nakon Mure? Negdje vjerojatno hoće...
Je li Robert Murić, čija je ljevica osvojila nogometne šmekere, propao poput betonskog stupa na dno mora, i to zato što je krenuo krivim putem, ili je zapravo osrednjost njegova realnost? U kojoj je mogao nešto bolje ili lošije, ali nije mogao vrhunski. Kao što se mnogi često pitaju zašto Alen Halilović nije napravio karijeru. I toliki drugi, ali Murić i Halilović su amblemski primjerci.
Danas se može analizirati bi li u Ajaxu s boljim vođenjem došao bliže zvijezdama, bi li to napravio u Dinamu, saslušat će se njega kad bude govorio o ovom ili onom treneru, u Nizozemskoj ili kasnije Pescari, koji mu nisu dali pravu podršku, međutim, Robert Murić je zlatni primjer da se o talentu treba govoriti s oprezom i prvenstveno razumijevanjem. Prije nego što se nekoga proglasi najvećim kapacitetom, treba dobro proučiti što od talenta ima, a što nema. Što može dobiti radom, a koje su odlike jednostavno urođene ili ih naprosto ne posjeduje i neće ih imati kao što ih imaju najdarovitiji, ma što učinio. Bitno je procijeniti je li to što ga krasi dovoljno da s pravim treningom bude vrhunski nogometaš ili će ipak ostati samo prosjek, nekad viši, nekad niži.
Robert Murić nikad nije ni bio kapacitiran za najveće stvari. To su vidjeli u Ajaxu, a to je glavni razlog zašto je umjesto gozbi spao na potragu za mrvicama. Pritom, kad bi od starta znao gdje mu je točno mjesto, danas bi vjerojatno bio barem visoka HNL vrijednost. Ovako, već duže nismo čuli da ga se traži u našoj ligi. Vidjet ćemo sada...
Talent nije samo tehnika i baratanje loptom, dobar šut i vješt dribling. Prije 50 godina to je bilo sveto pismo, ali drugi faktori koji su također uvijek postojali, sve su važniji. Motoričko-funkcionalni elementi (brzina - reakcijska i sprinterska, agilnost, izdržljivost, energija, snaga), taktički elementi (situacijska inteligencija, kvaliteta odluka, brzina odluka, sposobnost improvizacije), karakterno-psihološki elementi (hrabrost, upornost, stabilnost, posvećenost, želja, motivacija, preuzimanje odgovornosti), što se kod nas s dvije riječi zove glava i jaja, i dakako tehnika. Sve je to talent. S tim si predispozicijama za nogomet došao na svijet ili nisi.
Pritom najviše možeš učiniti po pitanju tehnike i fizičke snage, a najmanje brzine, igračke inteligencije i glave. Kome nešto bitno od toga nedostaje, obično se neće realizirati do kraja. Bio on Alen Halilović ili Robert Murić, ili bilo tko treći. Laž je da je talent pet posto, a rad 95 posto. Talent je mnogo više, talent je na svoj način i glad za uspjehom, taj voljni moment. Talent je sve što te treneri ne mogu naučiti. Što nosiš sa sobom, od rođenja, od gena i obiteljskog naslijeđa, pri čemu ulogu kod nekih stvari igra i odgoj. Utjecaj roditelja.
Kad ste Roberta Murića vidjeli da grize? Da je fizički spreman i izdržljiv? Da je posvećen, stabilan i hrabar? A nije baš niti toliko brz. Ako niste, nije toliko čudno što u karijeri nije napravio više.
U idealnim okolnostima bolje bi kotirao, ali okolnosti, točno je, po njegov razvoj nisu bile optimalne. Robert Murić slovio je većim potencijalom nego što je doista bio. I zato je razočaranje publike njegovom karijerom još veće. Neupitna je ostala jedino ljevica. Još ima vremena za poneku igračku sezonu, pitanje je gdje i na kojem nivou. Godine su brzo proletjele.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....