Odavno je ispričao kako je Zvonimir Boban bio njegov idol. Upoznavao se s nogometom u vrijeme kada je kapetan brončanih bio član velikog AC Milana. Krajem 1980-ih i u 1990-ima to je bio onaj glamur, moć i uspješnost koje je proteklih godina emitirao Real Madrid. Svi koji su mogli htjeli su u Milan, iako je limit stranaca mnogim kvalitetnim igračima bio nepremostiv. Boban je bio klasa, zbog kojeg se strogi i zahtjevni Fabio Capello odrekao i igračine kakav je bio Ruud Gullit...
Luka Modrić imao je širom otvorene oči kada je pratio Milan i reprezentaciju i maštao je da jednog dana bude “Boban”. Par desetljeća kasnije ne samo da je uspio u tome, nego je nadmašio svog idola. U klupskom (28 trofeja u velikom Realu), reprezentativnom nogometu (srebro i bronca), ali i individualnim svjetskim priznanjima, u kojima strše Zlatna lopta i The Best FIFA 2018. Prizor koji će ostati urezan u memoriju hrvatskog nogometa je svakako trenutak kada je Modrić primao FIFA-in trofej za najboljeg igrača godine, a Boban, tadašnji prvi suradnik predsjednika Giannija Infantina, rasplakao se dok je Modrić držao govor te podsjećao da ga je upravo on inspirirao...
Sacchijeva analiza
Prije šest godina Boban je bio glavni direktor nogometa AC Milana. I učinio je sve što je bilo u njegovoj moći da ga privoli na dolazak u Milanello. Modrić nije bio hladan na taj poziv, ali svaku pomisao o toj opciji odmah mu je prekinuo Zinedine Zidane. Ondašnji trener Reala rekao mu je da nema šanse da ga puste, taman da Modrić na tome inzistira. A nije, jer u Realu je Modrić bio “kući”, i unatoč 34 godine bio je uvjeren da još dugo može igrati na visokoj razini. Mnogi nisu, ali su se iz godine u godinu morali suočiti sa sjajnim mu igrama. Nakon toga je nanizao još 11 trofeja, 2 Lige prvaka, 3 prvenstva Španjolske, po 2 Superkupa Europe i Španjolske, 1 Kup Kralja, 1 svjetski kup. I s reprezentacijom se potvrdio na Mundijalu u Kataru, brončanom medaljom...
Sudbina je eto htjela da Luka Modrić doista krene stopama Zvonimira Bobana, u finalu svoje karijere, u kojem će postati playmaker AC Milana. Na pragu 40. godine, kao nekoć velikani Paolo Maldini, Billy Costacurta ili Zlatan Ibrahimović, koji su trajali još par godina nakon te “zvučne” dobne granice. Kada je nakon objave da će se Real i Modrić razići nakon klupskog Mundijala ubrzo stigla informacija da ga Milan pošto-poto želi u svojim redovima, brzo se rasplamsala rasprava u javnosti, kako pratitelja i navijača tako i stručnih analitičara. Nitko nije nimalo dvojio, naprotiv, da je Modrić velikan svjetskog nogometa i kao takav prestižno ime za posrnuli Milan. No, bilo je onih koji su, kao i tvorac najveće Milanove momčadi krajem 1980-ih, Arrigo Sacchi, iskazali skepsu oko angažmana igrača “na kraju puta, koji je već puno produžen do 40. godine”...
Sacchijeva analiza nije bila usmjerena protiv Modrića, više je djelovala kao dio njegove stalne poruke da talijanski klubovi, pogotovo oni najveći, moraju početi gurati mlade igrače kao što to čine u Europi. Talijanski nogomet u tom kontekstu djeluje kao antipod, jer su brojni igrači koji se u poznijim godinama angažiraju u Serie A, pogotovo stranci...
No, ubrzo je raspoloženje javnosti, pogotovo one koja diše za Milan, raslo u pozitivi prema angažmanu hrvatske legende Reala. Milan, nažalost za njihove navijače, pogotovo one koji su živjeli fantastične godine uspjeha u prvoj fazi ere Berlusconija (dok ga politika nije izobličila), više nije ni približno moćan kao 1990-ih. Štoviše, nakon što je pokojni Berlusconi prodao klub prvo kineskom poduzetniku Liju Yonghongu, a koji je ubrzo morao predati dionice zbog duga američkom fondu Elliott, Milan je ušao u godine snažnih vlasničkih i organizacijskih turbulencija, neuspjeha i latentnog ogorčenja navijača.
Tare umjesto Ibrahimovića
Nedavno je klub dobio i formalno trećeg vlasnika unutar osam godina, fond RedBird, ali nad čijim je djelovanjem sjena sumnje da je zapravo i dalje dio financijskog projekta fonda Elliott. Prošla sezona, u kojoj je glavnu riječ vodio Zlatan Ibrahimović, kao posebni savjetnik gazde Gerryja Cardinalea, završila je kao u noćnoj mori. Smjene trenera (Fonseca, Conceicao), promjene kadra, svađe, nesporazumi i kao najteža posljedica, tek osmo mjesto u prvenstvu! Sezona koja slijedi, bez europskog natjecanja, i pogotovo bez bogatih premija UEFA-e, bit će veliko iskušenje za blagajnu kluba, ali i šansa za resetiranje Milana...
U tom kontekstu gazda Cardinale promijenio je hijerarhijske odnose u upravljačkom dijelu. Ibrahimović ostaje njegov savjetnik za sportska i ina pitanja, ali struku u Milanu usmjeravat će “pravi” sportski direktor. Odabran je jedan od najboljih u Italiji, Igli Tare, koji se pokazao vrhunskim rješenjem kroz 15 godina rada u Laziju. Tamo je igrao posljednje tri godine karijere (do 2008.), a onda mu je osebujni vlasnik, Claudio Lotito, ponudio da bude sportski direktor. Tare, fajter po prirodi, iako su mu govorili da neće dugo izdržati s Lotitom, ostao je do 2023. i stekao veliki respekt nogometne Italije.
Njemu je Cardinale dao pune ovlasti za odabir struke i slaganje momčadi. Tare je odmah bio za Maxa Allegrija, jer je smatrao da Milan treba kadrove koji mogu odmah ići u borbu za rezultat (vrh), a ne u razvojne projekte. U tom smislu je odmah reagirao na odluku Reala da se odriče Luke Modrića, i s vrlo jasnim idejama nakon konzultacije s Allegrijem, krenuo je u akciju dovođenja kapetana Hrvatske. Čim je doznao da postoji raspoloživost Modrića za taj transfer, doletio je u Rijeku te u reprezentativnom kampu konkretizirao ponudu. Nije stvar u novcu, iako je Milan odmah ponudio pristojnih 3 milijuna eura neto (potom povišeno na 3,5 uz određene bonuse), nego u tome da je Tare uvjerio Modrića da će se Milan boriti odmah za scudetto. Činjenica da ne igraju Europu dodatni je plus za privolu dojučerašnjeg kapetana Reala, kojeg mediji u Milanu kontinuirano tituliraju “zlatna lopta”. Milan, koji ima najviše europskih naslova nakon Reala (7), uvijek se dičio sa svojih sedam Zlatnih lopti. Od Rivere preko Weaha, Gullita, Van Bastena, Papina do Ševčenka i Kake, koji je posljednji s naslovom (2007.).
Max Allegri je trener natjecatelj, neopterećen godinama, imenima, fokusiran samo na potencijal i učinak igrača. I odmah čim mu je rečeno za opciju Modrića, inzistirao je da ga se angažira. S njime Allegri dobiva igrača koji ima iskustvo, znanje, podređenost kolektivu, ali i pobjednički gard. Kao takav Allegriju će Modrić biti desna ruka na terenu i igrač koji će olakšati mlađima i novima da svi zajedno Milan vrate u vrh talijanskog nogometa.
Manje intenzivan ritam
Modriću svakako neće biti jednostavno. Nakon početnih skepsi, što se više približava njegov dolazak, sve više rastu očekivanja.
Prebaciti se s moda Reala na mod Milana nije teret u kontekstu veličine kluba. Milan je u tom smislu velikan, Meazza je monumentalan stadion koji redovito pohodi 70 tisuća gledatelja. Teža će biti prilagodba talijanskom nogometu, u kojem je više presinga i manje prostora nego u Španjolskoj, gdje braniči ne daju “disati” suparnicima, pogotovo onima koji se smatraju najvažnijima kod protivnika. No, u Italiji je ritam manje intenzivan nego u Španjolskoj, i za Modrića je to veliki plus. Na planu igre i kreativnih rješenja bit će sigurno veliko osvježenje za Rossonere. Vrijeme će uskoro pokazati kako će sve to izgledati.
Modrić će unutar idućih tjedan dana stići u Milano, obaviti liječnički pregled, odabrati mjesto stanovanja i potpisati ugovor 1 plus 1. Neće putovati na daleku turneju u Singapur, Hong Kong i Australiju, nego će se prvo odmoriti od stresnog zaključenja Realove priče i onda prionuti pripremi svoje vjerojatno posljednje aktivne sezone. Istina je da je sve podredio tome da bude dovoljno konkurentan da nastupi za Hrvatsku na Mundijalu 2026., a potom što bude. No, bude li u Milanu pokazao i dio čarolije kojom je osvojio Realov svijet, mnogi su uvjerenja da će ga Tare i Allegri, a pogotovo navijači Milana, nagovarati na još jednu sezonu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....