Gorica je doživjela ranije nezapamćene promjene u igračkom kadru ovoga ljeta jer čak 21 igrač iz prošle sezone više ne stanuje u turopoljskom prvoligašu, ali koliko god se činilo da je to previše odlazaka, u klubu su uvjereni da nisu pogriješili. Kreatori sportske politike Boštjan Blažinčić kao neformalni sportski direktor i trener Mario Carević sa suradnicima dobro su odvagnuli oko baš svakog imena i procijenili da je bolje krenuti u veliku rekonstrukciju nego nastavljati s onima koji iz različitih razloga nisu bili na razini očekivanja. Neki nisu željeli ostati, neki su bili u veteranskim godinama, neke se nije moglo zadržati unatoč nastojanjima (najbolji primjer novi član Hajduka Adrion Pajaziti), dok ima i onih koji kvalitetom ne zadovoljavaju buduće ambicije Gorice.
Kako god, rez je napravljen i sve misli su okrenute tome kako formirati novu momčad i to na temeljima jasne ideje igre koju je zamislio Mario Carević. On je na klupu Velikogoričana došao na početku druge četvrtine prošlog prvenstva, u situaciji kada je klub bio pri dnu. Do zimske pauze pao je i na zadnje mjesto i moralo se u zimskom prijelaznom roku reagirati dovođenjem 12 novih igrača. Situacija borbe za ostanak natjerala je trenera na golu nogometnu pragmatiku, jedino je bilo bitno osvajati bodove, a malo se mislilo na kvalitetu igre i razvoj igrača. Obrana je bila temelj igre, a golovi su pali u drugi plan i Gorica je završila s uvjerljivo najmanje postignutih pogodaka (29) u svojih sedam prvoligaških sezona od 2018.
Odmah po završetku zadnje utakmice Carević je najavio da u novoj sezoni očekuje posve drugačiju Goricu, koja će ideju igre temeljiti na ofenzivnim postulatima, a buduću momčad je zamislio kao miks mladih i napretka i uspjeha gladnih igrača te iskusnijih pojedinaca koji imaju kvalitetu višeg nivoa SHNL-a. U toj kategoriji vidio je kapetana Pršira, Mikanovića, Ercega, Fiolića i još neke, a posebno je inzistirao na zadržavanju polivalentnog veznjaka Tibora Halilovića. Nakon dugih pregovora klub je uspio potpisati ugovor s Halilovićem do 2028. godine i Carević je mogao odahnuti. Istovremeno, na tržištu je tražio mlade i potentne igrače, pogotovo u sredini terena, jer tu mu je plan dobiti na agresivnosti, trci i mogućnosti presinga. Stoga je bio jako zadovoljan dovođenjem iz Šibenika Ikera Poza i Ante Kavelja jer baš u njima vidi željeni profil veznjaka, koji dižu agresivnost i ritam igre.
Ostalo je za Carevića još važnog posla u slaganju momčadi, nedostaju mu još dva stopera i dva krilna igrača, ne bi loše došli ni još jedan desni bek i napadač, ali cilja se na dobre i kvalitetne akvizicije, a do njih nije jednostavno doći u ranoj fazi prijelaznog roka. Poslije tri tjedna rada, koji se obično naziva bazičnim pripremama, od subote i utakmice sa Širokim Brijegom u slovenskom Čatežu (10.00) kreće i najozbiljnije uigravanje s ukupno pet dvoboja do 26. srpnja. Već odigrana utakmica s ukrajinskim Šahtarom (minimalni poraz 0:1) poslala je dosta pozitivnih signala, igrali su Velikogoričani hrabro i beskompromisno protiv momčadi pune internacionalaca, koja se cijeni na preko 160 milijuna eura, a baš je to putokaz kojeg se želi slijediti. Agresivno, kreativno i u konačnici efikasno...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....