Tri je povratnika, gledamo li samo seniorsku karijeru, doveo Dinamo prošlog ljeta u prvom prijelaznom roku koji je u potpunosti odrađen s potpisom Zvonimira Bobana. Fran Topić je stigao iz Zrinjskog, Marko Soldo iz Osijeka, a obojica su iz teške sjene izašli tek krajem polusezone kad im je trener Mario Kovačević dao ozbiljniju minutažu.
Kod trećeg je obrnuta priča. Gabriel Vidović bio je starter na početku sezone i potom je potpuno pao u nemilost svog trenera. Danas je u drugom, trećem planu i veliko je pitanje hoće li se u Maksimiru više ikad vratiti u prvi. Ozbiljan kandidat za titulu najvećeg gubitnika Dinamove jeseni.
Gabriel Vidović je u Dinamo prvi put stigao u ljeto 2023. kao 19-godišnjak, Modri su njegovu posudbu iz Bayerna platili 500.000 eura. Došao je u ruke Sergeja Jakirovića, jedinog trenera koji ga je vodio te sezone. Imao je 40 nastupa (25 kao starter), zabio devet golova (treći klupski strijelac) i tri puta asistirao, s 2051 minutom bio je 12. po minutaži u klubu. Iako nije zadivio sve, po probirljivosti poznate Dinamove navijače, u Maksimiru su ozbiljno razmišljali o otkupu njegovog ugovora od Bavaraca. Nije se obistinilo jer je Modrima traženih 3,5 milijuna eura bio prevelik novac.
Umjesto koraka naprijed, Vidović je u sezoni 2024./25. napravio dva unatrag. Bayern ga je u jesenskoj polusezoni posudio Mainzu, za koji je imao dva nastupa (48 minuta) pa se i ozlijedio. Vratio se u München pa na proljeće skupio 25 minuta u četiri dvoboja u redovima prvaka...
Svjestan da u državi u kojoj je rođen neće pronaći sreću, dečko iz Augsburga krenuo je u potragu. Nije promašena bundesligaška sezona srozala njegov ugled, bilo je ozbiljnih klubova na čijoj se meti našao. Braga je jedan od njih, a poziv četvrtog po snazi kluba u Portugalu svatko mora ozbiljno uzeti u obzir. No, Vidović je prelomio:
- Želim u Dinamo ako je to ikako moguće. Bio sam tamo i bilo mi je izvrsno, htio bih se vratiti. Dinamo je moj san - rezonirao je Vidović.
Želja mu se ispunila, Boban je amenovao njegov dolazak za osjetno manji iznos od onog izvješenog u Münchenu godinu dana ranije. Dinamo je Bayernu platio odštetu od 1,2 milijuna eura plus 25 posto od idućeg transfera.
- Ne mogu opisati koliko sam sretan. Ponovno sam u najdražem dresu i ne mogu sakriti oduševljenje. Svi znaju koliko Dinamo znači za mene i za moju obitelj. Jednostavno sam presretan i zahvalan klubu na povjerenju - poručio je Vidović 16. lipnja kad je službeno objavljen njegov transfer.
Tražio je i dobio dres s brojem 10, njegov je plan bio biti nasljednik Martina Baturine na poziciji središnjeg ofenzivnog veznog igrača. No, kad su izrađene prve skice novog Dinamovog sustava, ta je pozicija iščeznula s papira. U Kovačevićevih 4-3-3 za Vidovića su postojale samo opcije klasični vezni ili krilo...
Počele su pripreme, a Vidovića to nije poremetilo. U programiranih 11 svojeg trenera imao je zagarantirano mjesto. Asistencija protiv Radomlja, gol Bravu pa i Ujpestu, Primorju i Krivbasu. Lijevo krilo bila je pozicija koju je Kovačević namijenio Vidoviću i ispalo je kao pun pogodak. Naravno, nije Dinamov trener od jučer, svjestan je on da Vidović nije klasično krilo, zato mu je i dao jasne upute “krilo si u fazi obrane, a u napadu imaš slobodu i ubacuj se u sredinu na poziciju koju voliš i kreiraj”. Bio je na tim pripremama jedan od najboljih dinamovaca, no da su pripreme jedno, a natjecanje nešto sasvim drugo, Vidović nam je zorno prikazao na vlastitom primjeru...
Nije čak ni krenulo tako loše, budući da je Dinamo prvenstvo otvorio s četiri uzastopne pobjede s Vidovićem kao starterom, a mladi je ofenzivac poentirao protiv Vukovara 1991 te izborio kazneni udarac protiv Rijeke. Istina, krenule su i tada, kad je bilo dobro, određene kritike na njegovu igru, a Kovačević mu nijednom nije dao minutažu veću od 70 minuta. U 5. kolu Dinamo je prvi put zapeo, 30. kolovoza u Varaždinu je odigrao 2:2, a bila je to prijelomna utakmica polusezone za Vidovića. U prvih pet utakmica bio je starter, a u sljedećih 21 tek je jednom startao uz deset ulazaka s klupe i deset ostanaka na njoj. U kolovozu 317 odrađenih minuta, od tada njih 237...
- Treneru, igrat ću što god želite, ali ja nisam krilo nego ofenzivni vezni - jasna je bila poruka nezadovoljnog mladića svom treneru, kojeg to nije dugo mučilo jer je s jednom od najboljih polusezona u karijeri taman počeo Arbër Hoxha...
Nisi lijevo krilo, O.K., sad ionako imam bolje rješenje, a bome imam i dovoljno veznjaka. Ako Kovačević to i nije izjavio, njegova djela rekla su puno više od riječi. Vidović je od startera postao igrač s kraja klupe. Čak je 17 njegovih suigrača jesensku polusezonu završilo s većom minutažom od njega.
U međuvremenu je, 1. prosinca, Vidović napunio 22. rođendan i s ovakvom polusezonom iza sebe teško može računati na neku novu atraktivnu ponudu iz inozemstva kakva je, ne tako davno, bila ona Bragina. Od raja do pakla u manje od pola godine, takva je zasad ova druga Vidovićeva era u “najdražem mu klubu”, u čijem je kadru za nastup bio u svih 26 ovosezonskih utakmica.
Dinamove zimske pripreme bit će kratke i u njih će Vidović ući s potpuno drugačijim statusom nego u ljetne.
Tada istaknut kao jedan od nositelja igre, sada igrač s kojim Kovačević ne zna što bi. Na lijevom krilu neprikosnoveni je gazda Arbër Hoxha, za mladog Cardosa Varelu planirana je veća minutaža, dok su na drugoj strani Mateo Lisica (kad se oporavi), Monsef Bakrar i uskrsli Fran Topić.
Vidovićeva realnost postaje borba za poziciju u veznom redu, a što je tek tamo... Ismael Bennacer, Miha Zajc, Josip Mišić, Dejan Ljubičić, Luka Stojković, Marko Soldo i Gonzalo Villar, svi oni, sedmorica ih je, trenutačno kotiraju bolje od Vidovića, a mjesta su samo tri. Tu je, još uvijek, i Robert Mudražija, jedini veznjak koji je u hijerarhiji ispod Vidovića, no koji će, ostane li u Maksimiru, napraviti sve kako bi tu činjenicu promijenio.
Na prvi pogled, a i na sljedećih desetak, Vidović je u bezizlaznoj situaciji. Mjesta u momčadi za njega nema, bit će osuđen na mrvice do kraja sezone, a na pravu ponudu i ekspresni bijeg iz Maksimira teško može računati.
Ugovor? Naravno, i tu je problem, budući da ga s Dinamom veže do 2029. godine. Mlad je, ništa još nije izgubljeno gledamo li veliku sliku, no pred Vidovićem je jedan od ključnih testova u karijeri. Hoće li to svoje veliko nezadovoljstvo uspjeti pretvoriti u dodatni motiv i ponovno se izboriti za mjesto pod suncem u Kovačevićevoj postavi ili će mentalno potonuti i ostati trajno zamrznut na klupi, samo je na njemu. Da mu je lako, nije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....