Sad je, eto, na redu Marcelo Ryan (23). Novi Dinamov napadač, je li, koji bi trebao doći idućeg mjeseca. I ljetos ga je Zvonimir Boban pikirao, ali Brazilac koji igra u Japanu tada je bio preskup pa su u Maksimiru odlučili pričekati zimu.
Idućeg mjeseca, naime, Ryan postaje slobodan igrač, završava mu posudba u Tokyo FC-u, a kako je njegov Sagan Tosu drugoligaš, izvjesno je da novi ugovor neće potpisati. Odštete nema, ali to znači i da ga još neki klubovi žele.
Ryan je visok i snažan, ali za tu visinu i dosta brz, dobro puca glavom, a iako je dešnjak, zabija i lijevom. Za Tokyo je zabio osam golova ove sezone, uz jednu asistenciju u 35 odigranih utakmica u svim natjecanjima. Upotrebljiv je isključivo na poziciji središnjeg napadača. Od 135 seniorskih utakmica u Brazilu i Japanu (41 gol i 9 asistencija), njegovo seljenje s pozicije centarfora bilo je jako rijetko.
I što kad (ako) Ryan dođe? Sandro Kulenović opet će biti jednom nogom na odlasku, a još jednu stubu bi se spustio i Dion Drena Beljo. Ako bingo svih igrača Football Managera postane bingo i Dinamova prijelaznog roka.
Još jednog u nizu u kojem Dinamo traži napadača. Ne, nijedna pozicija nije prošla takvu promenadu kao napadačka. Pogledajte samo ovu nisku: Beljo, Lisica, Bakrar, Cordoba, Kanga, Pjaca, Mbuku, Oliveras, Hoxha, Kaneko, Kulenović... A to su samo zadnje tri sezone. Nisku (krilnih) napadača od kojih su samo neki doista (bili) pojačanja, a većina samo prinove. Uglavnom skupe.
Od 2015. godine Dinamo je doveo čak 31 napadača i na njih potrošio skoro 32 milijuna eura, samo na odštete.
Bilo je tu dobrih poteza, dapače, poput dvojca Henriquez - Fernandes, pa dolaska tandema Petković - Oršić, Gavranović je dao svoje, kao i sadašnji Plavi Kulenović i Hoxha, ali navijači itekako pamte promašaje. A bilo ih je...
Sjećate li se, recimo, Wilson Eduarda? Koji je došao iz Sportinga i ekspresno su ga najurili. Ni Damian Kadzior ni Lirim Kastrati nisu opravdali uloženo, a u zadnjih pet godina nanizali su se napadači koji se u Zagrebu nisu prilagodili nakon što su došli s udaljenijih tržišta. Poput Ryana.
Počelo je s Mahirom Emrelijem, pa je stigao Takuro Kaneko, pa Juan Cordoba, a iz udaljenih su krajeva, iako s nešto europskog iskustva, došli Kanga, Mbuku i Oliveras.
Još jednu tradiciju Boban i Kovačević (da ne preskočimo i sportskog direktora Dapca) žele srušiti: Dinamo se nikad nije usrećio igračem iz japanske lige. Od Kazuyoshija Miure do Kaneka i Ogiware, uzorak je dovoljno velik da ne bude slučajnost.
Ryan je, eto, pred vratima, kao još jedan ‘kapitalac‘ kojeg Bobanova vlast parkira u Maksimir u borbi za naslov prvaka pa ljetni prodor u Ligu prvaka. Neće mu biti teško nadmašiti učinak svojih prethodnika iz japanske lige...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....