Vatreni je na okupljanje putovao 17 sati i prešao više od 10.000 kilometara: ‘Ništa nije naporno za Hrvatsku‘

Od Kalifornije, preko Londona, do Zagreba. Oko 17 sati "jahanja" i više od 10 tisuća prijeđenih kilometara. Da bi na vrijeme zakoračio na rujansko okupljanje "vatrenih", Marco Pašalić prešao je doslovno - pola svijeta. Prva stanica njegove avanture bila je zračna luka u Los Angelesu, u kojemu je njegov Orlando igrao u nedjelju, a zatim se na londonskom Heathrowu ukrcao na let za hrvatsku prijestolnicu, gdje je odjenuo opremu hrvatske reprezentacije i "osmicu" na dresu.

- Naporno? Ma ne, sretan sam i uvijek sam spreman doći, koliko god treba putovati. Ništa nije naporno za Hrvatsku - odmah nam uzvraća vječno nasmiješeni Marco na početku našeg razgovora, a ulovili smo ga u zagrebačkom hotelu nakon treninga uoči utakmice s Farskim Otocima.

Od posljednjeg kvalifikacijskoj ciklusa, prije tri mjeseca, 24-godišnji ofenzivac "preko bare" isporučio je sedam pogodaka, čime se njegov golgeterski konto na američkim travnjacima popeo do 14 golova u proteklih sedam mjeseci, kada se s Rujevice uputio na Floridu. U Sjedinjenim Američkim Državama proveo je proteklih pola godine, a koje mu "sitnice" iz Hrvatske najviše nedostaju na novoj adresi?

- Fali mi ljubav i druženje, taj osjećaj koji imate doma, da se ljudi vole družiti, taj neki kontakt, kave... Najviše mi fali obitelj, ona mi je na prvom mjestu, a to je, zapravo, ta "velika sitnica". Teško mi je nekada zbog vremenske razlike, ne možemo se uvijek čuti, pa su utakmice, treninzi, hoteli... Teško se nekada "pogoditi", a to mi je ponekad teško jer sam jako vezan uz obitelj. Bili su kod mene mjesec dana nedavno, ali vidio sam ih samo dva tjedna od tih mjesec dana jer smo putovali i imali utakmice. No, bliži se kraj sezone, radujem se pauzi i povratku u Hrvatsku. Nisam imao odmora, otkako je prošle sezone započeo HNL, odigrao sam 64 utakmice, ako se ne varam. Ovo je za mene najduža godina, ali, ujedno, i najveća prilika za napraviti što bolji učinak.

Prije samo tjedan dana dijelili ste teren s Lionelom Messijem. Ponovno. Štoviše, podijelili ste i mjesta na semaforu jer ste se obojica upisali u rubriku strijelaca, ali njegov Inter Miami je slavio, unatoč vašem pogotku za vodstvo. Djeluje li i dalje nestvarno kada ste na terenu s argentinskim čarobnjakom?

- Nestvarno je bilo prvi put, sada je ovo bilo treći put i malo sam se navikao. Međutim, svaka utakmica protiv njega je velika čast, a još kada zabijete... Pobijedili smo ih u dvije od tri utakmice, puno se toga može pozitivnoga izvući. U prvoj utakmici smo razmijenili dresove u Miamiju, naravno, čuvam ga na posebnom mjestu. Uzeo sam njegov dres, a on je uzeo moj, tada smo i kratko popričali.

Marco Pašalić i Lionel Messi bili su strijelci na utakmici prošlog tjedna

MEGAN BRIGGS Getty Images Via Afp

Otkrijte nam što je bio "okidač" za ovakvo podebljanje vaše statistike: u riječkom mandatu ste zabili ukupno 16 "komada", a u Orlandu ste već na njih 14 u 35 nastupa. Imate li više slobode u igri?

- Stil igre je malo drugačiji. Igra se baš ofenzivno i tu se mogu dobro snaći, igram veznog igrača prema naprijed, ne moram uvijek biti uz aut-liniju, nego imam slobodu kretanja u prostoru i bliže sam golu. Naravno, uz dobre suigrače to lakše funkcionira. Sretan sam i u gotovo svakoj utakmici se nađem u izglednoj prilici, u Rijeci mi je to nekada nedostajalo.

Imate li hrvatsku zajednicu u Orlandu? Održavate li kontakt s "našima" u Americi?

- U Orlandu nemamo to, niti Crkvu, niti nešto hrvatsko. To mi nedostaje. U Tampi postoji naša zajednica, tamo imam hrvatske prijatelje i odlazim tamo kad god uhvatim vremena, iako ima dva sata vožnje. U Montrealu sam upoznao jednog našeg fratra, s njim sam pričao, a to mi je isto bitna stavka jer mi je vjera jako bitna.

A hrana? Jeste li se dosad naviknuli ili ste ipak "sam svoj šef"?

- Više jedem kod kuće jer mi hrana vani nije dobra, moram biti iskren. Ne sviđa mi se to. Koje sam jelo usavršio? Uh, jedem crveni pesto i piletinu, to je moj specijalitet ha, ha.

U prošlosti ste nam jednom prilikom otkrili da ste kao "klinac" obožavali Harryja Pottera. U Orlandu je, pak, tematski park posvećen upravo tom heroju Hogwartsa. Jeste li ispunili dječačke snove?

- Ha, ha, vidio sam sve, bili smo kada je brat došao. Zadnja dva-tri mjeseca nismo baš izlazili iz kuće jer je jako vruće, neizdrživo.

U SAD-u je u prvih sedam mjeseci zabio 14 golova uz pet asistencija

MEGAN BRIGGS Getty Images Via Afp

Prije tri mjeseca izjavili ste da od Rijeke niste zatražili medalju za prvaka, ali biste ju voljeli imati. S obzirom na to da u vašoj trofejnoj riznici stoje prvenstvo i Kup, jeste li poduzeli što po tom pitanju?

- Ma ne ha, ha. Nisam tražio, nisam imao ni priliku jer sam bio u Orlandu dugo. Dečki su to zaslužili, kapa im do poda. Bila su to baš dobra vremena, prelijepe uspomene me vežu za Rijeku i to je fantastičan uspjeh.

Odraz tih podviga na Rujevici je i najsvježiji popis hrvatske reprezentacije: Ivan Smolčić, Toni Fruk, Franjo Ivanović i vi. Riječki kvartet. Da vam je netko prije dvije godine rekao da ćete zajedno biti u reprezentaciji...

- Ugodno me to iznenadilo. Opet smo se okupili. Mi, riječki dečki. Igrali smo svi zajedno i ovdje se zajedno družimo, baš nam je bilo odlično. Imamo dobru kemiju, dobro se poznajemo, a prije dvije godine vjerojatno ne bismo vjerovali da se ovo može dogoditi.

Je li Amerika spremna za Svjetsko prvenstvo iduće godine? Osjeti li se neka "vibra" u zraku?

- Ne baš, ali polako počinju pripreme. Sada je nedavno bilo Svjetsko klupsko prvenstvo. Čuo sam se s Joškom (Gvardiolom nap.a.) i pogledao utakmicu Manchester Cityja protiv Al-Hilala. Bilo mi je drago ga vidjeti.

Dakle, spremni ste ugostiti "vatrene" kod vas doma idućeg ljeta?

- Naravno, kako ne? To bi bilo sjajno! Nikad ne znate što se može dogoditi, ali bilo bi ti ostvarenje sna, zaista bih to volio.

U lipanjskom ciklusu upisao je jednu asistenciju

VLADO KOS Cropix

"Soccer" je u Americi možda u podređenom položaju, a jeste li onda stigli baciti oko na NBA ili neki drugi tamošnji klasik?

- Bio sam na početku NBA sezone, ali onda kasnije nisam stigao. Htio bih otići pogledati hokej na ledu u Tampi, to je tamo poznato, a UFC mi je najdraži od svega. Na to ću definitivno morati otići.

Nije tajna, pak, da biste se voljeli jednog dana vratiti u Europu...

- Naravno, svi znamo da su najbolje lige i nogomet u Europi, ali sada sam fokusiran na reprezentaciju. Važno mi je da budem dobar u klubu, da ispunjavam obveze i da se to vidi u utakmicama - zaključio je Marco Pašalić, koji je odigrao 68 utakmica za Rijeku, a dva nastupa upisao je i za prvu momčad Borussije Dortmund, dok je njih 35 upisao za drugu momčad "crno-žutih".