U Americi sve mora biti spektakl. I to ne onaj sitni, europski, koji se rađa iz spontanosti i atmosfere tribine, nego spektakl kao koncept, kao proizvod, kao obećanje. Dallas to razumije bolje nego itko. Grad koji je istovremeno i jug i zapad, i tehnološki centar i nostalgija po prastarom Divljem zapadu. Grad u kojem se neboderi presijavaju kao kockice leda u viskiju, ali gdje je svaka priča ipak malo prenapuhana - pa i ova nogometna. Soccer, ne football.
A samo nekoliko milja zapadno, u Arlingtonu, stoji AT&T Stadium. Betonirana megastruktura oblikovana kao da je netko pokušao precrtati budućnost pa pretjerao u doslovce svakom potezu olovke. Ako obično kažemo da su stadioni hramovi, onda je ovo svemirska katedrala. Tzv. Jerryworld. Dom Dallas Cowboysa, ali na nekoliko tjedana - i dom nogometnog svijeta. Stadion koji je stajao preko milijardu eura, na kojem će se igrati šlager prvog kola Mundijala, između Hrvatske i Engleske.
Savršeni show
Kad se vrata otvore, osjetiš hladan val klimatiziranog zraka koji odudara od teksaške sparine; kao da ulaziš u neki drugi kontinuitet vremena, gdje se sport pretvara u savršeno isplanirani show. U, poslovično si tepaju, najboljem stadionu na svijetu...
Ali koliko god ekrani bili golemi, veći od ponekih europskih tribina, koliko god reflektori bili podešeni tako da lice igrača izgleda kao u reklami, na terenu se ne može sakriti baš ništa. A tu počinje hrvatska priča. Hrvatska stiže opet kao ona reprezentacija koja je već navikla da joj se ništa ne poklanja. Ne zato što je mala - iako će vam Amerikanci to objasniti kao egzotiku - nego zato što je navikla na život s jedne tanke linije: između podcjenjivanja i straha od nje.
I tu, na početku turnira, točno na onoj prvoj čekić-stranici koja određuje ritam cijelog ljeta, očekuje je Engleska. Ona Engleska koja uvijek vjeruje da ima pravo na povijest, iako se s poviješću već desetljećima nateže kao s tvrdoglavim konjem. To je sudar koji nosi nešto duboko poznato. Ne samo zbog 2018., ne samo zbog svih tih novinskih narativa o hrabrosti, prkosu, taktičkom pragmatizmu i engleskoj opsjednutosti "we will win it this time", nego zbog činjenice da se ove dvije reprezentacije razumiju na terenu bolje nego što to žele priznati. Engleska zna da Hrvatska ima onu čudnu sposobnost rastegnuti utakmicu točno do točke nelagode. A Hrvatska zna da Engleska, kad joj se otvore kanali, može izgledati kao stroj. Ali ovo je Svjetsko prvenstvo, a strojevi često zaborave da nogomet još uvijek piše ruka čovjeka, ne algoritam.
Idealni uvjeti
Atmosfera u Arlingtonu bit će drukčija od one na kakvu su navikli i Englezi i Hrvati. Ovdje publika dolazi ranije, reda se u precizno označene blokove, kupuje litre i litre gaziranih pića i hot-dogove koji su veći od klasične europske porcije ručka. Iako će vani gorjeti, jer govorimo o sredini lipnja u Teksasu, unutra će biti točno 25 stupnjeva. Idealni uvjeti.
Ali s prvim zviždukom, kad se na ekranima pojave inicijalne postave, sve to pada u drugi plan. Jer nogomet ima onu čudesnu sposobnost da od najneobičnijeg prostora napravi dom. Da od milijarderske tehnološke kutije složi scenu nalik na bilo koji stadion na svijetu.
Da, bit će ovo spektakl, tribine primaju i više od 100 tisuća ljudi, a u toj će "Americi u ogromnom" Hrvatska tražiti svoj početak. Kao lakmus cijelog turnira. I zato Arlington neće biti samo stadion. Bit će sintagma ambicija. U tom trenutku, ispod tog golemo svoda metala, imat ćemo ono što Amerika najviše voli - priču. A priče su, kao što znamo, hrvatska specijalnost...
Pritom, pak, treba vidjeti i otkud će "vatreni" krenuti prema Dallasu. Naime, uskoro ćemo saznati gdje će Hrvatska biti stacionirana. Bira se između posljednjih pet opcija, od kojih su četiri smještene u saveznoj državi New Jersey, a jedna manje od 100 kilometara od Toronta.
Nottawasaga Inn Resort & Conference Centre nalazi se u Allistonu u Ontariju, Sheraton Convention Center Hotel smješten je u Atlantic Cityju, The Heldrich Hotel & Conference Center lociran je u centru New Brunswicka, Warren hotel uzdanica je gradića Warren, suburbije New Yorka, dok je The Ridge hotel dio New Yorka.
Poznavajući Zlatka Dalića i njegove dosadašnje preferencije, dojam je da bi mogao optirati na Ontariju, jer bi tamo bio najizoliraniji i imao bi kompletni mir, no hotelski smještaj u gradu Modrić&co. imali su u Dohi, kada su svejedno otišli putem mundijalske bronce. Bilo kako bilo, uskoro ćemo doznati gdje će se "vatreni" smjestiti za utakmice u Dallasu, Torontu i Philadelphiji, ali vjerujemo i one nakon prolaska skupine...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....