Daliću na Svjetskom prvenstvu treba "Schillaci", je li to ime na vidiku? Dvojica djeluju kao najbolji kandidati

U nogometu su godine Svjetskog prvenstva posebne, a kad država poput Hrvatske ima dvije medalje na dvije posljednje svjetske smotre, iščekivanje novog nastupa poprimit će dodatne dimenzije. Vatreni, kao i Francuzi, imaju šansu za gotovo nezamislivo - treći put zaredom osvojiti odličje. Francuska je u Rusiji i Kataru bila zlatna i srebrna, a Hrvatska srebrna i brončana. Koliko je to rijetko, pokazuje podatak da su dosad uspjeli samo Njemačka i Brazil. Elf u tri navrata, od toga je jednom bio na podiju na čak četiri povezana prvenstva, od finala 2002. do titule 2014. godine, a Brazil samo jednom, od svojeg četvrtog naslova 1994. do zasad posljednjeg 2002. godine.

Međutim, Hrvatska u 2026. ne ulazi s velikim riječima i jakim najavama koje bi grmjele do Olimpa. U božićnim intervjuima Zlatko Dalić emitirao je zabrinutost jer koliko god momčad imala kvalitete, evidentne su i slabosti. Do otvaranja Mundijala s Engleskom ostale su četiri utakmice i dvadesetak treninga, kao i pola godine klupskog nogometa. Je li to dovoljno da izbornik i stožer poprave krvnu sliku i nađu rješenja koja će biti senzacija u Americi i Kanadi? Hrvatskoj nedostaje vrhunski centarfor, suhog zlata vrijedilo bi joj vrhunsko krilo, a za još jači zadnji red i stoper ili branič najvišeg ranga. Lako bi bilo napisati da bi igrači kao što su Erling Haaland, Desire Doue i Virgil van Dijk riješili sve naše probleme, no takve nemamo i nećemo ih imati, neće se pojaviti u pola godine jer već bi bili na obzoru. Međutim, može li Dalić izvući iz šešira nekog svojeg Salvatorea Schillacija? Igrača koji još nije debitirao za Hrvatsku, kao što Toto nije za Italiju sve do ožujka 1990. godine, a onda je bio prvi golgeter Svjetskog prvenstva sa šest pogodaka.

Koga bi struka Vatrenih mogla ponuditi u napadu u Orlandu za tri mjeseca, gdje su najavljene prijateljske utakmice s Kolumbijom i Brazilom? Postoje li na horizontu dečki koji zaslužuju šansu da se vidi jesu li sposobni nositi se pa i nametnuti u ogledima s tako jakim rivalima?

- Još uvijek je tu najkvalitetniji Budimir, a on je i najstariji. Treba nam pravi, moćan, jak, brz napadač koji može i pobjeći. Nažalost, nemamo ga... - rekao je Dalić za RTL.

Nema ga, a može li ga "stvoriti"? Može li taj moćan, jak i brz napadač koji bi bio u stanju pobjeći kad mu Luka Modrić i veznjaci gurnu pokoju loptu, a to je najneiskorišteniji potencijal našeg veznog reda, biti Michele Šego? Otkako u Hajduku igra devetku, prometnuo se u prvog strijelca SHNL-a s deset golova, od toga osam iz igre. Ili bi trebalo Franku Kovačeviću pretpoziv pretvoriti u poziv? Dugo već kao potencijal takvog profila kotira Anton Matković, ali njegove igre, posebice tehnička izvedba, i dalje su daleko do reprezentativnih standarda. I dok će se Matkovićev napredak pozorno pratiti, izbornik ima mogućnost staviti na Šegu i Kovačevića. Jasno je da nisu svjetske klase, ali imaju karakteristike koje bi u kvalitetnoj ekipi kao što je Hrvatska mogle doći do izražaja te bi dobili dimenziju više. Od svih koje je dosad pozivao, slična vrsta ofenzivca je jedino Franjo Ivanović, međutim, malo je igrao kao devetka u reprezentaciji, više na krilu što mu ne leži. Franjo zaslužuje i dalje povjerenje, dok su i Budimir, a dakako i Petar Musa, i Igor Matanović, i Bruno Petković, koje je u novije doba stavljao na popis, drugačija sorta špice. Nisu iz Dalićeva priloženog opisa. Kao ni Beljo ako bi privukao pozornost igrama u Dinamu.

Pravi "boom" Šege krenuo je 19. listopada u Hajdukovoj pobjedi u Puli gdje je dao dva gola, potom je u dva mjeseca postigao još šest. Imao je i promašaje, statistika govori o sedam neiskorištenih velikih prigoda, no ne može se poreći da se oko njega stalno nešto događa, da ima "nos za gol", kao i trku za presing, a na njemu je da dodatno poradi na izvedbi. Dalić ga dobro zna iz Varaždina gdje je igrao krilo, ali Šego je bolji kao centarfor nego na strani. U viziji trenera Bijelih Gonzala Garcije istisnuo je iz početne postave Marka Livaju, premda je Livaja tema koja bi mogla obilježiti Hajdukovo proljeće.

Kovačević je stao s golovima u finišu jeseni, posljednji je zabio 1. studenoga, imao je i ozljedu, a kako je najavljen njegov transfer iz Celja, vjerojatno će presudno za status biti što će pokazati u novom klubu, dok Ivanović ima problem s minutažom kod Josea Mourinha. Izbornik će popis za prijateljske oglede dati 9. ožujka. Hajduk do tada ima osam prvenstvenih utakmica, računajući i derbije s Rijekom i Dinamom. Na Šegi je da se preporuči izborniku, ako nastavi zabijati te bude i dalje prvi golgeter SHNL-a, ima rezona da dobije šansu. Jednako vrijedi za Kovačevića, čiji god dres nosio. Ukoliko će se Brazil i Kolumbija iskoristiti da se testira njih ili neke druge, te će utakmice imati puni smisao. Kad bi u tim dvobojima pokazali da mogu, da su sposobni pobjeći obranama i zabiti, ili barem opasno prijetiti, to bi bio pokazatelj da su kadri biti otrov i za rivale poput Gane koja je ipak 72. na svijetu, a nije se ni plasirala na Afrički kup nacija, nego je s igračima poput Kudusa, Semenya i Sulemane bila zadnja u kvalifikacijama iza Angole, Nigera i Sudana.

Pozicija napadača je primarna. Ante Budimir će dobiti svoj dio kolača, tu je i Andrej Kramarić koji nije klasična špica i vjerojatno će ga se koristiti i na strani, i iza napadača, no stalni pokušaji s jednakim i sličnim profilima ne daju napredak. U posljednje dvije i pol godine Hrvatska je odigrala malo utakmica na svojoj staroj razini. Vapi za svježom kvalitetom.

Osim što za lijevo krilo stožer ima Ivana Perišića i alternativno Mislava Oršića, dojam je da nas na desnom čeka nova doza improvizacije, pri čemu bi šansu mogao dobiti i Adriano Jagušić, koji je također više veznjak nego krilo. No, kako su izbornik i suradnici hrabro spremni gurnuti u prvi plan Jagušića, i kako su promovirali Matanovića koji zapravo na klupskoj razini nikad nije igrao reprezentativno, ali su iskazali vjeru u njega, je li vrijeme da u ožujku odlučno potraže centarfora koji je – moćan, jak i brz, koji može pobjeći? Kad već nemaju takvog gotovog igrača u velikom svjetskom klubu...

Po pitanju obrane traži se četvrti uz Stanišića, Šutala i Gvardiola, bilo to stoper ili branič, opcije postoje, ne i konačan odgovor koja je najbolja, a iako je Mateo Kovačić ozlijeđen, najmanje je brige u veznom redu. Možda u Americi više nećemo imati najbolju sredinu terena na turniru, kao u Rusiji i Kataru, no imat ćemo jaku – Modrić, Petar Sučić, Mario Pašalić, Kovačić, Majer, Vlašić... Dok god Hrvatska ima Modrića i Perišića, drži određeni nivo i zato to treba najbolje moguće iskoristiti.