Bronca je krvavo zarađena i zato je još veća. Dok su Vatreni pjevali s navijačima Moju domovinu, u njihovim očima zrcalila se sva istina ovog Svjetskog prvenstva. Hrvatska, koja je ranije dvije medalje osvajala i s borbom, i s mukom, i u Rusiji na dramatičan način, tim je prilikama prije svega ubirala goleme komplimente za igru, za velemajstore koji su se vinuli u orbitu nogometnim vještinama kakve malo tko posjeduje. U Kataru smo imali i Luku Modrića i niz sjajnih igrača, da nije tako nikad ne bismo bili na pobjedničkom postolju, ali ovo je odličje prije svega rezultat nadljudske borbe, mentalne snage i entuzijazma utemeljenog na domoljublju i silnoj želji Vatrenih da još jednom hrvatski narod razvesele i učine ponosnim. Mlađi i da sebe potvrde kao prave hrvatske reprezentativce dostojne slave dresa kojeg nose...
"Ono što je bio Brazil, to je sada Hrvatska..." često se pjeva i spominje ovih dana, no mnogo više od bilo koga i bilo čega Hrvatska je najveće čudo svijeta. U 24 godine treća medalja, to je toliko grandiozno, veličanstveno, toliko spektakularno, svemirsko veliko da nikome na planetu još nije jasno kako i odakle. A tako je jednostavno, i tako se dobro moglo vidjeti na ovom turniru – iz igračkog talenta i domovinskog kulta nacionalne vrste koja cijelu Hrvatsku čini boljom, uspješnijom, sretnijom, primamljivijom nego što inače jest. Kad bi nogometaši, kao što su u vrijeme Mundijala, bili proroci našeg društva, kad bismo imali političke elite koje bi u sebi nosile barem malo njihove poslovne i ljudske klase, gdje bi nam bio kraj.
U nogometu Hrvatskoj niti približno nije kraj. Treća medalja na svjetskom prvenstvima može biti i najava da se Vatreni neće umoriti skupljati odličja.
Imali smo fantastičnih i teških trenutaka, boljih i lošijih izdanja, u 90 minuta dobili smo samo dvije utakmice, s Kanadom u skupini i s Marokom za broncu, u sedam nastupa zabili smo tek osam golova, nismo imali pravu napadačku igru jer da jesmo u nedjelju bismo igrali finale, ali na broju je bilo sve osim toga. U maniri velikih i moćnih eliminirali smo Japan i prvog favorita Brazil udarcima s bijele točke. Argentina i Francuska igraju finale, oni su ovaj put najbolji, ali mi, Hrvatska, odmah smo, prvi do njih. Iz Rusije smo se vratili sa srebrom, finale ostaje najveći rezultat, ali kad se Prvenstvo okonča pobjedom kraj je puno ljepši. Kao bajka, ali hrvatska nogometa bajka traje, to je najbolja bajka svih vremena. To što su ispisali Boban, Šuker, Modrić, Perišić, Ćiro, Dalić..., to nije mogao niti Hans Christian Andersen. Nakon Rusije mnogi su misli da nas više neće biti, da je to bljesak i labuđi pjev jedne generacije, a samo četiri i pol godina kasnije pitamo samo jedno: tko to može? Osim Francuske.
Luka Modrić dodatno je učvrstio bogovsko mjesto u povijesti hrvatskog nogometa, a Zlatko Dalić pridružio mu se u trenerskoj ulozi. Njihov zagrljaj na kraju simbolizira moć i zajedništvo s kojim je Hrvatska došla do trona.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
Hrvatska je osvojila treće mjesto na SP-u u Kataru, a odmah po završetku utakmice između Hrvatske i Maroka u Mundocastu je analizu utakmice donio Ilija Lončarević. Proslavljeni trener je opisao zbog čega je Luka Modrić fenomen, Joško Gvardiol najbolji stoper na svijetu, a Ivan Perišić nevjerojatan na ovoj poziciji. Pogledajte cijelu Mundocast: