Rijetko sam se kad u novinarskoj karijeri sramio sam pred sobom kao u utorak navečer na Lusailu i zato ovu priču moram napisati u prvom licu. U medijskom centru gledao sam utakmicu Maroko – Španjolska u društvu ekipe brazilske TV Globo, barem sat i pol stolac do mene sjedio je čuveni Junior, jedna od najvećih zvijezda mitske 1982. godine i zapravo cijelog desetljeća Selecaa, čovjek sa 74 nastupa za Brazil od 1979. do 1992., jedan od junaka mojeg djetinjstva, a nisam ga prepoznao.
Razgovarao sam s čovjekom ne znajući tko je on. Isprva sam mislio samo jedan od novinara. Sve mi je bilo jasno tek kad je otišao na tribinu. Po završetku susreta u kojem je Portugal demolirao Švicarsku morao sam ga pronaći pod svaku cijenu. Postavio sam zasjedu ispred dizala za medije i imao sreću. Ispričao sam mu se što ga nisam prepoznao i napravio "selfie" jer da nemam fotografiju ne znam tko bi mi povjerovao. Tek sam tada mirno mogao u hotel...
Rano sam se nacrtao na Lusailu maštajući kako bi bilo lijepo da se Vatreni uprizore na njemu u polufinalu. Htio sam u press centru pogledati Marokance i Španjolce. Sjeo sam za poduži stol za kojim nikoga nije bilo. Odjednom su se "sjatili" Brazilci, njih petnaestak s televizije i radija Globo. Zaposjeli su sve slobodne pozicije i dobar dio susjednog stola. Temperamentno su pratili utakmicu, skakali, pljeskali, kao navijači na tribini. Mnogi eminentni novinari ili bivši igrači. Razgovarali su dakako na portugalskom jeziku, ali predstavio sam se kao Hrvat i bacio tu i tamo pokoji komentar na engleskom jeziku. Prihvaćali su razgovor...
Trojac koji je radio utakmicu bio je odjeven službeno u plave košulje s logom televizije, ostali kako tko. Jedan mi je bio poznat, ali morao sam ga guglati. Roger Flores, nekadašnji igrač Benfice i mnogih brazilskih klubova, koji je čak dio karijere proveo u Kataru. Fini ofenzivni veznjak, no samo s jednim nastupom za Selecao u prijateljskoj utakmici u kojoj su dobili Haiti 6:0. Zabio je dva gola.
Drugi je Luis Alberto, moderator, velika televizijska faca u Brazilu. Tik do mene sjedio je stariji čovjek gotovo bez kose, kratke sijede brade i s naočalama. Tretirao sam ga dao "djeda Juru iz susjedstva", tako smo i čavrljali. Tek negdje u doba "penala" prošlo mi je glavom – pa je li to Junior? Ili sam poludio?
Maroko je pružao izvrstan otpor, iako je La Roja više napadala kako je susret odmicao, no afrička ekipa imala je sjajne šanse.
- Jeste li vidjeli Moratu, što taj čini – rugao mu se Luis Alberto kad je pogriješio u šansi. - Morata je to, Morata, što se čudiš – smijao se Junior. - Ovaj ne zna gdje je – počeo se i on snebivati kad je Marokanac Cheddira prokockao treću priliku.
Atmosfera je rasla, napeta utakmica izazivala je reakcije po cijelom medijskom centru, stekao se dojam da nitko ništa ne radi nego gledaju u ekrane. Kako će biti Brazil – Hrvatska, bacim kost u jedom času. Nekoliko ih se okrene prema meni.
- Teška utakmica, jako teška za Brazil – odgovorio mi je Junior za kojeg u tom času još nisam znao da je on. I dometnuo: - Lakše bih vam više rekao na portugalskom, talijanskom ili španjolskom jeziku, engleski ne govorim osobito dobro.
- Kolega, sve je u tom susretu moguće. Mi koji brazilsku ekipu poznajemo u dušu jako smo dobro toga svjesni – uskočio je čovjek s druge strane Eraldo Leite, reporter Radija Globo.
- Hrvatska je jaka, vrhunska ekipa. U Europi malo tko igra tako južnoamerički kao Hrvati, a osim toga imaju moć izdržati sve. Nisam siguran što će se u petak dogoditi – nastavio je Junior.
No, Brazil je favorit, bio sam uporan.
- Favorit? Što znači biti favorit? I Španjolska je bila favorit, pa gledajte što se događa – pokazao je rukom prema ekranu.
Što cijenite kod Hrvata?
- Modrić, Kovačić, Perišić, Brozović... Ima se koga cijeniti. Osim toga vaša momčad je odlučna i uporna, ima golemu volju i mentalnu snagu, dobivate na jedanaesterce što je mnogima drama – dodao je Junior.
Utakmica klizi prema kraj produžetka, Sarabia pogađa stativu.
- Vau, kako ovo nije zabio – čudi se Roger Flores.
Dečki Luisa Enriquea ne mogu pogoditi s bijele točke.
- Usrali su se – dobaci netko iz pozadine.
Luis Alberto plješće, Junior plješće, pozdravljaju uspjeh autsajdera. Gledam okolo da vidim ima li koji poznati lik. Nitko ne dolazi u vidokrug, krivo mi je jer iskoristio bih šansu da pitam kako gleda na Hrvatsku i izglede s Brazilom. Malo bolje pogledam čovjeka kraj sebe. Je li to Leovegildo Lins da Gama Junior? Kao igrač imao je afro frizuru i gustu crnu bradu, sad vlasi na glavu gotovo i nema. Prisjećam se da sam ga sreo u Recifeu 2014. godine sat i pol prije utakmice Hrvatska – Meksiko. Tada sam se fotografirao s njim. Bio je u godinama, no fino obrijan i nije nosio naočale. Nisam siguran, a kopka me.
- Španjolska ima mlade igrače, možda ju je to koštalo. Iskustvo je uvijek dragocjeno – ubaci se kolega Leite s radija. - I Brazil je mlad, Vinicius, Richarlison, Raphinha, Paqueta... Prvi put igraju na Svjetskom prvenstvu. Zato vam kažem da niste bez šansi ako uspijete dovesti utakmicu u takvu atmosferu da to neiskustvo dođe do izražaja – opet će Junior. - Po meni izgledi su 50:50 – precizirao je Leite.
Je li ovo Brazil za svjetskog prvaka?
- Pitanje je. Ima kvalitete, ali i upitnike – složili su se obojica. - Francuska će biti opasna. Argentina također, potencijalni suparnik u polufinalu – dodao je Leite.
Početak ogleda Portugal – Švicarska kucao je na vrata. Pitam Leitea tko bi iz ovog Brazila mogao igrati u onom iz 1982. godine?
- Svakako golman Alisson. Vjerojatno Thiago Silva i Marquinhos, za ostale nisam siguran...
Junior nije ni trepnuo. Ta njegova generacija Zica, Socratesa, Edera, Falcaa... bila je nogometna poezija koja je osvojila svijet. Njihovo majstorstvo i šarm igre bili su neodoljivi. Junior kao sjajan veznjak prebačen je na lijevog beka da bi svi genijalci mogli ostati na broju.
Nema mira i pitam ga – jeste li vi novinar ili bivši igrač? Kao da sam ga opsovao. Prostrijelio me pogledom, desnom rukom stisnutom šakom blago se udario o prsa i kazao:
- Ja sam bivši igrač.
Sigurno je mislio – kakav si ti novinar kad me ne poznaješ! Djelovao je da se uvrijedio. Imao je akreditaciju, ali zakrivenu sa strane. Nisam mogao vidjeti ime. Taman sam se htio ispričati što nisam siguran, ali je li on Junior, kad je stigla njegova kolegica i odvela ga na tribinu. Mislio sam poviknuti mu da stane. Nisam. Sat i pol sjedili smo zajedno, a sad tek želim doznati tko je on. Otišao sam po sendvič i sok. Leite, kojem također cijelo to vrijeme nisam znao ime, i dalje je sjedio na istom mjestu. Pitam ga tko je taj čovjek koji je bio pokraj mene.
- Junior, to vam je Junior iz 1982. - odgovori mi sa smiješkom. Počnem se udarati po glupoj glavi, a on mi se smije.
Portugal i Švicarska odigrali su lijepu utakmicu, Švicarci su izgleda došli na Svjetsko prvenstvo pobijediti Srbiju i to je za njih bilo to. Vidjeli smo već kad nisu ganjali još jedan gol u ogledu sa Srbijom i prvo mjesto koje bi ih vodilo na Južnu Koreju, potom na Hrvatsku. Za Xhaku i društvo je bilo bitno samo matirati Srbe.
Portugal je blistao, Goncalo Ramos se proslavio s tri gola, ali navijači su ovacijama pratili samo Ronalda. No, mene je mučio Junior, moram ga naći da mu se ispričam. Stao sam kraj dizala i nisam dugo čekao. Nasmiješio se, kazao: - Sve OK, davno je bilo kad sam igrao. Ali neću vam sad dati intervju, jedino ako želite na portugalskom, talijanskom ili španjolskom jeziku.
Može selfie?
- Kako ne.
Nasmiješio se još jednom i dobacio:
- Portugal izvrsno igra. Ronaldo je na klupi, dakle Santos misli da može otići daleko. Veselim se utakmici Brazil – Hrvatska. To će biti pravi dvoboj ekipa koje znaju nogomet. Najveći test za Brazil dosad u Kataru.
I odšetao je u noć. Otišao sam po sok u medijski centar i lagano na metro. Tamo su se upravo u suprotnom smjeru pojavili Marokanci. Postaja se "tresla" od decibela podrške. Portugal je zabio šesticu, ali Maroko je bio zvijezda dana. Kako je rekao Junior, dokaz da favorit ne mora pobijediti.
Eh, da sam ranije znao da je on Junior pitao bih ga sjeća li se gostovanja s Torinom u Splitu 1985. godine kad su ispali od Hajduka u Kupu UEFA i još koješta. Bilo je kasno za to. Barem više nisam toliko jako osjećao sram.
POGLEDAJTE NOVI MUNDOCAST
Bi li se iti jedna druga zvijezda ponašala kao Cristiano Ronaldo? Kako odmoriti najzaslužnije Vatrene pred utakmicu s Brazilom? Na ta i druga pitanja u novom Mundocastu odgovara nekadašnji proslavljeni nogometaš Dario Šimić.