FABRIZIO CARABELLI/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA Fabrizio Carabelli/zuma Press/profimedia
RIZNICA SJEĆANJA

Hram nogometa ipak neće pregaziti bageri: Trebao se srušiti, ali onda su svi shvatili jednu stvar...

Putevi Intera i Milana će se razdvojiti budući da svaki klub namjerava graditi stadion za sebe
Piše: Robert KrnjićObjavljeno: 16. kolovoz 2023. 11:14

Veličanstveni nogometni amfiteatar, neprocjenjivi spomenik kulture i raskošna riznica kolektivnih sjećanja. Tako bismo, u tri ključne dimenzije, mogli definirati čuveni San Siro s obzirom na golemi udio kojeg zauzima u ukupnoj sportsko-civilizacijskoj baštini Milana i Italije, ali i s obzirom na sve ono što diljem globusa simbolizira u percepciji ljubitelja “najvažnije sporedne stvari na svijetu”.

O značenju mitskog stadiona u kontekstu nogometne igre i povijesti mogli bismo ispisati ne samo brojne novinske stranice nego i čitave knjige, no u fokusu ovog teksta primarno su aspekti koji nadilaze granice samog travnjaka. Ovdje je riječ o sentimentima trajno utkanima u Stadio Giuseppe Meazza i, gotovo transcendentalnim, iskustvima koje je taj kultni objekt desetljećima pružao kako igračima tako i navijačima. Ovdje je, dakle, riječ o nogometnoj romantici i - nostalgiji.

Preskupo renoviranje

Kako bismo pojasnili takav pristup, potrebno je vratiti se u bližu prošlost. Čelnici Intera i Milana, naime, 2018. su godine potpisali “memorandum o razumijevanju”, u čijem je središtu bila ideja o rekonstrukciji San Sira. Ta i takva ideja uobličena je i nadograđena godinu poslije u pismu namjere adresiranom na ured milanskog gradonačelnika Giuseppea Sale, uz bitnu razliku da se u tom dokumentu, zbog strukturne kompleksnosti stadiona (tri etaže, svaka zasebno sagrađena), praktično odustalo od ideje rekonstrukcije, te je gradskim vlastima, u konačnici, predstavljen plan koji kao jedinu opciju vidi rušenje najvećeg dijela postojećeg San Sira, odnosno gradnju potpuno novog nogometnog zdanja.

image
FABRIZIO CARABELLI/LIVEMEDIA/I/IPA/PROFIMEDIA Fabrizio Carabelli/livemedia/i/ipa/profimedia

Gradonačelnik Sala blagonaklono je gledao na čitav projekt, koji je u talijanskom društvu izazvao polarizaciju, a prve su prepreke, u javnoj raspravi, postavile zelene udruge, kao i udruga Sì Meazza, koja okuplja sve one koji se protive rušenju starog stadiona. Eventualnoj realizaciji projekta nije naruku išla ni pandemija koronavirusa, koja je dodatno usporila cijeli proces i zadržala projekt negdje u bespućima talijanske birokracije.

Određeni pomak dogodio se u prosincu 2021., kada su Inter i Milan raspisali projektni natječaj, a projektantom je imenovana arhitektonska tvrtka Populous (koja je projektirala novi Wembley i stadion Tottenham Hotspur) sa svojim grandioznim dizajnom “Katedrale”. Trošak predmetnog projekta procjenjivao se na oko 1,2 milijarde eura, a uključivao je gradnju stadiona usklađenog s najsuvremenijim standardima (kapaciteta 65.000 gledatelja), novu četvrt za pješake oko stadiona, uz 110.000 kvadrata zelene površine, veliki prostor za komercijalne jedinice i podzemnu garažu. Gradnja je trebala početi u proljeće sljedeće godine i završiti uoči početka sezone 2027./2028., no prema posljednjim informacijama, planovi vlasnika Intera (obitelj Zhang) i Milana (Gerry Cardinale/RedBird Capital, a prije njega Paul Singer/Elliot Management) ipak neće zaživjeti, barem ne na željenoj lokaciji, a sve zbog odluka mjerodavnih lombardijskih institucija koje su utvrdile kulturno-povijesnu vrijednost San Sira.

Prošlog je utorka, naime, Regionalno povjerenstvo za kulturnu baštinu Lombardije jednoglasno potvrdilo prijedlog Nadzornog tijela za arheologiju, likovnu umjetnost i krajolik Milana o zabrani rušenja druge etaže San Sira zbog “postojanja kulturne baštine”.

image

San Siro

DANIELA PORCELLI/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA Daniela Porcelli/zuma Press/profimedia

Sukladno tome, Inter i Milan okrenuli su alternativnim lokacijama, međutim, njihovi će se putevi najvjerojatnije razdvojiti budući da svaki klub namjerava graditi stadion za sebe. Prema napisima talijanskih medija, Inter će nastaviti suradnju s Populousom, a kao potencijalnu lokaciju za svoj novi nogometni dom vidi u Rozzanu, naselju koje se nalazi devet kilometara južno od Milana. “Nerazzurri” su već pokrenuli i postupak izrade studije izvodljivosti na navedenoj parceli. “Rossoneri” bi, pak, u budućnosti svoje domaće utakmice mogli igrati u San Donatu, 10 kilometara jugoistočno od Milana, a da se ne radi tek o spekulaciji, potvrđuje i činjenica da je klub kupio 90 posto udjela u Sportlifecityju, tvrtki koja je vlasnik zemljišta na kojem bi trebao niknuti novi stadion.

image
IPA/DDP USA/PROFIMEDIA Ipa/ddp Usa/profimedia

S jedne strane, ovakav rasplet događaja mogao bi imati negativne reperkusije. Jedna od njih je, svakako, činjenica da će Inter i Milan, prema svemu sudeći, u relativno skoroj budućnosti (San Siro je u njihovu najmu do 2030.) razvrgnuti svoj nogometni “brak” i iseliti se iz doma koji dijele još od 1947. (tada se Inter pridružio Milanu, koji je na stadionu bio od izgradnje 1926.) Fenomen “Derby della Madonnine”, kod kojeg je sintagma “u gostima” postojala samo na papiru, uskoro bi, u svojem izvornom obliku, mogao završiti u ropotarnici povijesti, a to je svakako nešto što će promijeniti poimanje Serie A u odnosu to kako smo je navikli poimati desetljećima.

Među najznačajnijima na svijetu

Osim toga, postavlja se pitanje i što će sa San Sirom/Giuseppeom Meazzom uopće biti kada posljednji stanar ugasi svjetlo i zalupi vratima. U ovome je trenutku jedino sigurno da će kultni stadion ugostiti ceremoniju otvaranja Zimskih olimpijskih igara 2026. godine, a kako će grad (kao vlasnik), nakon odlaska velikana, koristiti ovu monumentalnu nogometnu građevinu, zasad nije poznato. Postoji određena bojazan da bi San Siro mogao pasti u stanje hibernacije i biti zanemaren, no treba se ipak nadati da će Talijani izbjeći takav scenarij i da će znati iskoristiti sav potencijal koji će im se ponuditi.

S druge strane, pozitivno je što jedan od najprepoznatljivijih nogometnih hramova i simbola ipak neće biti oskvrnut eksplozivom i hidrauličnim čekićima, te pregažen buldožerima i bagerima. San Siro, u kulturnom smislu, zasigurno nije na razini milanske katedrale, La Scale ili “Posljednje večere” Leonarda da Vincija, ali je svejedno izuzetno vrijedan dio milanske i talijanske kulturne baštine. Milanu i njegovim stanovnicima, ali i nogometnim zaljubljenicima diljem svijeta, donio je jednako, ako ne i više radosti kao i bilo koje drugo remek-djelo u glavnom gradu Lombardije.

S obzirom na masivnu betonsku konstrukciju, estetika, definitivno, nije San Sirov “forte”, kao što to nisu ni komfor ili problematizirana ekonomska isplativost, ali i takav, sa svim svojim nedostacima - jedan je od najznačajnijih nogometnih stadiona na planetu.

Linker
25. studeni 2024 13:52