Marko Livaja neće vidjeti Rotterdam. Emocije su na Rujevici još jednom bile jače, ovog puta nije mogao istrpjeti nepravdu. Isto kako je pred dva tjedna s megafonom u ruci emotivno, za igrača neuobičajeno euforično, predvodio navijačko slavlje, tako je u dresu reprezentacije odlučio odustati od nastupa na Final Fouru Lige nacija, jer emocije su čudesna ljudska karakteristika. Livaja, rođeni natjecatelj, fajter koji nikada ne popušta i rijetko gubi utakmice, izgubio je dvoboj s primitivizmom. Položio je oružje pred uvredama, odustao od nastupa, od utakmica za koje tako srčano živi.

Mislili smo da su scene poput one s treninga reprezentacije, koje su se prošlog ponedjeljka dogodile na Rujevici, stvar daleke prošlosti. Da je reprezentacija mjesto okupljanja, zbližavanja. Obitelj u doslovnom smislu slogana koji krasi Vatrene i HNS. Ali prevarili smo se. Štoviše razuvjerili smo se u najtežem obliku. Obitelj uvijek stane iza svog člana, a Livaja nije osjetio tu podršku. Zato je odlučio da je bolje otići kući, pokušati naći unutarnji mir, nego ranjene duše otići na veliki turnir Lige nacija.

Došao je pod grbom u koji se navijači zaklinju

Možda će nekome rečenice zvučati patetično, ali onaj tko poznaje Livaju, taj zna o čemu je ovdje riječ. Igrača s terena svi vide, ali nije Livaja samo igrač. Prije svega je čovjek koji ima i ponos i čast. S ponosom i časti igra za Hajduk, s istim žarom i za reprezentaciju Hrvatske. Ali nije lako biti Marko Livaja. Ne samo u Rijeci, nego i na više stadiona širom Hrvatske.

Jasno je da Livaju suparnički navijači ne podnose, ali Livaja je na Rujevicu došao pod hrvatskim grbom i zastavom u koji se svi navijači zaklinju. Vjerojatno i onaj primitivac koji je salvom uvreda zasuo Livaju. Objašnjavanje takvog čina za svakog dobronamjernog navijača i čovjeka nepotrebno je trošenje vremena, jer razumnog objašnjenja nema. Postoje samo pitanja kako redarska služba nije reagirala, kako izbornik Dalić nije zaustavio trening u takvom negativnom ozračju koje se do sada nije viđalo na stadionima gdje su dolazili Vatreni širom Hrvatske.

Trenutak tame na Rujevici

Koliko se puta, primjerice, sumnjalo kako će Luka Modrić biti dočekan u Splitu, pa nikada jedna ružna riječ s tribina nije došla kada bi grande maestro madridskog Reala istrčavao na Poljud. Dapače, doživljavao je ovacije. Livaja na Rujevici nije trebao dobiti takav status, ali vrijeđanja najboljeg igrača HNL-a i reprezentativca Hrvatske nedopustiv je i sramotan čin. Zbog Livaje, ali i zbog kulta reprezentacije, najveće nacionalne svetinje.

Čin s Rujevice pamtit će se kao trenutak tame, nešto iz čega će svi, nažalost, izvući pouke na vlastitim greškama. Reprezentacija je ostala bez Livaje, ozbiljnog aduta za pohod na Ligu nacija, ali puno više boli način na koji se zbio izostanak. Sramni događaj nas vratio nas je u doba mračnih podjela, klubaške mržnje koju je reprezentacija godinama uspješno neutralizirala stvarajući toliko željeni kult zajedništva.

Epilog je tužan, osjećaj bolan. Surova i gruba opomena za svih da obitelj nije samo slogan hrvatske reprezentacije. Obitelj smo svi zajedno, od prvog do zadnjeg navijača, od Dalića do Livaje. Da, i Livaje. Zato je njegov odlazak iz kampa Vatrenih poražavajući za reprezentaciju, ali i svakog iskrenog navijača koji živi za Kockaste.