Znate onu toliko eksploatiranu rečenicu ‘na mladima svijet ostaje‘. Kad je hrvatski nogomet u pitanju, nekako smo se zabrinuli da ona neće važiti. Utorak, crni utorak je prekrio naše mlade vrste na Rujevici i Karlovcu. Hrvatska U-21 selekcija nije se uspjela plasirati na Europsko prvenstvo sljedeće godine u Slovačkoj, dok je ona U-19 selekcija ponižena od svojih vršnjaka iz Srbije s 0:3.

Dok za dečke Siniše Oreščanina još ima šanse da se plasiraju na Euro preko tzv. Elitnog kola, Olićeva vrsta je nestala s europske scene, dečki rođeni mahom 2002. i 2003. godine otišli su u povijest koja ih neće pamtiti po dobrom. Transfermarkt će nam otkriti da se Gruzija, koja nas je oprostila od Eura nalazi na 67. mjestu svjetske rang-liste, dok je Hrvatska na poziciji broj 12. Pogled na taj statistički podatak govori o razmjerima teškog posrtanja od kvalitativno mnogo slabijeg suparnika čiji mladi nogometaši uglavnom igraju u gruzijskoj ligi. Čiji su klubovi prema UEFA-inom koeficijentu plasirani od 194. do 420. mjesta.

Vrijeme za paljenje alarma

Bez obzira na to što jest činjenica da su naši dečki ukupno u tehničkom smislu pokazali više od Gruzije, uputili mnogo više udaraca i imali mnogo više šansi, ne možemo se oteti dojmu da su dečki iz Gruzije momčadskom igrom, dobrom taktičkom postavom, organizacijom igre, disciplinom i iznimnom borbenošću sasvim zasluženo otišli na Europsko prvenstvo. Sve to mora upaliti veliki alarm kad je hrvatski nogomet u pitanju, jer znamo da se kuća gradi od temelja. Naši temelji su očito na ‘kliznom području‘.

Ivica Olić

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Godinama uživamo i divimo se rezultatima selekcije Zlatka Dalića, busamo se u prsa srebrnom i brončanom medaljom na svjetskim prvenstvima i Rusiji i Kataru, ali ova sjajna generacija Modrića i ostalih lagano klizi prema zalazu karijera, kako će biti u budućnosti ako će nam mladi zastajkivati u razvoju? U redu, mnogi će kazati ‘fućkaš‘ rezultate u mlađim dobnim kategorijama, glavno jest da se proizvode mladi dečki koji će danas-sutra zaigrati u A selekciji.

Pa će svoju tvrdnju potkrijepiti imenima recimo Joška Gvardiola, Josipa Šutala, Martina Baturine, Petra i Luke Sučića, Matanovića... Pa će dodati da niti prije nikada nismo imali neke zapažene rezultate u natjecanjima mlađih dobnih kategorija, a vidi vraga, opet je A selekcija bila u europskom i svjetskom vrhu. I mogli bi se s time negdje i složiti. Gledali smo u mlađim dobnim kategorijama sve ove naše velike zvijezde A vrste, a nisu dolazile do uspjeha u natjecanjima mladih. Međutim, znate i onu mudrost, vrč ide na vodu dok se ne razbije. Neće to tako moći u nedogled.

Gdje su rezultati?

Zato se hrvatska struka mora zapitati; ‘radimo li mi dobro s mladima‘? To pitanje se odnosi na struku u klubovima, kao i na struku koja vodi mlade reprezentacije, izbornike i njihove stručne stožere. Zašto mladi za razliku od A selekcije nemaju rezultate na europskoj i svjetskoj pozornici? Jer bez obzira na sve ovo prije navedeno, a to su nam često govorili mnogi hrvatski stručnjaci, nije lako razvijati mlade igrače na gubitničkim rezultatima. A naše mlade selekcije skupljaju upravo takve rezultate uporno kao mravi. Kako se radi s mladima u našim klubovima?

Upala nam je u oči jedna zanimljivost. U ovoj reprezentaciji koja je doživjela nokaut od Gruzije igrao je samo jedan igrač Dinama, Luka Stojković!? S tim da niti on nije bio dio udarne postave.

Iz Hajduka bila su samo dvojica, Šimun Hrgović i Stipe Biuk. Tako malo igrača iz dva najveća hrvatska kluba u najvažnijoj utakmici generacije? U redu, bilo je i ozljeda Vrbančića, Živkovića koji su iz Dinama na posudbi u Lokomotivi, Prpića... Ali opet, čini nam se malo. Nije dobro, treba se o tome razmišljati da nam budućnost ne bude crna kao ovaj prošli utorak.

Stipe Biuk

Artur Stabulnieks/Imago Sportfotodienst/Profimedia

Ivica Olić, izbornik mlade vrste koja je ukupno poražena od Gruzije nakon svega je između ostalog kazao.

- Nažalost se generacija 2022/2003 nije uspjela plasirati na Europsko prvenstvo. U ovom kratkom vremenu, ja sam jako zadovoljan s tim dečkima, radili su sjajno. Imali smo svoje prilike, iz utakmice u utakmicu smo rasli i žao mi je što nismo uspjeli otići do kraja, otići na Euro.

Naravno da odmah nakon poraza nije lako sažeti misli. Ali Ivica Olić ne može biti zadovoljan. I ne smije. Zna to vjerojatno i on. Dobio je mandat da odvede ovo društvo na Euro, a nije uspio. S takvim raspletom se jednostavno ne može biti zadovoljan. Sad mu ostaje zasukati rukave i krenuti u novi ciklus kvalifikacija. Valjda je jasno da u njemu mora uspjeti. Nema alternative.